Novi izbornik hrvatskih rukometaša Goran Perkovac nije skidao osmijeh s lica ni kada su se ugasile kamere. Kao rođenog Slavonca taj osmijeh je sigurno izazvala sjajna atmosfera i potpora kakvu su njegovi izabranici dobili u nedjelju navečer u osječkom Gradskom vrtu. Atmosfera je u konačnici bila bolja od konačnog rezultata utakmice (25:25).

Svoj optimizam i dobro raspoloženje pronašao je u izdanju mladih hrvatskih reprezentativaca.

- Srce mi je puno zbog ovih mladih momaka. Pogledajte Maraša, Kuzmanovića, Sirotića, Grahovac Načinovića... Utakmica možda i nije bila najbolja, ali ovaj bod je zlata vrijedan - pričao je nasmijani izbornik nakon utakmice čiji debi na klupi Hrvatske nije prošao dobro. Gostujući poraz, zatim domaći remi protiv Nizozemaca. Zato je to njegovo širenje optimizma taj njegov osmijeh itekako zagonetan.

Uoči okupljanja i susreta s Nizozemskom postavljeni cilj su bile dvije pobjede. Zadovoljni bi bili i s jednom s kojom bi Hrvatska olakšala put prema Europskom prvenstvu 2024., a Perkovcu omogućilo u travnju kada završavaju kvalifikacije, isprobavati neke svoje zamišljene varijante. Dvostruki program s Nizozemcima okončali smo sa samo jednim bodom. Nakon poraza u Eindhovenu, koji je u jednom trenutku "mirisao" na katastrofu, katastrofično je djelovalo i prvo poluvrijeme u Gradskom vrtu gdje su Nizozemci imali čak i šest pogodaka prednosti. Vratili smo se, poveli, u završnici ponovno prepustili suparniku dva pogotka prednosti, a na kraju propustili prigodu i za pobjedom. Možemo zamisliti koji bi to bio vjetar u leđa kompletnoj reprezentaciji i novom stožeru. Pobjeda u zadnjoj sekundi. Krcata dvorana Gradski vrt sigurno bi eruptirala. I samo taj zadnji napad pokazao je mnogo problema s kojima se susrećemo. Imali smo igrača više. Zašto 15 sekundi do kraja nismo "povukli vratara", pa zaigrali "sedam na pet"? Mi smo valjda godinama europski prvaci u neznanju kako prebrojiti na krilo, pronaći višak igrača, u trenutku kada imamo na terenu čovjeka više. I dalje se suočavamo sa starim boljkama. Umjesto da probamo jednom istrčati kontru do kraja, pa makar nam vratar obranio, opet "povlačimo ručnu". Nije izbornik slijep na te probleme. Vidi on to jako dobro.

- Kroz cijelu utakmicu u Eindhovenu, ali i u ovoj utakmici, igrali smo jako loše "šest na pet". Odigrali smo pet-šest puta jako loše i na kraju nismo bili koncentrirani. Prezadovoljan sam angažmanom, ali kvaliteta može i mora biti još bolja - pričao je Perkovac.

Uz ta poboljšanja, ono što nudi "slamku optimizma" su i vratari. Dominik Kuzmanović formu iz NEXE-a prenio je na reprezentaciju. Perkovac je za njega ustvrdio da će biti "svjetska klasa".

- Stvorila se fama o našim vratarima. Ako obrana igra kao posljednjih 15 minuta u Eindhovenu, ili kao sada u većem dijelu utakmice, onda i naši vratari brane - pričao je izbornik koji je nakon dvije utakmice i četiri i pol treninga suočen s kritikama.



Podsjeća to na onaj film Selidba, kada komičar Richard Pryor dođe na novo radno mjesto i bude optužen za golemu korupciju, a on jedino što je učinio na novom radnom mjestu je samo - našiljio olovku! Doslovce se preko noći mijenja narativ. Posljednjih godina slušali smo i čitali smo o tome da se lako rješavamo iskusnih igrača. Sada kada su oni gotovo svi vraćeni, gotovo od istih tih slušamo kako odmah trebamo "pružiti priliku mladima". Onaj tko je želio čuti i pročitati mogao se uvjeriti da je Perkovčeva želja upravo mijenjati igrače postupno, uvoditi dvojicu vratara uz jednog iskusnoga, zaključiti doista pravi trenutak kada Duvnjak ne može više. U tom pogledu zvuči nam realno optimistično razmišljanje Igora Karačića nakon utakmice.

- Glad i želja kod mene nikada ne prestaju. Volim raditi i pomagati mladim igračima. Volim novu energiju. Znam da je teško, ali ne bježim od uloge koju nam je izbornik namijenio. Ni ja, ni Duvnjak. Ja sam optimist, a tu sam dok god me budu trebali - poručio je Karačić.