U pitanju svoje vanjskopolitičke agende, koja je uključivala euroatlanske integracije, sasvim je sigurno da je Hrvatska ulaskom u Schengen i prihvaćanjem eura zaokružila svoj cilj i ponovno se našla među razvijenim državama zapadnog civilizacijskog kruga. No problem je što ulazak u Europsku uniju ne podrazumijeva samo ispunjavanje kriterija za ulazak u tu zajednicu, već za sobom vuče i silno težak kontekst sprječavanja sukoba, uspostavu mira i suradnje, te demokratizaciju. Kad se sve to događa u uvjetima globalizacije i žestokih ekonomskih pritisaka, onda dobijete iznimno težak okvir unutar kojeg trebate razvijati državu. Hrvatski je problem što joj povijest jednostavno nije dopustila da ima duže razdoblje mira i stabilnosti kako bi kontinuirano razvijala građansko društvo, civilno društvo, individualna prava i slobode - kaže dr. sc. Nataša Beširević, konzultantica na EU projektima u regiji Zapadnog Balkana i Istočnog susjedstva, evaluatorica Europske komisije Horizon Europe, te dodaje:

- Posljedica je da s jedne strane imate moderne tokove na koje su se ‘nakačili‘ neki dijelovi društva koje koriste sve dobre strane tržišne ekonomije, dok s druge strane baštinite socijalističko nasljeđe državnog upravljanja društvom što je i ekonomiju i mnoge grane socijalne države i mnoge građane napravilo invalidima nesposobnim za život izvan odluka velikog vođe. Baštinimo autokraciju, tranziciju balkanskog tipa, korupciju, nepotizam po stranačkoj ili rođačkoj liniji, političku kulturu krađe, nenadvladane poslijeratne traume i pritiske raznih svjetskih kriza. U takvim uvjetima jednostavno ne možete ‘izrasti‘ u zrelu, odgovornu i odraslu demokraciju, jer država nije imala, nazovimo to tako, sretno djetinjstvo i odgovorne roditelje koji bi je stvorili zrelom i odgovornom.

Koliko je aktualna kriza, prvo pandemijska pa sad i rat u Ukrajini i njegove posljedice, promijenila stereotipe o Europskoj uniji s kakvima smo se dosad sretali? Drugim riječima, kakva je budućnost EU-a, kakve su promjene nužne na putu prema suvremenijoj i modernijoj Uniji, kako odgovoriti na sve buduće krizne izazove?

- Nekada smo govorili, napola kao vic: Nitko ne zna što se stvarno događa, situacija se mijenja iz časa u čas! Vjerujem da doista danas nitko ne može predvidjeti kakvi nas sve krizni izazovi očekuju. Tko je doista mogao predvidjeti planetarni lockdown izazvan pandemijom koronavirusa iz Kine, ili agresiju Rusije na Ukrajinu do razine otvorenog sukoba i prijetnji cijeloj Europi? Zbog globalnih geopolitičkih trendova, gdje postoji nekoliko centara moći, te zbog akutne krize oko Rusije, Europa se ne uspijeva suočiti sa sve većom globalnom gospodarskom konkurencijom te će i dalje zaostajati za drugim svjetskim silama zbog opadajućih trendova stanovništva, energetske nesigurnosti i organizacijske kompliciranosti funkcioniranja. Problem je što više ne možete pomiriti socijalnu Europu i globalnu konkurenciju, problem je što u opravdanim sankcijama prema Rusiji cijenu plaćaju kupci, odnosno građani, problem je što, okrećući prema Zelenom planu, poskupljujete proizvodnju ili povećavate nanovo korištenje nečiste tehnologije. Kako bi se natjecala na globalnom tržištu, EU će morati usvojiti mnogo fleksibilnije gospodarske i socijalne modele, što će u konačnici platiti njezini građani.

Hrvatska u Europskoj uniji sad je ugledna članica, no uokolo su i dalje golemi problemi, između ostalog i migracijski. Prigodom nedavnog posjeta RH, danska premijerka Mette Frederiksen rekla je da Hrvatska ne smije sama snositi odgovornost za vanjske granice EU-a... Vaš komentar?

- Hrvatska se nalazi na istočno-mediteranskoj i zapadno-balkanskoj ruti migracija i migrantska kriza više nije kriza, to je jednostavno stalno stanje stvari na hrvatskim granicama. Slažem se s komentarom danske premijerke zbog dvaju razloga: migracije su iznimno kompliciran europski problem, i ni jedna država ne može tom izazovu odgovoriti samostalno; ni Španjolska, ni Italija, ni Hrvatska. Unatoč povezanosti sustava, nijedna država nema takve logističke, financijske, ni ljudske resurse da sama iskontrolira taj proces. S druge strane, s obzirom na situacije koje su se javile u prošlosti, o čemu svjedoči i Izvješće Vijeća Europe o ilegalnim "push-backovima" migranata i izbjeglica, sasvim je sigurno da treba postojati kontrola nadzora. Sve u svemu, podržavam ono što je zaključila i sama premijerka Danske, a to je da trebamo razmisliti o sustavu azila, jer sadašnji sustav ne funkcionira. Trebamo biti otvoreni i razmišljati o novim rješenjima na razini cijele Europske unije. (D.J.)