Ante Matej Jurić broji sate do povratka u Gradski vrt. Vraća se na stadion na kojem je kao dječak proveo pet godina, a sad dolazi u dresu Gorice. Nogomet je počeo igrati pokraj čepinske Uljare, ubrzo se preselio u Gradski vrt, gdje je bio od mlađih pionira do kadeta, ali je valjda netko procijenio da od njega nikad dobrog napadača, pa je otišao u Akademiju Krpan&Babić, odakle ga je put vratio u Čepin, a onda odveo u Belišće. Prošle zime su ga iz Belišća pozvali na treninge u Goricu, toliko se svidio tadašnjem treneru Krunoslavu Renduliću da ga Gorica više nije željela pustiti.

Priča je tu dobila zaplet, Belišće i Gorica nisu se mogli dogovoriti oko odštete, mladi igrač nije dobio ispisnicu, nego suspenziju, pa nije mogao igrati do ljeta. Ante Matej je na sebe preuzeo određeni rizik. Želio je ostati u Gorici, a to je značilo pola sezone neigranja. Kockao se i dobio. Pola godine je samo trenirao, nije igrao službene utakmice, na početku sezone je imao velike planove, ali je stiglo - razočaranje. Suočio se s nepovjerenjem trenera Samira Toplaka, uglavnom je sjedio na klupi i dobivao malu ili nikakvu minutažu, a tretman kod Igora Angelovskog mu je bio još gori. Kako je Gorica jesenski dio sezone odigrala katastrofalno i smjestila se na samo dno tablice SuperSport hrvatske lige, treneri su se u klubu mijenjali kao na traci, a nakon što je pred kraj prošle godine na klupu sjeo Željko Kopić, skočile su i Jurićeve akcije. U zaostaloj utakmici protiv Varaždina i prvom susretu drugog dijela sezone protiv Dinama krenuo je od prve minute. U udarnih 11 trebao bi biti i u nedjelju u Osijeku.

- Otkad sam došao u Goricu, bilo je svega i svačega, treniranja, pripremanja i neigranja, ali ovo mi je sad definitivno najbolje vrijeme. Uživam. Kad je došao novi trener Kopić i kad smo krenuli sa zimskim pripremama, sam sebi sam rekao "daj sve od sebe, ako se nećeš sad dokazati, kad ćeš". Grizao sam i isplatilo se. Imam potporu i povjerenje trenera, još samo da me krenu golovi... - javio nam se Jurić u petak popodne nakon što je odradio trening, ručao s kolegama, pa onda još svratio i kod frizera da bi u top-izdanju došao u Slavoniju.

Ovaj siječanj bi mu bio još bolji da se protiv Varaždina upisao u strijelce, zatresao je vratnicu koja mu se i danas vrti po glavi.

- Nedostaje mi taj gol, nadam se da će i njih biti uskoro. Kad bih bar pogodio u Osijeku, dao bih sve na svijetu da zabijem u nedjelju u Gradskom vrtu... - dodaje Jurić, koji je u Goricu prošle zime stigao kao najbolji strijelac Treće HNL "istok". To mu je i bila preporuka da iz Belišća krene put hrvatskog prvoligaša. No, na velikoj sceni mu se još nije otvorilo...



Jurić se ne želi sad previše vraćati na taj rastanak s Belišćem i svoju polusezonsku pauzu, kaže: "Nije mi bilo lako, ali mlad sam, znao sam da samo moram raditi i napredovati i prilika će doći. I došla je."

Gorica je posljednja momčad prvenstva, no ta pozicija može zavarati. U dvije utakmice u 2023. Goričani su pokazali sasvim dobar nogomet, protiv Varaždina je Suk promašio penal u samoj završnici utakmice (napravljen upravo na Juriću), a bod na Maksimiru je uvijek dobar.

- Posljednji smo, ali ne sumnjamo da ćemo uskoro napustiti tu poziciju. Imamo dobrog trenera, u momčadi je sjajna atmosfera, imamo sigurno mnogo kvalitetniji sastav nego što tablica to pokazuje. Do kraja prvenstva u igri je još puno bodova, naša želja i cilj su - napraviti sve što je moguće da osiguramo ostanak u elitnom društvu. Primjera radi, mi smo uzeli bod protiv Varaždna, a u svlačionici je atmosfera bila kao da smo izgubili. Zato što znamo da vrijedimo više i zato što smo previše toga propustili. No vratit će nam se negdje.

Osječani se nadaju da to neće biti ove nedjelje u Gradskom vrtu.

- Osijek je top-ekipa, ne znam kakva je atmosfera i što se događa u klubu, jer bilo je dosta prodaje, i to važnih igrača. Međutim, Osijek je i dalje jak. Isto tako, mi vjerujemo u sebe, ni u jednu utakmicu ne ulazimo s mišlju idemo uzeti bod, ne, idemo na pobjedu. Tako ćemo ići i u Osijeku - dodaje 20-godišnji Jurić, koji je ove zime napokon doživio ono za što je godinama radio. U udarnoj je momčadi hrvatskog prvoligaša, jest da se taj prvoligaš bori za o(p)stanak u ligi, ali optimistični Čepinčanin ne dvoji da je pred njim i suigračima mnogo ljepše proljeće negoli je to bila jesen. I. Liović