Nezahvalnog posla uhvatio se novi trener NK Osijek Borimir Perković. Došao je u Gradski vrt u trenutku kada momčadi ne cvjetaju ruže, a opće povjerenje u poteze koje radi čelništvo kluba prilično je na niskoj razini.

Plasman u Europu ozbiljno je ugrožen, igrački kadar u priličnom je disbalansu, pa u takvim okolnostima neće treneru bijelo-plavih nimalo biti lako ostvariti jedan jedini cilj koji je ostao - sačuvati treće mjesto. Istina, Osijek ga još uvijek drži, ali ispod njega vlada prilična gužva u kojoj te dva vezana poraza mogu poslati čak na osmo mjesto. Tamo negdje gdje je Osijek bio početkom rujna prošle godine.



Uopće nema dvojbe kako će bijelo-plavi do kraja prvenstva - spašavati sezonu. Veliki su planovi bili na njezinu početku europska jesen, bitka za bar jedan trofej, ali sve su to ostali samo snovi. Osijeku je ostala borba za to treće mjesto koje mu je opasno ugroženo. Mnogi bi treneri triput razmislili bi li se uopće prihvatili iskušenja, ali Perković uopće nije dvojio kada je izbor sportskog direktora Ivice Kuleševića pao na njega.

- Već sam rekao kada dođe poziv iz kluba kakav je Osijek, bez obzira na to u kakvom se trenutku nalazio, nema razmišljanja. Situacija je teška, klub više nema rezultatsku komociju kakvu je imao krajem prvog dijela sezone, ali još uvijek držimo treće mjesto, a moj je posao da na njemu i ostanemo - kaže Borimir Perković, koji prolazi kroz najveći izazov svoje karijere.

U Gradskom vrtu je nepuna dva tjedna. I to kratko razdoblje bilo mu je dovoljno da upozna sve "kosture koji ispadaju iz ormara" kada je igra osječke momčadi u pitanju.

- Problemi postoje jer, da ih nema, ne bih ni bio ovdje. Nakon devet treninga koje sam odradio dosad situacija mi je jasnija, ali optimizam me nije napustio. Uvjeren sam kako su igrači kojima raspolažem sposobni igrati nogomet kakav želim, a ako dođemo do toga, plasman u Europu nam neće izmaknuti.

Vrijeme mu nije saveznik. Svoje ideje igre mora implementirati "sada i odmah" kako bi bijelo-plavi ostali na tom magičnom trećem mjestu. Kakav je zapravo njegov plan igre?

- Moja je filozofija - jednostavan nogomet. Općenito mislim kako se previše filozofira oko igre. Tehnika brzine je ključ svega. Pri tome ne mislim na brzinu u nogama, nego u glavi. Imam metodiku rada za takav nogomet i već na tome ozbiljno radimo. Želja mi je da momčad na utakmicama pokazuje ono što pripremamo na treningu. Sve moje momčadi igrale su na način na koji želim i bilo je uspješno, pa vjerujem kako ću i s Osijekom brzo doći na tu razinu.

Perković je podvukao jednu vrlo važnu stvar u svom planu stabiliziranja momčadi i boljih rezultata.

- Igrači se trebaju osjećati slobodno u igri, biti spremni za nadigravanje, a ne strahovati od svake pogreške. Mislim kako je to u ovom trenutku naš najveći problem. Nema sreće ako igrači nemaju slobodu u odlučivanju tijekom utakmice. Naravno, odgovornost i taktička disciplina moraju postojati, ali i određena doza kreacije, posebno se to odnosi na vezne igrače. Želim ih vidjeti u kreaciji, ali i u realizaciji.



Vrlo često smo bili svjedoci pucanja momčadi Osijeka kada igra pod imperativom. Međutim, Perković smatra kako su pritisak i napetost zapravo dobra stvar.

- Imperativ pod kojim Osijek treba uvijek igrati s obzirom na svoj status u HNL-u ne smatram teretom, već nečim što igrače treba učiniti boljima. Komocija nikada nije dobra stvar u sportu jer te samo visoke ambicije mogu tjerati prema naprijed. Moje su momčadi uvijek imale glavu i rep, od zahtjeva koje imam prema igračima ne pravim znanost, a u ova nepuna dva tjedna sam shvatio kako pred sobom imam momčad koja je spremna slušati. Za mene je to dobar temelj za ono što želimo postići na planu igre.

Kad smo već kod slušanja, postoje zanimljive izreke o tom pitanju. Ljudi upravo zato imaju dva uha i jedna usta kako bi više slušali, a manje pričali, ali slušati i čuti također nije isto. Osim toga, igrački kadar kojim raspolaže osjetno je slabiji nego jesenas, ali Perković smatra kako je sasvim dovoljan za ostvarivanje ambicija.

- Nije na meni da pričam o snazi kadra u odnosu prema jesenas. Prihvatio sam ovu momčad u čijem kadru nema igrača koji nam je nevažan. Fokusiran sam isključivo na rad. Vjerujem u sebe i u svoj rad koji je koncipiran tako da iz momčadi izvučem maksimum, ne samo na treningu nego i na utakmicama. One su ogledalo rada, a mogu reći kako su sve moje momčadi dosad imale glavu i rep, pa očekujem kako će se to ubrzo vidjeti i na Osijekovoj igri.

Ponešto drukčije ideje ima Perković kada su u pitanju pojedini igrači. Prije svih to se odnosi na Ramona Miereza.

- On je strašan borac i radnik, ali želim ga više vidjeti u šesnaestercu, a ne da rasipa snagu trošeći se na aut-linijama. On je centarfor, treba imati mirnoću u završnici akcija, a ne da mu u trenutku kada se nađe u prilici za pogodak puls bude na 300 jer se prije toga potrošio u golemoj količini trčanja. Puno sam razgovarao s igračima, objasnio im što od njih želim, na tome radimo na treninzima, a vjerujem kako će sve sjesti na svoje mjesto čim dođe prva pobjeda. Ona sve mijenja kada se momčad nađe u ovakvoj krizi.

Osijek se sad nalazi u trenutku u kojem se mora žestoko boriti za spas sezone, a s druge strane zamišljeno je da ovo proljeće bude iskorišteno i za promociju mladih snaga. Koliko je ova situacija pogodna za pravi razvoj mladih igrača?

- U kojoj ću mjeri koristiti mlade igrače isključivo je moja procjena jer ih svaki dan gledam na treningu. Mogu i ne moraju osjećati pritisak, a sigurno im je mnogo lakše stasavati kada oko sebe imaju prekaljene prvoligaške igrače koje mi u kadru imamo. Uostalom, ako su u kadru prve momčadi onda godine nisu važne, a na meni je procjena hoću li i kada gurnuti mladog igrača u vatru. U Živkoviću i Omeroviću postoji potencijal, ali isto tako trebamo biti spremni na oscilalcije u njihovoj igri.

Perković je hrabar i samopouzdan te ima jasne vizije kako Osijek treba izgledati na terenu. Jedino što mu nedostaje jest - vrijeme. Morat će brzo sve to prenijeti na momčad.