Objavljeno 6. veljače, 2023.
Djeca će sve staviti u usta kako bi istražila
Roditelji male djece, između jedne i tri godine, često znaju biti zabrinuti ako dijete nekoga ugrize ili udari. Roditelji se upravo zbog takvog ponašanja osjećaju krivima ili zabrinutima da s njihovim djetetom nešto nije u redu. Brinu se i kako će reagirati okolina, a posebno roditelji djeteta koje je ugriženo.
Kod roditelja se javlja ljutnja i neugodan osjećaj prema djetetu, jer ne pronalaze jasan razlog za takvo ponašanje. Događa se da su roditelji djeteta ljutiti i na odgojitelja jer se nije zatekao u tome trenutku baš na tome mjestu kako bi se spriječilo jedno dijete da ugrize, a drugo da bude ugriženo. Ugrizi se događaju vrlo brzo i potpuno neočekivano i u svakoj skupini jasličke dobi u pravilu postoji dijete koje voli "gricnuti".
Djeca jasličke dobi nalaze se u tzv. oralnoj fazi razvoja u kojoj se većina osjetilne ugode smješta u područje usta. Zbog toga se i eksperimentiranje, kao jedan od glavnih razvojnih zadataka te dobi, često pojavljuje baš u području usta. Djeca će sve staviti u usta kako bi istražila predmete i osobe u blizini, a ponekad će to eksperimentiranje završiti i ugrizom.
Mala djeca još nemaju razvijenu svijest o uzročno-posljedičnim odnosima ni o boli i ozljeđivanju. Ona osjećaju bol, ali još ne razumiju da određeni postupci ili pojave mogu izazvati bol drugima. Zadatak odraslih je da ih nauče da griženje boli.
Kada dijete ugrize, takvo ponašanje najčešće je povezano s nečim što dijete u tome trenutku muči. Djeca znaju biti umorna, razdražljiva, jako uzbuđena, gladna, ljutita i slično.
Roditelji i odgojitelji na ovakav oblik ponašanja trebaju gledati kao na oblik neverbalne komunikacije. Često se neke situacije i ponašanja događaju samo u vrtiću ili samo kod kuće, pa je tako i iz ovakvog ponašanja potrebno donijeti zaključke kada se događa i kako dijete preduhitriti.
Utješna je činjenica da s razvojem govora kod djeteta ovakva ponašanja prestaju, no ne postoji čarobna formula da dijete preko noći prestane gristi. Ono što često odgojitelji usmjeravaju roditelje je da djecu nauče koja ponašanja jesu, a koja nisu prihvatljiva u odnosu s drugom djecom. Odgojitelji svakodnevno upravo obraćanjem pažnje i odobravanjem dobrog ponašanja potiču da djeca međusobno dobro surađuju i komuniciraju. Zato je bitno da se ni roditelji ni odgojitelji ne osjećaju loše ako se ugriz dogodi.
Petra Fijan, mag.praesc.educ., Dječji vrtić Bukovac, Zagreb
Kako pomoći djetetu?
7 koraka u zaustavljanju griženja,udaranja i drugih fizičkih napada (Branka Starc, psih.)
BUDITE PROAKTIVNI - Učinkovitije je usmjeriti djetetovo ponašanje nego ga kažnjavati kad je loše već učinjeno
BUDITE PRISUTNI – Ne dopustite mogućnost da dijete upadne u nevolju. Budite uz dijete i intervenirajte čim uočite da se nevolja približava.
BUDITE MIRNI - Ne vičite na dijete. Dijete će više naučiti o lošem ponašanju ako mu se obraćate čvrstim i neutralnim glasom.
BUDITE JASNI – Odmaknite se od djeteta i recite mu kratko i jasno: “Ne grizi. Griženje boli.”; “Ne udaraj. To boli.”
BUDITE SUOSJEĆAJNI - Prvo se pobrinite za žrtvu, ali i pokažite razumijevanje i za dijete koje je ugrizlo.
BUDITE REALNI – Imajte povjerenja u prirodnu dobrotu vašeg djeteta i njegovu sposobnost da se pozitivno mijenja, ali znajte da poboljšanja dolaze polako.
BUDITE POHVALNI - Pohvalite dijete kada se ponaša u skladu s pravilima. Naglasite zajedništvo i suradnju s drugim djetetom.