Vinkovčane je rastužila vijest da je u srijedu, u 93. godini, umro akademski kipar i grafičar Antun Babić, koji je gotovo cijeli radni vijek i umjetnički život proveo u gradu na Bosutu. Babić je rođen 30. siječnja 1931., u Bijeljini, i nakon djetinjstva provedenog u Sarajevu i Brčkom, kao 13-godišnjak, u jesen 1944., s obitelji dolazi u Vinkovce gdje je na gimnaziji maturirao 1950. godine, a sljedeće godine upisuje studij kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Studij zbog bolesti prekida te 1953. te ponovno upisuje prvu godinu i, uz kiparstvo, godinu kasnije, upisuje fakultativno i grafiku. Uči od tada najboljih zagrebačkih pedagoga i umjetnika Ljube Babića, Grge Antunca, Krste Hegedušića, Hrvoja Melkusa, Matka Peića, a diplomirao je 1958., u kiparskoj klasi rođenog Vinkovčanina, profesora Vanje Radauša.

Nakon završetka studija vraća se u Vinkovce gdje ostvaruje zapaženu umjetničku, pedagošku i kulturnu djelatnost, pa je u Vinkovcima 12 godina predavao likovni odgoj na osnovnoj školi, a od 1970. do 1978. radio je kao prosvjetni savjetnik za likovni odgoj u tadašnjem regionalnom Prosvjetno-pedagoškom zavodu. Organizira razna stručna usavršavanja i priređuje izložbe dječjeg likovnog stvaralaštva, a kao stipendist boravi 1970. u Londonu, gdje u mjesec dana nastaje njegov poznati ciklus “Londonski crteži”. Na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (kasnije Visoka učiteljska škola), predaje od 1978., gdje je i umirovljen 1999. godine, u zvanju redovnog profesora.

Od 1998. do 2003. vodio je u Vinkovcima i Supetru Likovnu radionicu Dječjeg doma Sv. Ana, koncipirao je i vodio Kiparsku radionicu Zemlja u Vinkovcima (2003.-2008.), osnovao je i vodio “Grupu 1999. Vinkovci”, od 1999. do 2012. godine.

Izlagati je počeo 1950., a prvu samostalnu izložbu imao je 1959., u Gradskoj knjižnici u Vinkovcima. Za 65 godina umjetničkog stvaranja u skulpturi, grafici, crtežu i medaljerstvu izlagao je na pedesetak samostalnih i oko 280 skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Izdao je, uglavnom u vlastitoj nakladi, nekoliko grafičkih mapa.

U povijesti likovne umjetnosti ostaje zapisan kao autor crteža perom i tehnikom suhe igle, bakropisa, drvoreza, litografija, linoreza, a u skulpturi pretežno portreta, alegorijskih prikaza, torza, fontana i reljefa u terakoti, bronci, sadri, drvu i drugim materijalima. Radio je mnogobrojne javne spomenike i poprsja te medalje.

Više Babićevih spomenika i skulptura krase javne i sakralne prostore: Dječak i Sunce u Osijeku i Andrijaševcima, Magna Mater u Krapini iz 1976., Veliki jahač i Glava u Kikindi (1986.), Uplašena djevojčica - Spomenik djeci stradaloj u Domovinskom ratu u Slavonskom Brodu (2000.).

Za svoje umjetničko stvaralaštvo primio je više nacionalnih i regionalnih priznanja i nagrada, a 1997. odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Djela Antuna Babića nalaze se u Gradskim muzejima u Vinkovcima i Vukovaru, Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku, Galeriji Branko Ružić u Slavonskom Brodu, Modernoj galeriji Zagreb, Gliptoteci HAZU i Kabinetu Grafike HAZU u Zagrebu, Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, Galeriji Krsto Hegedušić u Petrinji, Franjevačkoj galeriji u Širokom Brijegu te u mnogim privatnim zbirkama. Uvršten je u devet leksikona i enciklopedija, a Tonko Maroević autor je monografije Babić, iz 2002.

Oproštaj od umjetnika Antuna Babića je danas, u petak, u 12 sati, na Gradskom groblju u njegovim Vinkovcima. M.Flego