Sudionici tribine posvećene pedagoškoj ulozi književnosti zaključili su da se slobode izražavanja koje su naglašene u demokratskim društvima odražavaju i u književnosti za djecu i mladež, pa se ne može govoriti o jedinstvenoj pedagoškoj ulozi književnosti. O "Pedagoškoj ulozi knjiga za djecu i mladež nekad i danas" na tribini Bez cenzure Društva hrvatskih književnika u utorak navečer razgovarali su profesorica na Učiteljskom fakultetu Dubravka Težak te književnici Hrvoje Kovačević i Branka Primorac. Prema riječima Težak, autori uvijek imaju primisao da djelo koje će stvoriti pomogne mladom čovjeku da se razvije u zrelu, zdravu i sretnu osobu koja će imati pozitivan odnos prema svijetu i životu te koja će vladati sobom, ali i razumjeti druge, miroljubivo rješavati sukobe i zajednički probleme. Ta osoba, naglasila je, treba biti spremna pomoći, cijeniti prirodu oko sebe, što su sve univerzalne vrednote koje želimo usaditi u mladoga čovjeka. Svako dobro književno djelo, ocijenila je, nosi nešto od toga i usađuje u svoga čitatelja. Pedagogiju ne možemo odbaciti jer se ona pojavljuje u raznim oblicima i provlači kroz knjige i za djecu i za mladež.

Književnica Branka Primorac istaknula je da ona piše prema vlastitim željama i idejama za mlade i djecu, ali i za odrasle. Ocijenila je kako je kritika jako dobro primila njezinu knjigu "Na maturalcu", a neki ju je čitatelj na društvenim mrežama optužio za voajerizam. Potužila se i na nezainteresiranost medija za dječju, ali i uopće hrvatsku književnost.

Književnik Hrvoje Kovačević smatra da djeca triput više čitaju od odraslih zato što moraju pročitati nešto od lektira, a i nešto po vlastitom izboru. Smatra kako današnja djeca u dobi od 13 ili 14 godina mogu sve čitati, pa je uglavnom krhka granica između dječje i književnosti za mladež, kao i granica između njih i književnosti za odrasle. Pedagoškom ulogom književnosti, naglasio je, ne treba se opterećivati jer je književnicima primarno pridobiti mlade ljude da čitaju. Pedagoški je dovoljno uložiti truda u jedan lik, napomenuo je, dodavši da je važnija didaktička značajka, preko koje se upoznaje određeni kraj u koji autor smješta radnju. H