Objavljeno 3. veljače, 2023.
Ideja je da se kupnja obveznica prvo ponudi građanima, a potom i drugima
U prvom kvartalu ove godine planira se izdavanje narodne obveznice, što je u srijedu najavio ministar financija Marko Primorac. Zvonimir Savić, posebni savjetnik predsjednika Vlade za ekonomska pitanja, rekao je u HRT-ovoj emisiji "U mreži Prvog" kako je plan da obveznica koji je vrijednosni papir ima rok dospijeća najvjerojatnije dvije godine. "Očekuje se da bi kamatna stopa na obveznicu bila veća nego što su depoziti na štednju. Bila bi veća od tri posto", rekao je.
Opismenjavanje
"Potencijala i interesa za obveznice ima mnogo. Kad kažem potencijala, ne mislim samo potencijal interesa, nego i financijski, jer je u bankarski sustav deponirano oko 35 milijardi eura", ističe Savić te dodaje kako su između 27 i 28 milijardi eura devizni depoziti. Naglašava kako bi takva obveznica potaknula tržište kapitala, utjecala bi na financijsku pismenost građana. Prema njegovim riječima, ideja je da se prvo građanima ponudi kupnja obveznica, a nakon toga i svima drugima koji su zainteresirani. "Cilj je da se obveznica zadrži do dospijeća kako bi se ostvario puni prinos", kazao je. Kao cilj kraćeg roka dospijeća istaknuto je da građanima zaduživanje, odnosno ulaganje njihove štednje, bude prihvatljivo.
Ekonomski stručnjak Velimir Srića za naš je list rekao kako je to s jedne strane način da se malo pokrene kapital koji ljudi drže na štednim računima u bankama, gdje ne dobivaju praktički nikakve kamate, a nisu spremni investirati u neke druge oblike da se taj novac makar pokrene. "S druge je strane pitanje koliko je to državi isplativo, jer je još doba jeftinog kapitala. S treće strane, psihološki, možda to bude prihvaćeno dobro od stanovništva, kao nekakva mjera kojom se država trudi spašavati dio imovine koju će ionako ljudima inflacija pojesti, ako ju imaju na računima", ističe.
Kada je riječ o velikim iznosima u bankarskom sastavu, Srića kaže da nismo specifični po tome - u svim razvijenim zemljama za vrijeme pandemije štednja je rasla. To je zanimljivo, kaže, ljudi nisu trošili, nego su štedjeli. I mi smo, dodaje, "kukali", ali se istovremeno štedjelo, tako da ušteđevine ima. "Vidi se to i po cijenama nekretnina, jer kod nas ljudi nekretnine vide kao sredstvo koje će im čuvati vrijednost novca. Posebno sada, vjerojatno je dobar dio onih koji su imali kune u čarapama i madracima, pa ih je tako investirao", kaže. O tome koliko ovo može potaknuti tržište kapitala, Srića nam kaže kako svaka nova vrijednosnica koja dođe na tržište zapravo može utjecati na povećanje ponude, pa onda i pokrenuti potražnju. Dakle, ima određeni utjecaj na to, a stvara i novu mogućnost na tržištu, dodaje. Kako kaže, neke zemlje su to postavile kao "domoljubne projekte". Podsjeća da smo isto tako u davnijoj prošlosti imali i neke javne zajmove, što je bilo slično tim obveznicama.
Dugoročno planiranje
Kada je riječ o tome da bi se to moglo odraziti i na financijsko opismenjavanje građana, kaže da vjerojatno utječe i na to. Naprosto, kao još jedan izvor informacija da ljudi imaju mogućnost više. "Da kažu: Aha, mogu štedjeti u banci, mogu na tržištu kapitala, što mnogi neće, jer su imali loša iskustva s fondovima, s obzirom na to da se njima dosta loše upravlja i veliki su troškovi. Prvo treba odgajati ljude da štede, da se ne ponašaju nerazumno prema novcu. Mislim da sada više nije takva euforija trošenja kakva je bila u nekim fazama našeg razvoja. Financijsku pismenost treba stalno razvijati zato što većina ljudi de facto ne razmišlja dugoročno", kaže Srića.
Glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca Hrvoje Stojić smatra kako je obveznica dobra za izdavatelja, a to je država. Kada bi neka kompanija izdavala tako nešto, bilo bi dobro da je što šira baza investitora. "No, treba biti oprezan. Tu su dva ključna pitanja: pitanje cijene, a drugo bi se trebalo pojasniti što Ministarstvo financija misli kad kaže da se nada da će taj instrument potaknuti rast kamatnih stopa na depozite u bankama", kazao je za HRT. Ima iskustvo da, kada u bankama poskupljuju izvori financiranja, to se kroz neko vrijeme "prevaljuje" na konačnu cijenu financiranja. "Načelno, pozdravljam inicijativu države", ističe Stojić.
Igor Bošnjak
Velimir Srića
ekonomski stručnjak
GENERALNO JE TO DOBRA IDEJA, VIDJET ĆEMO KAKO ĆE SE IZVESTI
Generalno je ovo dobra ideja, ističe Srića, samo je pitanje kako će se izvesti, i što će se s tim obveznicama raditi. “Ako nešto u našoj makroekonomskoj politici posljednjih godina možemo pohvaliti, onda je to da je država smanjivala javni dug. Sada je budžet zapravo jako velik. U siječnju je promet na malo, ono što se zove potrošnja građana, jako narastao. Mislim da je to u velikoj mjeri rezultat činjenice da se siva ekonomija smanjila, jer ljudi sve manje plaćaju gotovinom. Otkad se prešlo na euro, radije to rješavaju karticama i onda moraju dobiti fiskalizirane račune, i u kafićima, ugostiteljskim objektima, gdje je bio običaj plaćati u gotovini i ostavljati napojnice, a to je često završavalo kao siva ekonomija”, rekao nam je Srića, dodajući da ćemo sada mijenjati navike. Kaže da ima zemalja u svijetu koje su potpuno bezgotovinske - Švedska, Kina, Singapur... Smatra da bi Hrvatska trebala sada iskoristiti ovu priliku da što više toga bude bezgotovinsko, posebno sitni iznosi.
MOGLO BI SE PRIVUĆI DOVOLJNO GRAĐANA
Ekonomski stručnjak Ljubo Jurčić rekao je za HRT da su uvjeti stimulativni s obzirom na kamatu od tri posto te da bi to moglo privući dovoljno građana uplatitelja. “Štednje ima dovoljno, ima dosta novca u fondovima, prinosi su niski i smatram da, s obzirom na strukture štednje, ne bi trebao biti problem s kupnjom obveznica”, naglasio je. Dodaje kako je oduvijek zagovarao da kamata ostane u Hrvatskoj, a ne da ide u inozemstvo. Smatra da je možda bila situacija da se to napravilo još dok smo imali kunu. “Smatram da je ovo dobro i da se razbije tržište kapitala, da nisu samo profesionalci ulagači, nego da, osim opismenjavanja građana kako ulagati, oni uđu i u praktične aktivnosti ulaganja u različite oblike štednje”, istaknuo je Jurčić. Naglasio je i kako je rok dobro određen na dvije godine, a ne na pet ili deset, zato što bi tada potražnja bila manja.