Iz gradića Gleisdorfa u Austriji stigla je vijest o smrti Đorđa Isajlovića, kojeg povjesničari sporta s punim pravom nazivaju jednim od pionira osječke odbojke. Rođen prije 93 godine u Gabošu. Sav svoj radni vijek Iso je poklonio Osijeku, najduže kao nastavnik tjelesnog odgoja u Trgovačkoj školi, u to vrijeme smještenoj na uglu Vukovarske i Beogradske, danas Stepinčeve ulice. No Isajlovićev životni opus bio je potpuno posvećen odbojci u kojoj je bio zapažen igrač, pa istaknuti trener i nadasve planetarno priznati sudac, izgradivši tako karijeru dostojnu statusa legendi.

Zapisano je da su davne 1947. juniori Slavonije, kluba nastalog godinu ranije fuzijom Jedinstva, Milicionara i Udarnika, osvojili naslov prvaka Hrvatske i viceprvaka FNRJ u svom uzrastu, kad su prvi put pozornost na osječku odbojku skrenuli talentirani mladići Isajlović, Jurković, Babić, Rabovski, Šemper, Vidaković, Vojvodić i Dragičević s trenerom Lipovcem, da bi se 1964. osječki odbojkaši prvi put uvrstili u Prvu saveznu ligu. Neizmjerno ponosni na trijumf u Sarajevu, s kvalifikacijskog turnira za elitni razred bivše države, u Osijek su se vratili Isajlovićevi izabranici Bojić, Bakarec, Huremović, Srđak, Muha, Vrbanjac, Ponudić, Grgić i Menges, poslije čega je momčad Željezničara godinama bila dio državne elite dosegnuvši početkom sedamdesetih i naslov jugoslavenskog viceprvaka.

No Isajlović se potom posvetio zvanju odbojkaškog suca i zajedno sa sugrađaninom, pok. Franjom Vidakovićem, dosegnuo međunarodni status stvorivši tandem ponajboljih arbitara u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Neporeciva je i činjenica da je njihovo određivanje arbitriranja na brojnim međunarodnim natjecanjima prije nekoliko desetljeća priskrbilo Isi i Pubi status vrhunskih planetarnih odbojkaških sudaca, na što i danas Osječani mogu biti iznimno ponosni.

Đorđe Isajlović bit će pokopan ovih dana u Austriji, gdje mu živi sin Siniša, inače također odlični odbojkaški sudac. D. Kerže