Čembalist i orguljaš Pavao Mašić istaknuo se u velikoj konkurenciji za ovogodišnji Porin albumom "Bach: Goldberg - varijacije" koji je nominiran za Najbolji album klasične glazbe, Najbolju produkciju albuma klasične glazbe i Najbolju snimku albuma klasične glazbe.

Prepoznat kao album od nacionalnog značaja za hrvatsku klasičnu glazbu, predstavljen je nedavno u foyeru zagrebačkog HNK-a uz goste koji su bili zainteresirani čuti Mašićev najnoviji uradak. Brojni okupljeni na promociji albuma imali su priliku u prekrasnom okruženju poslušati izbor varijacija s dvostrukog albuma koji traje ukupno 89 minuta. Preslušavanje je započelo glasovitom uvodnom arijom, a iz niza varijacija izdvojene su one posebno upečatljive: Fugeta, Uvertira, te posebno izražajna 25. varijacija, Adagio, koja je kroz povijest često nazivana "crnim biserom" ovih opsežnih varijacija. Album je snimljen posebnom tehnikom Blumlein Stereo u DxD formatu, a za snimanje je zaslužan izvršni producent albuma Marin Fulgosi.

Na promociji su s velikim poštovanjem i riječima hvale o albumu i njegovu kreatoru pričali Ivana Kocelj (rukovoditeljica RJ Glazba HRT-a), Nikolina Mazalin (kreativna direktorica Croatia Recordsa), Petrit Çeku (istaknuti klasični gitarist), dr. sc. Ivan Ćurković (muzikolog, MUZA) i producent albuma Marin Fulgosi. Zaključnu riječ zahvale dao je Pavao Mašić.

Posebnost albuma je što je snimljen u svetištu Majke Božje Gorske u Loboru, prostoru izvanrednih akustičkih kvaliteta, gdje su Pavao Mašić i Marin Fulgosi imali priliku snimati u cjelodnevnoj, apsolutnoj tišini. Jednako je važan Mašićev izbor prvorazrednog instrumenta, raskošnog čembala kojim je uspješno dočaran čitav spektar ugođaja: od bogatog orkestralnog zvuka do posve intimnih trenutaka. U interpretativnom smislu posebno je istaknut Mašićev glazbeni instinkt koji s odličnim osjećajem za mjeru balansira između virtuoznog i izražajnog, pronalazeći nova čitanja ovog klasičnog djela, bez potrebe da deformira Bachov originalni tekst, udahnjujući u njega osobnu bogatu uživljenost rafiniranim osjećajem za rubato i manipulacijom glazbenog vremena. Uz odabir prostora i suradnika, studioznu pripremu za stvaranje albuma, pa na kraju i mjesta njegove promocije, album "Bach: Goldberg - varijacije" djeluje predestinirano za uspjeh na domaćoj i međunarodnoj glazbenoj sceni.

Suradnju s Croatia Recordsom Mašić je obilježio već s pet solističkih albuma ovjenčanih s ukupno 11 Porina, od čega su čak dva albuma: "1685. Bach, Handel, Scarlatti" (2011.) i "Bach: Umijeće fuge" (2017.) proglašeni najboljim klasičnim albumima godine. Pavao Mašić također je dobitnik nagrade Grand Prix Bach i nagrade publike na Bachovu natjecanju orguljaša u Lausannei, glazbu je studirao u Zagrebu, Lausannei i Freiburgu, a kvaliteta njegova umjetničkog djelovanja prepoznata je s više od 35 važnih inozemnih i domaćih nagrada. Novo izdanje sadrži 32 skladbe, odnosno varijacije, na dva nosača zvuka, koje je Mašić izveo na čembalu prema modelu Pascala Taskina.

- Goldberg-varijacije pripadaju među ona jedinstvena djela - svojevrsne spomenike ljudske kreativnosti - koja poput svjetionika svojim sjajem ocrtavaju glazbeni arhipelag, postavljaju nove odrednice i mapiraju skladateljske dosege svoga autora, čitave epohe, a na kraju i glazbe sâme. Kako zamjećuje Robert L. Marshall, Goldberg-varijacije predstavljaju pojedinačnua skladbu za instrumente s tipkama objavljenu tijekom čitavog 18. stoljeća, za Manfreda Bukofzera one predstavljaju "sintezu čitave povijesti baroknih varijacijâ", dok Albert Schweitzer promatra ovaj niz varijacija kao bogato raščlanjenu passacagliu, čije su se varijacije svojim proporcijama izdvojile u zasebne stavke. Prirodno je, dakle, da kod svakoga glazbenika takvo velebno djelo izaziva zazubice, apetit na koji ni sâm nisam ostao imun, te sam ovom antologijskom djelu pristupao na više načina i u više navrata - piše Mašić piše u tekstu bookleta ovog izdanja te o istom zaključuje:

- Pažljivim promišljanjem osnovne melodijske linije Bach izbjegava monotoniju, ali i uspješno skriva tehničku izvedbu kanonskih postupaka, pa glazba zvuči tečno, bez zamuckivanja, s posvemašnjom jednostavnošću, pri čemu u prvi plan izlazi umjetnost, ali ne i način njezina postizanja. Stoga će samo vješt poznavatelj glazbenih konstrukcija uočiti skladateljevo slijeđenje stroge i zahtjevne kanonske discipline, dok će oni manje upućeni čuti tek ugodnu glazbu. Kao da je upravo o tome pisao Vlado Gotovac u svojoj pjesmi “Jedno slušanje J. S. Bacha”, obraćajući se zaključnim stihovima skladatelju: “Ti si pronašao rješenje, ali mi čujemo samo utjehu.”