Objavljeno 30. siječnja, 2023.
Njemu su književnost, čitanje i filozofija bili nešto najvažnije u životu
U osječkom Klubu knjižare Nova održana je komemoracija za nedavno preminulog osječkog književnog kritičara, esejista i autora Darija Grgića. Tom su prilikom o njemu govorili: Zoran Ferić, predsjednik Hrvatskog društva pisaca, književnik Gordan Nuhanović, Koraljka Kirinčić, urednica i voditeljica emisije "Knjiga ili život" na HRT-u, doc. dr. sc. Igor Gajin i književnik, povjesničar Stanko Andrić, glumac Mario Rade iz HNK u Osijeku i Ivica Vuletić, vlasnik knjižare Nova. Uz članove obitelji, okupili su se brojni Grgićevi prijatelji, kolege i suradnici.
- Nisam ovdje samo kao predsjednik Društva pisaca, nego mi je bilo stalo da dođem ovamo i osobno, zato što sam siguran da mi koji volimo čitati, koji volimo pisati, koji pišemo i tumačimo, koji volimo neke pisce..., mi imamo - rekao bih srećom - dvije vrste prijatelja. Imamo prijatelje u književnosti i imamo prijatelje koji su nam osobni prijatelji, možda čak i od djetinjstva. Dario i ja se nismo dobro osobno znali, razgovarali smo samo jedan jedini put, i to ovdje u Osijeku. Međutim smatrao sam ga prijateljem u književnosti, vjerovao sam njegovu sudu, vjerovao sam načinu na koji piše, činilo mi se da između tih redova i ispod tih tekstova postoji nešto veliko, važno i zanimljivo. Taj se osjećaj nekako potvrdio onog momenta kad smo se doista i sreli ovdje prije petnaestak godina na nekoj promociji. Kad smo počeli razgovarati, vrlo brzo smo se našli oko jedne teme, oko jednog romana koji je Dario volio, a to je bio "Ispod vulkana" Malcolma Lowryja. Ja sam još uvijek obožavatelj tog romana, a činilo mi se da je i on, i čitavu smo večer razgovarali o tom romanu. Činjenica da se tog razgovara sjećam i danas, 15 godina poslije, mislim da nešto znači. Za mene je Dario prijatelj u književnosti, i to je ostao do danas - rekao je Zoran Ferić i dodao kako će u Zagrebu biti organiziran znanstveni skup o Grgićevu opusu, jer u Zagrebu ima puno ljudi koji su izrazili želju da o njemu govore i pišu. Pozvao je sve prisutne da pridonesu tom skupu i pošalju svoje tekstove o Grgićevu opusu.
O Grgićevu dugogodišnjem angažmanu u emisiji "Knjiga ili život" na HRT-u i svojem prijateljstvu s njim, govorila je urednica i autorica te emisije, Koraljka Kirinčić.
- Mene je s Dariom upoznao kolega Gordan Nuhanović kad smo radili našu emisiju, u kojoj je Dario bio suradnik od prve emisije i doista smo nevjerojatno dobro surađivali. Mnogo je ljudi prolazilo kroz tu emisiju, no Dario je bio doista konstanta i čovjek s kojim sam, mogu reći, postala prijatelj kroz ta naša druženja i razgovore. Dario je bio jedan od rijetkih ljudi kojem su književnost, čitanje i filozofija bili nešto najvažnije u životu. Svima je nama to važan dio života, ali njemu je to baš bilo to. Bio je toliko načitan i toliki erudit - iako je to danas malo izlizana riječ - ali Dario je doista bio erudit. Njegovi asocijativni nizovi išli su od antike do postmoderne, mogao je povezivati tematski i idejno... Mozak mu je tako skakao da je nama običnim smrtnicima ponekad čak bilo teško i pratiti koliko je dobro poznavao čitavu materiju i filozofije i književnosti. Uz to je bio čovjek koji je djelovao na sve suradnike koje se susretao na toj dosta hladnoj Hrvatskoj televiziji. Kad se, nažalost, dogodilo ovo što se dogodilo, svi su se kolege okupili kod nas, svi su pitali za Darija, relativno nezainteresirani ljudi iz tehnike koji uopće na taj način ne reagiraju na naše suradnike i poznavali su ga samo po onome što je govorio u našem studiju. Svi su se okupili i svi su bili nevjerojatno tužni i rekli su da smo izgubili jednog velikog i divnog čovjeka, a mi to najbolje znamo - rekla je Kirinčić i pozdravila inicijativu Društva pisaca, jer "takvog čitatelja kakav je bio Dario teško da ćemo uskoro imati". U istoj emisiji svakog tjedna gledamo i vinkovačkog pisca Gordana Nuhanovića, koji je podijelio svoja sjećanja na Grgića, kao kolegu i prijatelja.
