Hoće li se nogometaši Osijeka s mini priprema iz Mađarske vratiti u boljem stanju od onog u kojem su tamo otišli? Pitanje je to za milijun dolara.

Trener bijelo-plavih Borimir Perković odveo je svoje trupe 200-tinjak kilometara sjevernije od Osijeka u Felcsút gdje će zajednički s igračima pokušati skovati plan kojim će se osječka momčad vratiti "u pobjedničko sedlo" iz kojeg ispada već puna dva mjeseca. Inače, početak putovanja u Mađarsku bio je nešto drukčiji od uobičajenog. Bijelo-plava ekspedicija svratila je na Pampas gdje se na licu mjesta uvjerila u to kako napreduju završni radovi na izgradnji novog Osijekova doma. Pala je i prva zajednička fotografija, a nakon kratkog života u maštanju o tome kako će biti igrati u novoj Areni, trebalo se brzo vratiti u surovu realnost loših rezultata. Osijeku je u igri dosta toga nedostajalo u posljednja dva mjeseca, ali tri su stvari koje će Perković svakako morati riješiti da bi dobio goropadniji i efikasniji Osijek.



Segment koji je još jesenas bio jedan od najjačih aduta bijelo-plavih bila je agresivnost. Ona je postojala još i na prva dva susreta u nastavku sezone protiv Rijeke i Gorice, a onda je netragom nestala. Osijek kao momčad izgleda prilično mlako. Čast izuzetcima poput Ramona Miereza ili Leona Adriana Barišića, ali izvor svih problema je na sredini terena. Osijek u tom dijelu terena gubi previše duela, ne osvaja druge lopte zbog čega i puno teže razvija napadačke akcije. Bijelo-plavi u duelima djeluju nekako šlampavo i mlitavo, pa nije ni čudno što ih uglavnom gube. To je možda i najvažnija stvar na koju bi Perković trebao ukazati igračima. Osijek je u žestokoj borbi za plasman u Europu, a u takvim okolnostima jednostavno se ne može igrati - kamilica. Bijelo-plavi opet prije svega trebaju postati - ratnici.



Serija od osam utakmica bez pobjede ostavila bi psihološkog traga i na emotivno puno stabilnijoj momčadi od Osijekove. Nije prvi put da se grč u igri pojavljuje kao neprijatelj bijelo-plavih No 1. Perković dosta napora ulaže kako bi oslobodio i opustio igrače te ih vratio u situaciju u kojoj će opet uživati igrajući utakmice. Međutim, zasad, "povratna informacija" po tom pitanju nije zadovoljavajuća. Grč je vladao osječkom momčadi protiv Šibenika, a najjasnije ga se moglo vidjeti kod brojnih pogrešaka u jednostavnim dodavanjima. Iskreno, tu bismo pojavu mogli razumjeti da Osijek ima mladu momčad. Međutim, u aktualnom igračkom kadru prevladavaju prekaljeni prvoligaški igrači, ali očito ni oni nisu imuni na sve veći pritisak koji se stvara zbog loših rezultata. Nađe li Perković rješenje za taj problem, vjerojatno će pronaći izlaz i iz dvomjesečnog posta.



Osijek je ostao bez dugogdišnjeg kapetana Mileta Škorića. On je bio čovjek koji je znao pokrenuti momčad, ali i svojim primjerom pokazati kako se bori za boje svog kluba. U najavama nerijetko slušamo kako se treba "baciti na glavu", a onda dođe utakmica u kojoj Osijek ne načini ni tri ozbiljna prekršaja. Kapetansku traku od Škorića je preuzeo jedan od rijetkih domaćih dečki Mihael Žaper, koji sigurno jako dobro poznaje strast i očekivanja navijača. No kapetanska traka nije tek forma da bi se na početku utakmice odabrala strana. Pred Žaperom je ozbiljna zadaća da se u ovom teškom trenutku nametne kao istinski vođa ove momčadi. Znate onu - svaki čopor treba vođu, jer ako ga nema, onda miševi vladaju. Osijek je uvijek u svlačionici imao osobu s izraženom osobnošću. Od Mirka Lulića preko Stjepana Vranješa, Damira Vuice, Ive Smoje, Hrvoja Kurtovića do Mileta Škorića. Taj tip kapetana Osijeku je sada nasušno potreban jer samo ljudi s takvim karakterom mogu od suigrača napraviti opasne ljude. Danas se Osijeka više nitko ne boji. U Gradski vrt se dolazi ležerno, a još donedavno su se većini klubova u HNL-u "tresle gaće" pri spomenu osječkog stadiona. To želimo vidjeti ponovno.