Nogometaši Osijeka nisu ni protiv Šibenika uspjeli pronaći povratak na pobjedničku stazu. Mršavi remi (0:0) u kojem bijelo-plavi nisu uspjeli realizirati kazneni udarac samo govori o dubini krize i ozbiljnosti trenutka u kojem se nalazi osječki klub.

Osam utakmica bez pobjede niz je kakav se u eri od dolaska Mađara na čelo kluba ne pamti, a u toj seriji slabih rezultata Osijek je zabio samo jedan pogodak. Tako naglašene negativne trendove bijelo-plavi su bilježili u one tri sezone (13./14., 14/15., 15./16.), kada su se grčevito borili za prvoligaški život. Od susreta protiv Gorice kao da se nekakvo prokletstvo navuklo nad Gradski vrt i osječku momčad. Očito je će ovo tranzicijsko razdoblje za koje se mislilo kako će se bezbolno prebroditi donijeti daleko više stresa, a lako je moguće i konačni rezultatski krah, ako bijelo-plavi ostanu bez Europe. I koliko god netko pokušavao takav mogući rasplet prikazati kao nešto što se u sportu događa, ta teorija nije prihvatljiva. Osijeku se ne bi smjela dogoditi, s obzirom na ulaganja, pa i momčad koju ima. Nije jaka kao jesenas, ali nije ni toliko slaba kako govore trenutačni rezultati.

Bijelo-plavih se više nitko živ ne boji, pa u Gradski vrt svi dolaze s planom uzimanja nekakvog plijena, što je donedavno bilo nezamislivo. Protiv Šibenika Osijek, posebno u prvih 45 minuta i nije izgledao loše. Uspješno je visoko pritiskao, čime je tjerao goste na priličan broj pogrešaka, bilo je i prilika za pogotke, ali opet je nešto nedostajalo. Osijek je imao inicijativu i bio je bolja momčad, ali sve je to nekako djelovalo kao da goste grize "mliječnim zubima".

- Imali smo želju i htjenje, imali smo dosta situacija za pogodak, nismo iskoristili kazneni udarac. Opet, vidio sam dobrih stvari u našoj igri, i njih se treba uhvatiti. Nažalost, osjeti se grč u igri. Pokušavam igrače osloboditi toga, kroz razgovore i treninge napraviti sve da igramo slobodnije. Uvjeren sam da kada tog grča nestane da ćemo i zabijati neke prilike koje ovaj put nismo, a onda ćemo početi i pobjeđivati - kaže Borimir Perković, trener nogometaša Osijeka.

Taj grč najviše se osjetio u predaji lopte. Osječani su opet mnogo griješili, a kada je tako onda je nemoguće uhvatiti željeni visoki ritam i raditi konstantan pristisak na suparnika. Na kraju, kada je vidio sve te probleme koje njegova momčad ima u tehničkim stvarima, Perković je pokušao na silu doći do pobjede. Završio je utakmicu s četvoricom napadača od kojih su neki (Živković) igrali na pozicijama koje su daleko od njihovih prirodnih. No, u tim očajničkim nastojanjima taktičke stvari ionako više nisu imale nikakav značaj. Tragičar susreta je ispao Mijo Caktaš zato što nije realizirao kazneni udarac. Opet je na terenu bilo nereda prije samog izvođenja kaznenog udarca jer je bilo otimanja za loptu. No, Perković je riješio tu konfuziju:

- Nikakvih nepoznanica oko izvođača kaznenog udarca nije bilo. Caktaš je bio određen, on je i pucao, ali ovaj put nije zabio.

Šteta je što se Caktašu dogodio taj peh, jer generalno je odigrao jednu od boljih utakmica u Osijekovom dresu. Bio je konstanta prijetnja, sudjelovao je u organizaciji mnogih napada, dobro je surađivao s Leovcem, ali izdalo ga je najjače oružje - realizacija.

Osijek je propustio još jednu priliku, navijači su sve nervozniji, pa su se na tapeti našli klupski čelnici (u prvom planu Vladimir Čohar) i sportski direktor Ivica Kulešević. Zazivao se njihov odlazak, jer ih se krivi za poteze koje su povlačili tijekom zimskog prijelaznog roka u kojem je otišao veliki broj igrača, a nije doveden nitko. Pred Osječanima je neizvjesnost, ali borba još traje i daleko je od toga da je izgubljena. D. Keler