Da se u hrvatskim tvrtkama i institucijama na svim razinama i neovisno o svjetonazorskoj podlozi obnašatelja vlasti često zapošljava po stranačkim, rođačkim ili prijateljskim vezama, poznato je odavno i taj je običaj, nažalost, naslijeđen iz komunističkog sustava i kao i mnogi drugi ostao duboko ukorijenjen u modernoj Hrvatskoj. Ta baština samoupravnog socijalizma nije strana nikome od političkih aktera, i kada su u prilici jednako ga koriste. Uostalom, u svježem je sjećanju izjava bivšeg ministra branitelja, a sada SDP-ova europarlamentarca Predraga Matića, kada je priznao da stažiste zapošljava prvo po preporuci svoje stranke, a onda prijatelja, dok tek trećinu uzima po natječaju.
Staro pet godina
No, ovotjedno medijsko objavljivanje prepiske bivšeg predsjednika Uprave Hrvatskih šuma Krunoslava Jakupčića, privedenog u postupku istrage afere Vjetroelektrane, s više državnih dužnosnika o navodnim zapošljavanjima u toj tvrtki ponovno nameće pitanje curenja informacija iz istraga koje još traju, a s obzirom na to da se radi o sadržaju Jakupčićeva mobitela nevezanom s predmetnim postupkom podiže taj problem na još neviđenu razinu. S obzirom na to da se ovdje radi o informacijama do kojih su istražna tijela došla pregledom Jakupčićeva mobitela, koji mu je oduzet 28. svibnja 2020., a koje datiraju iz rujna 2018., i da ni po čemu nisu povezane s istragom oko Vjetroelektrane, pa se kao takve ne bi trebale čuvati ni u tužiteljskim spisima, i da ne postoji pravni postupak koji istražni organi provode nakon što su do njih slučajno došli tijekom druge istrage, jedino je logično pojašnjenje njihove dostave medijima diskreditacija sudionika prepiske. Apsurdno je da u svom komentaru predsjednik Republike izjavljuje kako ovaj slučaj mora imati pravosudni epilog, a, ponovimo, radi se o informacijama koje su iz pravosudnog sustava koji po njima nije pokrenuo postupke, došli do medija prije nekog vremena, stajale u ladicama i ugledale svjetlo dana upravo nakon prethodne objave prepiske dvije osumnjičenice. Dakle, slijed bi prema Milanoviću trebao biti slijedeći: pravosuđe ima informaciju o, recimo, mogućem kaznenom djelu, ne radi ništa po tom pitanju, netko iz tog sustava neovlašteno i protuzakonito dostavlja te informacije mediijima, a onda po objavi taj isti pravosudni sustav treba reagirati, iako to nije učinio kada je te informacije prvotno prikupio. Po toj logici, kao što DORH-ove optužnice potvrđuje sud, mediji i javnost trebali bi "potvrđivati" pokretanje istrage, pa ako je moguće kazneno djelo medijski atraktivno, onda istraga ide, a ako nije nikome ništa. Naravno, jasno je da je u ovom slučaju puno vjerojatnije da su objavljeni podaci imali za cilj diskreditirati dužnosnike i javne osobe koje se u njima spominju.
Jer do sada su, naime, uvijek u javnost curili detalji vezani uz određeno kazneno djelo koje je bilo predmet konkretne istrage, no aktualno objavljena prepiska dio je korespondencije nevezan niti za jedan aktualni postupak. Premda je vlasnik mobitela povezan sa slučajem Vjetroelektrane, osobe koje su dio prepiske od prije četiri i pet godina nemaju nikakvu vezu s njim. Teorijski, s ovakvom praksom dilanja informacija iz pravosudnog sustava sve što se nalazi u nečijem mobilnom uređaju može postati javno. Prije je Hrvatska imala problem s probijanjem istraga i curenjem informacija ljudima koji bi plaćali za njih, što bi u konačnici dovodilo do padanja istraga. Sada iz istraga izlaze podaci koji s istragom nemaju nikakve veze.
Ključno je pitanje tko je uzeo predmetnu prepisku iz istrage kojom se bavi određeno istražno tijelo, i koji je interes tih osoba. Želi li netko određene podatke do kojih se dolazi tijekom istrage koristiti ne kao temelj za neku potencijalnu novu istragu, nego kako bi utjecao na politička zbivanja. Jer ta je mogućnost iznimno opasna i njene bi posljedice po društvo mogle biti dalekosežno daleko gore nego što su slučajevi korupcije u kojima, kao što svjedočimo danas, ukoliko su uhvaćeni s prstom u pekmezu podjednako stradavaju i ministri, i općinski načelnici.
Istrage su prema zakonu nejavne, no kada su u pitanju afere povezane s koruptivnim djelima dužnosnika javnost ima pravo određeno pravo znati što se u njima događa i koji se postupci provode. Prije svega zbog rasta povjerenja u pravosudni sustav. Stručnjaci, međutim, kažu da ta saznanja javnosti ne bi trebala ići do same srži istrage i istražnih postupaka. Iako se može razgovarati i o odgovornosti medija, na njima je tu manja odgovornost, krivac je uvijek jedna od strana koje imaju uvid u postupak. Pravnici vide problem u tome da suci daju nalog da se mobitel osobe povezane s istragom pregleda bez cilja potrage. U takvim slučajevima, kada se ne istražuje ciljano, nego u punom obimu, dolazi do kršenja osobnih prava i europske prakse. Istrage se ne probijaju, ali nije isključeno da netko tu vidi nešto zanimljivo i proslijedi nekome tko od toga može profitirati.
