Kao što su u prirodi jaglaci, visibabe i ljubice najbolji pokazatelji skorašnjeg dolaska proljeća, tako je u Osijeku to Dan ringlova, koji baš nekako u ovo doba organiziraju stanovnici Ulice Matije Antuna Reljkovića. Kratka uličica s 18 kuća na obje strane i s jednako toliko stabala crvenolisne šljive, čije su široke krošnje šarenilom obasjale ulicu zasjenivši prekrasne obiteljske domove njezinih stanovnika, u nedjelju je potpuno zaživjela.

Od ranog jutra oba su ulaza u uličicu blokirana, zabranjeno je prometovanje motornim vozilima, a ispred svake kuće osvanuli su roštilji i tronošci za fiš, klupe, stolice i stolovi na kojima je, bilo bi lakše nabrojiti čega nije, bilo svega za iće i piće.

Mirisi i okusi dopirali su sa svih strana, a dvjestotinjak metara dugom ulicom prolazile su kolone ljudi zaustavljajući se i srdačno pozdravljajući s domaćinima, prijateljima, znancima, dok su djeca veselo jurila na svojim biciklima, rolama i drugim prijevoznim sredstvima, naguravala lopte i bezbrižno trčala između debelih stabala starih ringlova. Uglavnom jedan nesvakidašanj prizor za ulicu u središtu grada.

Zanimljivo da Dan ringlova nije određeni datum na koji se stanovnici Reljkovićeve okupljaju kako bi se družili međusobno i sa svojim prijateljima, već njegovo održavanje ovisi i cvjetanju stabala i vremenskim prilikama koje omogućavaju uživanje u ovakvom okupljanju. Od desetak, koliko su ih organizirali, ovo je najranije do sada, a znalo je to biti i 15. travnja, kaže Branimir Boras, koji je osmislio i organizirao Dane ringlova i koji od rođenja živi u ovoj ulici.

- Gledao sam te ringlove svaki dan, mala je ulica, a svi se ljudi poznaju te sam pomislio da bi bilo zgodno organizirati nešto poput gradskog kirvaja. Kada ringlovi procvjetaju i kada znamo da će vrijeme biti prikladno, dogovorimo se međusobno, prijavimo policiji i Gradu, a sve ostalo je na vlasnicima kuća. Svi smo nekako izgubili kontakte s ljudima, znancima i prijateljima, a posebno nakon korone ljudi su željni druženja - objašnjava Boras.

Tvrdi kako je imao i drugih ideja, primjerice da jedan dan organiziraju zajedničko pečenje rakije od ringlova ili da dolazak svakog godišnjeg doba obilježe ovakvim okupljanjem, no činilo se to ipak prekompliciranim.

Barica je gotovo cijeli svoj život provela u Reljkovićevoj i presretna je što je dio svega ovoga. "Ljudi su divni, i lijepo je što se možemo družiti i što se možemo osloniti jedni na druge čak i u nekim nezgodnim situacijama. Kada je na selu kirvaj, onda se nikoga ne zove, ostave se širom otvorena vrata i svatko može doći. Tako je i ovdje, svak‘ je dobro došao i slobodno može uživati", poručuje Barica, kojoj je u posjet došla sestrična Snježana iz Zagreba. Nju je pak najviše dojmila ta povezanost svih stanovnika ove ulice. Da su si dobri susjedi, to je nešto prekrasno. Dolazi im rodbina i prijatelji iz drugih dijelova grada.

Prije nešto više od godinu dana u Ulicu ringlova iz Čepina se doselila Vesna s obitelji. "Znali smo za to iz medija, ali nikada nismo dolazili. S punim smo srcem prihvatili ovu tradiciju, jako nam se svidjelo iako nismo očekivali da u tome sudjeluju svi s toliko žara. Malo smo ove godine bili oprezniji u organizaciji, čisto da vidimo kako to funkcionira i nastavit ćemo sigurno dogodine", zaključila je Vesna.

Starosjedilac Anđelko kaže da svakom od susjeda ovaj dan puno znači.

- Sastanemo se, razmijenimo jela, pića, dođu nam gosti, dobro se podružimo dok se djeca slobodno mogu igrati na ulici bez straha od automobila - kaže dodajući da postoji još jedan dan u godini kada se okupljaju svi stanovnici ulice. To je na Staru godinu, kada se u podne okupe ispred Borasova ateljea gdje nazdrave uz kuhano vino ili rakiju, razmijene čestitke i već tada kreću s planiranjem sljedećeg Dana ringlova.