Mi koji smo svjedočili i analognom i digitalnom vremenu u redakciji sjećamo se kako je bilo kada su naši fotoreporteri "štedjeli film", pozorno birajući svoje motive i rakurse. Digitalizacija je ukinula taj imprativ ekonomičnosti jer danas svaki pametni telefon ima kameru pa neštedimice snimamo sve i svakoga kada nam se prohtije. Društvene su mreže pak postale javne galerije tih naših fotografskih zapisa, na kojima se veselimo "lajku" i komentaru.

Ipak, fotoreporteri su, za razliku od "običnih smrtnika", među kojima je, doduše, mnogo darovitih, drukčiji kada je u pitanju gledanje na stvari, ljude i pojave. Privući će ih detalj pokraj kojega će većina proći ne opazivši ga, zabilježit će ga na poseban način, darujući nam svoj pogled na svijet oko nas, s prepoznatljivim potpisom. Tako je i s Glasovim Brunom Jobstom. Najkraće je član naše redakcije, ali mu je fotografsko iskustvo dugo, a znanje neupitno. Voli crno-bijelu fotografiju, detalje, arhitekturu, geometriju, pa evo nekoliko njegovih siječanjskih fotografija, koje, kažu, uvijek govore više od tisuću - slovnih znakova u ovom slučaju. I.R.G.