Razgovarao: Danijel MIKLIĆ

Nedavno je stigao i sedmi singl s Mayalesove "Domovine", pjesma "Koliko je stvari ostalo", otpjevana u duetu s Aljošom Šerićem, starim prijateljem benda koji je svojim glasom i bradom savršeno uletio u raskošnu odu nostalgiji, koju će dobro razumjeti svaki ponosan otac s povremenim pogledom u retrovizor života. Pjesmu prati i video koji je Mayales zabilježio uživo u sklopu svojeg novog ciklusa Katran Sessiona snimljenog u listopadu prošle godine. Posljednji singl s albuma "Domovina" bio je povod za kraći razgovor s Petrom Beluhanom, frontmenom jednog od naših najistaknutijih autentičnih bendova.

Percipiraš li Mayales kao bend ili projekt? Koliko je u tvom slučaju teško, i je li uopće poželjno, održavati na okupu istu ekipu suradnika?



- Pripadam onima koji su otpočetka krenuli od želje imati svoje Beatlese ili Stonese, i taj san sanjamo i danas. Nepredvidivost zajedničke kemije često stvara rezultate veće od samih članova pojedinačno. Bend ili projekt, to je pitanje koje se povlači od naših početaka, kada sam svim silama pokušao izbjeći bolne rastanke i konfuziju kad se bendovi raspadnu. Ja sam već tada sve to doživljavao jako emotivno. Stoga sam otpočetka uvodio termin "projekt" s najboljom namjerom da svima uključenima olakšam i omogućim slobodu i emotivnu neopterećenost. Svakako je izazovno držati na okupu isti tim više desetljeća; emotivno, logistički, kreativno, ali moja neukost traži uhodani tim glazbenika, s kojima i potpisujem većinu pjesama, što je po prirodi stvari - bend. Volio bih tako i nastaviti, okružen Vladom, Lukom, i još desecima nevjerojatnih glazbenika s kojima sam stvorio predivnu glazbu.

Kako je nastala pjesma "Koliko je stvari ostalo" i ideja o duetu s Aljošom? Kako bi njega opisao kao glazbenika/suradnika i kao prijatelja?



- Ova posebna pjesma nastala je rekordnom brzinom, što nas inače ne odlikuje. Sve je krenulo iz demosnimke koju je Vlado napravio tijekom izolacije, radeći glazbu u malom improviziranom studiju u Petrinji. Poslao mi je instrumental naslovljen "Covid 22" i ja sam u kratkom vremenu dobio inspiraciju za inicijalni koncept, odnosno tekst. Kako svugdje gledamo obogatiti pjesme, unijeti nekakvo iznenađenje, upravo nam je ova pjesma djelovala kao idealna prilika za klasični duet, uključivanje još jednog ponosnog oca sklonog sagledavanju vlastitog života u retrovizor. Aljoša se odmah nametnuo kao idealan gost. On ima taj glazbeni senzibilitet i odličan vokal. Nas dvojca uživamo prijateljstvo još od zlatnih 90-ih, a sad nam se pružila prilika i za konkretnu suradnju, koja je sjajno ispala.

Hoćete li Katran Session 2 objaviti kao živi album? Kako si zadovoljan live zvukom aktualne postave?



- Razmišljamo o spajanju Katran Sessiona 1 i 2 u albumsku cjelinu, naš prvi živi album kao najbolji prikaz Mayalesova koncertnog potencijala - koji je fantastičan, koliko i začudan zbog mnogo stvari. Ne radi se samo o vrhunskim glazbenicima i briljantnoj produkciji, već i fantastičnoj demonstraciji kako se slojevita glazba s naših albuma može prenijeti uživo. Osim toga, neuobičajena je postava s tri gitarista i, blago rečeno, neobičnim frontmenom, glavnim pjevačem. Upravo zbog našeg zadovoljstva kako smo sve to ukomponirali u koncertni program poželjeli smo to i negdje i zapisati, slikom i tonom - i tako je nastao koncept Katran Session, video uprizorenje Mayalesa, osobito pjesama koje nemaju klasični radijski format.



Čini se da je kod Mayalesa važniji album nego singl. Koliko ulažete u stvaranje albumske cjeline?



- Albume snimamo po tri-četiri godine, same pjesme stvaramo i duže, da bismo ih na kraju probirali po nekom konceptualnom ključu. To je klasični albumski format, jednostavno smo takvi. Čini mi se da to prepoznaju svi oni koji su glazbu naučili konzumirati kao cjelinu od 30 do 60 minuta, na nekim kvalitetnim hi-fi sustavima i u svojoj intimi, fokusirani na samu glazbu koje ima potencijal odvući slušatelja u svjetove koji nisu nužno samo zabava i plesanje. Jasno nam je da je to danas rijetkost i svojevrstan luksuz.

