Većina djece predškolske dobi s medijima i ekranima susretne se već u jasličkoj dobi. Do druge godine počinju se koristiti digitalnim uređajima i počinju konzumirati medijske sadržaje, prema podatcima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i Hrabrog telefona. Istraživanja pokazuju da djeca predškolske dobi provode uz ekrane dva-tri sata svaki dan, makar u toj dobi djeca još nisu spremna razlikovati stvarnost i fikciju.

Mnogo puta čuli smo rečenicu da su mediji svuda oko nas i da su već dugo dio naše svakodnevice, pa tako i dječje. Odrastanje bez medija danas je teško zamislivo. Odgovornost za korištenje medija i ekrana kod djece kao najmlađih korisnika medijskih sadržaja i dalje je na odraslima, prije svega roditeljima. Uloga roditelja iznimno je važna jer oni direktno sudjeluju u određivanju načina na koji će se djeca koristiti medijima, te u organiziranju dječjeg vremena, postavljanju pravila ponašanja prilikom korištenja ekrana i interneta.

Prema podatcima Unicefa i Agencije za elektroničke medije, djeca danas pred televizijskim ekranom provode više od 50 % vremena bez nadzora odrasle osobe, polovina djece internetu pristupa iz spavaće sobe, a trećina djece na internet odlazi preko mobilnog telefona ili tableta.

U većini predškolskih ustanova digitalni ekrani još uvijek nisu implementirani, pa za boravka u vrtiću djeca nisu izložena medijima i ekranima. No odgojiteljska struka preporučuje da se roditelji, koji su prvi i najvažniji odgojitelji svoje djece, adekvatno educiraju o prednostima i nedostatcima korištenja ekrana kod male djece.

Odgojitelji preporučuju da se prilikom odabira crtića i ostalih medijskih sadržaja namijenjenih djeci predškolske dobi vodi računa da potiču djecu na kretanje, pjevanje, ples i vježbu kroz ritam i glazbu.

Kvalitetne sadržaje za djecu će prepoznati jer oni često imaju jednostavne ljudske i životinjske likove, rime, jednostavan jezik i potiču pozitivne obrasce ponašanja.



Kvalitetan sadržaj za djecu je onaj koji potiče interakciju, postavlja pitanja, zadatke i zagonetke. Preporuka je da se djeca u razvojnim fazama, posebno govora, koriste sadržajima na materinskom jeziku.

Djecu treba zaštititi od neprimjerenih sadržaja za djecu, nasilnih scena, jakih svjetlosnih efekata i svih onih sadržaja koja u djece mogu izazvati nelagodu ili strah jer još nisu razvojno dostigla razinu da mogu određene sadržaje razumjeti.

Djeca tek u dobi od pete do osme godine počinju razlikovati stvarnost i fikteiju i postaju svjesna da sadržaji koje prate na ekranima nisu stvarni likovi. Mlađa djeca misle da svi likovi koje gledaju na televizijskom ekranu žive u njemu i da se ono što je na ekranu zaista upravo događa.

Djeca u različitim razvojnim razdobljima imaju različite potrebe i interese, te treba voditi računa da je sadržaj prilagođen djetetovoj dobi i njegovu kognitivnom razvoju. Iako su mediji važni u životu djece u digitalnom dobu, i dalje sama djeca puno radije odabiru neometanu igru i druženje s drugom djecom.