Estradizacija
Iako se na taj način dolazilo do podataka koji su kasnije vodili prema nekim istragama to, međutim, ne može biti cilj pretrage. Sud bi trebao dati nalog da se iz mobitela istraži sve što osobu povezuje s, primjerice u ovom slučaju "Vjetroelektranama", a ne da se izvlače svi razgovori s osobama među kojima ima i dužnosnika, jer za to nemaju nalog. Kod nas je, naime, praksa da se izvlače svi podaci, što je u sukobu sa zakonom o zaštiti osobnih podataka, a što onda može dovesti do različitih zloporaba.
Danas je očigledno da postoje mogućnosti da podaci, za koje je i pitanje raspolaže li se s njima ovlašteno, cure po potrebi, odnosno kada netko smatra da je oportuno da se napravi šteta visokom dužnosniku ili političkoj opciji. Iako sada o tome nema saznanja, ovakva praksa može dovesti i do curenja različitih privatnih informacije osoba koje nisu u interesu javnosti, pa da se nekoga tim podacima ucjenjuje.
Komentirajući jedan takav slučaj iz svoje prakse, odvjetnik Branko Šerić prošle je godine kazao da su "od promjene Zakona o kaznenom postupku, kada je istraga postala nejavna, a ne tajna - otvorena vrata curenju informacija, zapravo zapisnika iz istražnog postupka koji se vodi kod suca istrage, odnosno pred Državnim odvjetništvom". Također je ocijenio da to "sve pridonosi estradizaciji kaznenog postupka, a tvrdim da na vrhu svega toga stoji Zakon o kaznenom postupku".
Komunikacijski stručnjak Krešimir Macan smatra da su izvidi u istragama nejavni i takvi bi trebali ostati. "Nažalost, ne postoje sankcije za kršenje nejavnosti istraga i uvijek će se naći neka strana kojoj će odgovarati da dio informacija koje ne bi trebale biti javne ipak pusti medijima i tako usmjeri pažnju javnosti u željenom pravcu. S obzirom na to da se informacije puštaju ciljano, često su izvučene iz konteksta i nepotpune. To nije dobra poruka koje naše pravosuđe šalje. Mediji su samo prenositelji, ali na njima je odgovornost da bar pokušaju kritički provjeriti svaku informaciju, zašto i s kojim ciljem je puštena", kaže Macan. Također ističe da dok se god u Hrvatskoj takve situacije ne rješavaju na način da se uravnoteže prava osumnjičenika s ostalim stranama, što je uostalom i europska praksa, kako ne bi dolazilo do zlouporaba, imat ćemo ovakve situacije u kojima mediji samo koriste ono što im je netko dostavio. "Ako se nekog izabere za metu može mu se izvaditi mnogo više podataka nego što bi u nekom drugom postupku izišlo, a onda se ti podatci mogu koristiti protiv te osobe. Treba osigurati mehanizme da se to ne događa nego da i optuženik i tužitelj imaju jednaka prava. Mi smo sada u situaciji da tužitelji imaju više prava nego optuženici i branitelji, što naravno ne znači da su oni izvori informacija. Dok nema odgovornosti informacije će se puštati, a mediji će provjeriti koliko mogu i onda objaviti tu informaciju", zaključio je Macan, ocjenivši da ovakvi događaji narušavaju ugled pravosuđa.
Tomislav Prusina
OPORBA O INTERPELACIJI ZA OPOZIV PREMIJERA
Predsjednik SDP-a Peđa Grbin poručio je u srijedu da objavljeni SMS-ovi o kadroviranju u Hrvatskim šumama objašnjavaju zašto se “AP ne stigne baviti stvarnim problemima dok za pripravnika lovstva ima vremena”, ocijenivši da je Hrvatska okovana korupcijom. “Prije tri mjeseca naša kolegica Sabina Glasovac zatražila je podatke o zapošljavanju od Hrvatskih šuma (HŠ) iz kojih tri mjeseca ne žele odgovoriti na zastupničko pitanje kako se zapošljava, a danas se zna i zašto”, rekao je Grbin na konferenciji za novinare. Predsjednik SDP-a potvrdio je da će se ta stranka priključiti inicijativi Domovinskog pokreta koji pokreće interpelaciju za opoziv premijera.
BAČIĆ: SVE JE TO MALO I SMIJEŠNO
Potpredsjednik Vlade i ministar graditeljstva Branko Bačić, komentirajući napise pojedinih medija da je “2020. poslao poruku šefu splitske podružnice Hrvatskih šuma Ivanu Melvanu s imenima šestero ljudi”, rekao je i da je njemu “sve to malo i smiješno”. “Ne radi se o zapošljavanju ni o uhljebljivanju, kako se to želi reći. Radi se o tome da je jedan mjesni odbor na Korčuli koji je imao sve ljude uključene u protupožarnu zaštitu, te iste ljude predložio da budu i te godine u protupožarnoj zaštiti”, dodao je Bačić. Ministar je odgovorio i na novinarsku primjedbu da su, osim njegovih, tu i poruke ministrice poljoprivrede Marije Vučković te na pitanje je li normalno da visoki dužnosnici na taj način utječu na zapošljavanje. “Na taj način ne utječem, niti ne namjeravam utjecati da bi bilo koje tijelo koje o tome odlučuje radilo protiv zakona. To nikoga ne oslobađa odgovornosti”, kazao je.