Nogometaši Osijeka nisu se proslavili na prvom gostovanju u nastavku sezone. Kao i ljetos praktično su bez prave borbe položili oružje u okršaju protiv Lokomotive.

Ljetos je Osječane od rezultatske blamaže spašavao vratar Ivica Ivušić, a ovaj put taj su posao odradile greda i vratnice, jer bijelo-plavi, osim Ramona Miereza, kao da nisu niti došli na taj susret. Pali su bez ispaljenog metka, odigrali su uvjerljivo najlošiju prvenstvenu utakmicu u posljednjih šest-sedam mjeseci. Točno nekako od posljednjeg gostovanja u Ulici pjesnika.

Što se dogodilo Osijeku u Kranjčevićevoj? Gdje je nestala momčad koja u prosjeku ispali po 20 udaraca na suparnička vrata? Kako je moguće tako blijedo izdanje? Kako je vrijeme odmicalo u ledenom zagrebačkom poslijepodnevu, sve teže smo shvaćali što mi to zapravo na terenu gledamo od Osijeka.

Teško je naći objašnjenje za takav antinogomet. Je li za to kriv trener Rene Poms koji se malo zaigrao s početnim sastavom? Kriv nije, ali odgovoran jest. Najavio je određena iznenađenja uoči susreta, ali su iznenađnja ispala propali eksperimenti. Tri nova igrača koja je uvrstio u momčad u odnosu na susret s Goricom bili su među najlošijim ljudima na terenu. Otkud sad odjednom Fiolić u udarnom sastavu? Zašto Lovrić i Jurčević na klupi? Čemu mijenjanje postave koja je funkcionirala dobro u posljednja dva susreta? Previše je pitanja oko odluka koja je donio Poms, ali na koncu na terenu su igrali ili, ako hoćete, opet osim Miereza, samo nastupili igrači. I zato, Rene, nemoj više pokušavati s iznenađenjima. Nikoga. Ni nas, ni suparnika, a najmanje sebe. Mnogo toga Pomsu ide dobro, ali iznenađenja baš i ne. Drži se, Rene, prokušanih stvari i, ako je moguće, treba prestati mučiti Miju Caktaša na desnom krilu. Držati Caktaša zaljepljenog uz aut-liniju klasično je rasipanje njegovog talenta. Kao što je bilo rasipanje vremena cijelo to poslijepodne u Kranjčevićevoj. Uzalud se stotinjak navijača smrzavalo očekujući nešto. Bar nekakav udarac prema vratima Lokomotive na kojima se od besposličarenja "zaledio" mladi domaći vratar Nikola Čavlina. Osijek je bio jalov, bezopasan, bezidejan. Ma, Osijek nije nalikovao na sebe u toj utakmici.

- Bila je to loša igra s naše strane. Nije bilo zabavno igrati nogomet u ovim uvjetima. Stalno nas prati loše vrijeme. Jednom smo imali snijeg, jednom veliku kišu, u takvim uvjetima teško je igrati, ali se može, dok je s ovim vjetrom bilo nemoguće igrati nogomet. Ne volim alibije kada izgubimo utakmicu, ali ovaj put u Kranjčevićevoj vjetar je odigrao značajnu ulogu u našem porazu. Pretpostavljao sam kako će susret odlučiti jedan prekid. Nažalost, on se dogodio na krivoj strani - rekao je Rene Poms, trener nogometaša Osijeka.

Vjetar? U redu, teško je bilo igrati u tim uvjetima, ali i Lokomotiva je igrala u istom okruženju, pa je bar, za razliku od Osijeka, pokušavala kombinirati. Bijelo-plavi su od takvih pokušaja odustali valjda nakon pet minuta. Ostatak vremena proveli u natjecanju tko će dalje i jače nabiti loptu, pa se ti Ramon muči s njom. Argentinac je jedini imao potrebnu agresivnost i želju za igrom, a svi ostali su se u toj utakmici "švercali". Neki su se čak i zabavljali, poput Fiolića, koji dobije priliku nakon dugo vremena, pa bude posve nevidljiv. Plan igre? Što, molim lijepo? Nejasan i nevidljiv. Što god Poms zamislio na taktičkom planu na terenu nije provedeno. Zbog vjetra, naravno. Ma, budimo ozbiljni.

Jedan poraz, manje ili više, ne predstavlja kraj svijeta, ali toliko toga je u Krnjačevićevoj bilo nelogično. I to forisranje mladih igrača. Tako nešto se ne radi u utakmicama u kojima je momčad zapravo raspadnuta. Igrati u takvom okruženju neće pomoći toj djeci u nogometnom razvoju. Nadamo se kako Poms neće upasti u začarani krug čestih rotacija momčadi u kojem se dijelom izgubio njegov prethodnik na klupi bijelo-plavih. Do Kranjčevićeve smo u snu mogli izdiktirati početnu postavu bijelo-plavih, a onda se Poms odlučio malo zabaviti. Kakve će biti posljedice? Rezultatski ne posebno teške, ali Poms je poljuljao neke svoje postulate oko tretmana igrača. Lovrić nije trebao završiti na klupi. Možda ga je Poms želio poštedjeti ozljede, jer je, poput Špoljarića, dugo vremena bio izvan ozbiljnog natjecateljskog ritma. Na Lovrićevu glavu, selidba na klupu imala je razoran učinak. Ušao je u drugom dijelu, ali bolje da nije. Jednostavno nije bio svoj. Mogao je biti isključen nakon samo pet minuta provedenih u igri. Pojela ga je nervoza, ali on za svoje ponašanje nema nikakvog opravdanja. Profesionalac je i mora prihvaćati odluke trenera, ma što god on mislio o tome. To je samo jedan segment te bijedne predstave bijelo-plavih. Sve je bilo promašeno tog dana, a i to promašeno je bilo promašeno. I opet, osim Miereza, nitko od igrača Osijeka nije bio baš raspoložen za igru, bio on na pravoj ili krivoj poziciji. I zato za taj siromašni nastup u Kranjčevićevoj nema opravdanja. Opet ne treba histerizirati, nego se valja resetirati. I ostaviti populizam sa strane. Priče o promociji mladih igrača možda su milozvučne, ali u ovom trenutku čista su zabluda. Ili se Osijek možda odrekao rezultatskih ambicija?

Mnogo se priča o ljetu i novoj sezoni, ali ljudi, aktualno prvenstvo još traje i daleko je od kraja. Treba igrati, a praviti velike planove. Nakon ovakvih nastupa svakom će se igraču tražiti mana, ali Osijek trenutačno boljih nema, ali Poms sigurno može bolje iskoristiti te ljude koje ima. Uostalom, to je već pokazao ranije. Sve što treba jest samo "staviti prvu stvar na pravo mjesto". I prestati tražiti iznenađenja, jer obično se dogode - neželjena. Poput ovog u Kranjčevićevoj...