Koji je zapravo koncept "Domovine"? Jesi li zadovoljan kako je prihvaćen album od publike i kritike?



- Mayales od početaka uživa nevjerojatan respekt kritike i struke za sve naše albume. Tako je prepoznata i "Domovina", kao koncept koji suptilno potiče ideju da se domovina voli i doživljava drukčije od onih koji su nam dozlaboga kompromitirali taj plemeniti pojam. To je svakako lijep poticaj da stvaramo vlastitu glazbu, baš ovako neopterećeno i znatiželjno kao prvog dana. U slučaju publike suočavamo se sa surovom realnošću koja ne mimoilazi gotovo nikoga tko se bavi nemasovnom glazbom u ovako malenoj zemlji opterećenoj velikim izazovima. Osim pandemije, ratova i beskonačnih kriza, naša je domovina devastirana odljevom mladih i kritičnih ljudi, nedostatkom stručnih ljudi na vodećim pozicijama, pritiskom globalizacije i tržišnom politikom, tranzicijom... Uopće krizom kulture i obrazovanja. Umišljamo si da je "Domovina" jedan malen glas upravo onih od kojih se ne očekuje klasično domoljublje.

Otkud crpiš inspiraciju za tekstove?



- Pokušavam zaobilaziti prvoloptaške teme, pokušavam zagrabiti dublje iz bunara naših života. Ali, poput tolikih drugih stvari, i po ovom pitanju priznajem da se neke stvari događaju u sferama koje nisu nužno do kraja osviještene, a ni tko zna kako uspješne. Mogu samo reći da se trudim, ponekad i intelektom kompenzirati, pokrpati, gomilu rupa koje neobjašnjiva čarolija nije otpjevala sama.      

Kako funkcionira tvoja i Vladina autorska suradnja?



- Dobro je ime Vlade Mirčete spominjati što više kada se priča o gitarističkoj izvrsnosti i Mayalesu, ali i o Natali Dizdar, Beti, Raketama, uopće o cijeloj sceni u Hrvata. Vlado je i moj partner u vođenju Mayalesa u 21. stoljeću. Poznato je da je naš odnos neobičan, na što smo obojica na neki način ponosni, ako zbog ničega drugog onda zbog činjenice da naša kemija više od 20 godina proizvodi glazbu po mnogo čemu bolju od nas samih, pojedinačno. Ne smijem biti Vladijev "odvjetnik", ali, s obzirom na to da ćete ga rijetko pridobiti za medijske istupe, umišljam si kako govorim u ime obojice kada kažem da smo stvorili pjesme koje s veseljem slušamo i godinama kasnije, nešto dobro i autentično, potentno za iščitavanja u nekoj budućnosti, rasterećenoj od trendova i vremenskog konteksta.



Koliko je danas popularno biti autentičan? Dojam je da kod masa nema previše interesa za autentičnost. Doživljavaš li to kao svojevrsnu nepravdu?



- Rekao bih da je autentičnost bonus kojem svaki autor teži, iako je teško objektivno osvijestiti kada nešto doista dobiva autentični "premaz" i kako to korespondira s publikom. Ako doista, u slučaju Mayalesa, pričamo o nekoj autentičnosti, mogu samo reći da nismo svjesni kada i kako proizvodimo taj dojam. Dakako da vidim nepravdu na svakom koraku, a, opet, mislim se je li drugim autorima kroz povijest bilo bitno lakše.

Što misliš o trenutnoj hrvatskoj glazbenoj sceni? Imaš li favorite među novijim izvođačima?



- Scena je iznenađujuće vitalna i raznolika s obzirom na probleme o kojima pričamo. Imam jako puno favorita, i prvo ću krenuti od onih koji nisu nužno mladi, poput Jinxa i Pipsa, Bambi Molestersa. A kad govorimo o mlađima, rado ću spomenuti Valentina Boškovića, Mary May, talentiranog Grobenskog i Frana Vasilića, ludu Dunju Ercegović, suludo talentiranu Irenu Žilić, egzotičnog Nemanju, J. R. Augusta, Repetitor, predivno sazrele Porto Morto, gotovo cijelu koprivničku scenu, drage prijatelje iz Nipplepeople, Detoura, pa čak i Svemirka.

Koji su planovi Mayalesa za ostatak 2023.?



- Uskoro slijedi objava cijelog Katran Sessiona 2, ukupno pet pjesama u režiji R. J. Gonza i u glazbenoj produkciji Pavla Miholjevića. Nadam se da će gledatelji osjetiti zašto smo svi u bendu toliko ponosni na ovaj live session. Nakon toga mislim da ćemo se posvetiti novom albumu s obzirom na to da smo dojma kako je "Domovina" iscijeđena, kako singlovima tako i koncertno, te da se trebamo zatvoriti i pripremiti nešto novo.