- Davno smo se upoznali, u Đakovu na književnim susretima. Ja sam njega naravno pratio i sve što piše o filmovima i glazbi i književnosti. Kad smo se upoznali, rekao mi je u svom stilu: ‘Prepoznajem sebe u tebi, ti slavonska konjokradico.’ Naravno da me svojim šarmom i direktnim pristupom pridobio, a i ja njega, i uspostavili smo kontakt, koji je trajao dugi niz godina. Dario je sam birao o čemu će pričati u emisiji i poslije snimanja bi često uslijedilo druženje u Zagrebu. Učio sam od njega puno o književnosti. Kad bih mu rekao da sam nešto pročitao, uvijek bi me pitao: ‘Da, ali jesi li pročitao to, to i to od istog autora?’ Uvijek sam bio u zaostatku za neke tri knjige od svakog autora (smijeh). I to je baš to što je Ivan Milenković lijepo napisao u nekrologu da su čitanje i pisanje i život bili posve nerazlučivi kod Darija. Takav čitatelj će nedostajati, vidjelo se i po reakcijama, nedostajat će taj neakademski pristup - iako je mogao i akademski govoriti - ali imao je duboko eruditski pristup, a opet izravan, koji može imati samo čovjek koji je doista puno čitao, koji je imao temelje i sjajne kopče, veze i asocijacije na filozofiju i psihoanalizu, sve je kod njega divno funkcionirao. Susret s njegovom smrću bio je iznimno težak za mene, uvijek ćemo ga svi nositi u srcu - rekao je Nuhanović.
Tanja Kvorka
Gajin: Bio je sjajan čitač knjiga i ljudi
- Imali smo povlasticu poznavati Darija, obogaćivao je naše živote. Mnogo toga mu dugujemo, velika je njegova ostavština. Osječka Matica hrvatska u jednom od sljedećih brojeva Književne revije priprema kolekciju Darijevih tekstova, kako bi se to sve ukoričilo i kako bi publici bio dustupan njegov opus. Dugujemo mu puno mi koji smo imali priliku družiti se s njim i razgovarati s njim, slušati njegove dosjetke, briljantne misli, koje je tresao iz rukava, bez ikakvog napora. Dugujemo mu i u egzistencijalnom i socijalnom smislu, jer kad bismo bili u nekim problemima, uvijek nam je pomogao. Bio je naša snaga. Svi mi koji se bavimo književnošću, dođemo u situaciju da se pitamo ima li to sve smisla, čita li to itko... Uvijek je on bio taj koji je bio veliki motiv, nepopustljiv i nepokolebljiv, čvrsto je vjerovao u ono što voli, nikad nije imao pauze u čitanju, bio je to veliki tempo ljubavi prema knjigama. On nam je dao uporište da ono čime se mi bavimo doista ima smisla te da je književnost važna stvar u životu. Uz sve čime se bavio, Dario je bio prije svega sjajan čitač, ne samo knjiga nego i ljudi. Vrlo brzo je znao svakoga prepoznati i profilirati. To se vidi i u njegovim tekstovima, kad bi na osnovi nekoliko enciklopedijskih podataka portretirao nekog pisca i pokazao na koji se način taj književnik skriva iza svog teksta. U svom krugu je bio ono što su nekoć Matoš i Ujević bili za svoj krug. Da je bio glazbenik, bio bi poput Franka Zappe, da je bio sportaš, bio bi Dražen Petrović, kojemu se jako divio - rekao je, između ostalog, Gajin.
Andrić: Čovjek velikih prijateljstava
- Poznavali smo se dvadesetak godina. Nazvao me 2003., naš prvi razgovor bio je bujica ideja, štosova, viceva itd... Čuo je da sam se doselio u Osijek pa me je pitao da se nađemo i razgovaramo o knjigama. Našli smo se u Magisu, ja sam bio pod takvim dojmom da sam poveo dva prijatelja, da se zajedno odupremno toj lavini njegove rječitosti (smijeh). Odmah smo krenuli u ozbiljne razgovore o književnosti, a u startu se tada već spominjao Robert Musil, koji je postao ključni autor tog našeg kruga. To je bio početak jednog krasnog prijateljstva, koje je dugo trajalo. Dario je bio čovjek velikih prijateljstava. Imao sam dojam da stalno ima uključene radare kojima prati široke prostore, odavde do Zagreba, Beograda, Sarajeva..., u potrazi za zanimljivim sugovornicima s kojima bi se mogao povezati i razmjenjivati znanja i ideje, koje je potom širio dalje. Mi smo bili jedan od krugova u kojima je to ostvarivao - prisjetio se Stanko Andrić.