Nogometašima Osijeka ove sezone prijeti scenarij koji je bio nezamisliv od dolaska mađarskih vlasnika u Gradski vrt. Bijelo-plavima opasno visi plasman u Europu, što bi značilo najlošiju sezonu unatrag sedam godina.

U tom razdoblju Osijek je lakše ili nešto teže dolazio do europskih pozicija, ali plasman mu zapravo nikada nije bio tako ugrožen kao u aktualnom prvenstvu. Još na početku sezone osiguravanje europske vize naglašeno je kao minimalan, ali i primaran cilj. Međutim, od njezinog početka mnogo je toga krenulo naopako. Loš start u prvenstvu, pa ponižavajuće ispadanje od Kizilžara, stalne trzavice na relaciji klupsko čelništvo - Nenad Bjelica, ozbiljno su nagrizle atmosferu oko kluba. Nakon Bjeličine smjene do kraja jesenskog dijela sezone njegov nasljednik Rene Poms uspio je NK Osijek vratiti u europske tračnice. Do stanke su bijelo-plavi skupili pristojnu zalihu bodova, pa su u klubu procijenili kako tijekom zime mogu krenuti u drastično smanjenje troškova, jer Europa neće doći u pitanje. Otišlo je desetak igrača, a u međuvremenu i Pomsa je malo "prebacilo". Poremetio je odnose u svlačionici, kola su krenula nizbrdo, pa danas Osijek izgleda ovako kako izgleda - jadno i nemoćno.



Istina, još uvijek bijelo-plavi drže treće mjesto, ali kako izgledaju na terenu malo bi tko stavio ruku u vatru da će na kraju sezone završiti na poziciji koja vodi u Europu. No, nogomet je vrag koji je uvijek spreman kreirati razvoj situacije koji se najmanje očekuje, pa Osječane ne treba prerano otpisati. Uostalom, već je ranije bilo sezona u kojima je bilo slične borbe. Možda smo se svi skupa malo naviknuli na to da se Osijek ne mora žestoko tući za europska mjesta, jer posljednje tri sezone do njih su došli glatko. Posebno u mandatu Nenada Bjelice ciljevi su bili drugačiji - Osijek se borio za naslov, a ne da je strepio za europsko mjesto. No, te dvije godine prekomjernog trošenja sada su došle na naplatu. Slična napetost je, recimo, vladala u sezoni 2018./19. Tada se dogodilo nešto slično. Tijekom zime, tadašnji trener Zoran Zekić ostao je bez nekih važnih igrača (Hajradinović, Mudržaija), što je kasnije platio otkazom, a naslijedio ga je Dino Skender koji je na kraju, u vrlo neizvjesnoj završnici ipak uspio osvojiti treće mjesto, a bodovna razlika u odnosu na petoplasiranu Goricu bila je samo tri boda. Još manja je razlika bila sezonu kasnije koju je završio Ivica Kulešević. Osijek je opet bio četvrti s dva boda više od Hajduka, ali u toj sezoni plasman u Europu zapravo i nije dolazio u pitanje. Bijelo-plavi su se do posljednjeg kola borili za drugo mjesto koje je nosilo plasman u kvalifikacije Lige prvaka, a pad na četvrtu poziciju bio je uvjetovan s dva vezana poraza (Varaždin i Lokomotiva), u posljednja dva kola. Svi skupa smo pomalo već zaboravili kako je to kada se Osijek mora žestoko boriti za Europu, a dosad je, bar kada se to događalo, na koncu ipak uspio pronaći put do tog cilja.



Netko će možda pomisliti, pa što i ako Osijek ne uđe u Europu? Ionako je najčešće kratko u njoj trajao. Međutim, rezultatski bi se to i moglo podnijeti, ali s obzirom na planove koje imaju u Gradskom vrtu za ljeto gubitak europskih utakmica bio bi golem udarac, što se ugleda tiče. Naime, NK Osijek planira temeljiti makeover svoje momčadi, pa bi eventualni gubitak plasmana u kvalifikacije Konferencijske lige značajno otežao stvaranje nove, jače momčadi. Igranje na europskoj sceni vrlo je privlačno baš onoj kategoriji igrača koje osječki klub planira angažirati ovoga ljeta - razvojnim igračima koji su željni napretka i gladni uspjeha. Bez europskih izazova argumenti kojima bi sportski direktor Ivica Kulešević privlačio potencijalna pojačanja bili bi slabašni. Novi stadion? To nije ozbiljna priča kada je u pitanju pojačavanje momčadi, jer infrastruktura kojoj se mi u Hrvatskoj divimo u Europi predstavlja standard. Pustite one priče tipa "došao sam u Osijek jer sam prepoznao projekt". To je obični populizam. Igrači su u Osijek dolazili i dolazit će zbog novca i ambicije, a ne zbog projekta. Što se novca tiče, Osijek više neće biti široke ruke kao što je bio u posljednje dvije godine, pa zbog toga mu ostaje - Europa. Ona je važna zbog više razloga. Kroz nastupe u europskim natjecanjima raste ugled kluba, a samim time i igrača, što znači bolje transfere, a oni opet znače dugoročnu financijsku stabilnost. I zbog toga bi gubitak europskog plasmana bio ozbiljan udarac klupskim ambicijama. Zapravo, glavni cilj osječkog kluba trebale bi biti europske jeseni, jer one sa sobom nose toliko dobrih stvari. Pozitivno ozračje, gomilu novca, mogućnost dovođenja zvučnijih pojačanja i višu vrijednost igrača. Na koncu i predstavljaju čvrst temelj za napad na neki od trofeja kada se za to ukaže prilika.

Zato će NK Osijek svoju budućnost graditi kroz preostalih 11 prvenstvenih kola, a ne na ljeto. Mnogo je toga na kocki od običnog rezultata, a toga trebaju biti svjesni svi u Gradskom vrtu. Od čelnika, preko stručnog stožera do igrača.