Za prvu utakmicu u drugom dijelu nogometne sezone obično kažemo proljetna premijera. Međutim, takav termin bio bi posve pogrešan s obzirom na uvjete u kojima je odigrana prva utakmica u nastavku sezone na osječkom stadionu.

Bila je to čista zimska premijera jer je bila praćena snijegom i hladnoćom koji su travnjak Gradskog vrta pretvorili u blatno klizalište te do krajnje mjere otežali posao nogometašima Osijeka i Rijeke. Na koncu je susret završio bez pobjednika, čime će zadovoljniji biti Riječani, a u osječkom klubu ostat će mješavina ljutnje i laganog razočaranja što je ostao bez tri boda.



Razvoj događaja na terenu iz Osijekove perspektive mogli bismo opisati jednom rečenicom - "25 minuta rapsodije i 65 minuta muke". Prvih 25 minuta bijelo-plavi su izgledali odlično. Akcije i kombinacije bile su im brze i točne, vratar Rijeke Nediljko Labrović bio je vrlo zaposlen čovjek u tom razdoblju. Vrlo raspoložena bila je lijeva strana osječkog napada s Jurčevićem i Lovrićem s koje su stizale gotovo sve prijetnje. Osijek je uspio zabiti jedan, a mogao je i trebao bar još jedan pogodak. No nije se dogodilo, a nakon tog žestokog pritiska vatra se zbog nekog razloga iznenada ugasila. Izgubili su bijelo-plavi sredinu terena, počeli su griješiti u najjednostavnijim dodavanjima čime su dopustili Rijeci, koja je doslovce bila na konopcima u tim trenutcima, dolazak do zraka i preuzimanje kontrole utakmice. I počele su muke Osječana koje su potrajale do same završnice susreta.

- Odlično smo ušli u utakmicu premda je bilo teško zbog vremenskih uvjeta, travnjak je bio mekan i sklizak, ali uvjeti za igru bili su teški za obje momčadi, tako da nema isprike. Mislim da smo odigrali dobro prvo poluvrijeme, postigli pogodak, imali prilike za drugi koje nismo iskoristili. U nastavak smo ušli malo pasivno sve do posljednjih 15-ak minuta kada smo ponovno bili na visokoj razini, postigli drugi pogodak koji je, nažalost, bio malo zaleđe. Općenito gledajući, za prvu utakmicu, uz vremenske neprilike, zadovoljan sam i ponosan kako se momčad borila tijekom tih 90 i nešto minuta - rekao je Rene Poms, trener nogometaša Osijeka.

Zadržao je emocije u sebi. Bio je ljutit kao ris zbog kaznenog udarca koji je dobila Rijeka. No suzdržao se javnog komentara, samo nam je kasnije znakovito dobacio:

- Znate li kada bi takav penal bio dosuđen za nas?

Znamo. Nikada, pa ni onda. Ta je situacija prelomila utakmicu. Rijeka je igrala solidno, ali nije bila nešto posebno opasna, a onda joj je sudac Patrik Kolarić dao poklon u obliku tog kaznenog udarca koji ju je pogurao do remija. I to je dojam koji nam neće uzeti nikakve sudačke ekspertize i objašnjenja. Kontakt Lovrićeve ruke i lopte nije bio kažnjive prirode, a koliko su navijači Osijeka već frustrirani sudačkim propustima na štetu bijelo-plavih, najbolje je oslikao povik jednog navijača: "Hoćemo Pajača". Taj nalet sarkazma dogodio se nakon što je Kolarić nakon podužeg čavrljanja s VAR sobom potvrdio svoju pogrešnu odluku o dosuđivanju kaznenog udarca. Nažalost, protiv toga nema lijeka, pa je pametnije okrenuti se onome što se može popraviti. Pitanje je zbog čega je Osijek odstupio od načina na koji je igrao u tih prvih 25 minuta. Odjednom je nestalo kombinatorike, počelo se besciljno napucavati lopte prema naprijed gdje je Mierez opet dobivao gotovo sve duele, ali ne i pravu pomoć od suigrača nakon što bi osvojio loptu ili dobio zračni duel. On i Špoljarić u tandemu još ne funkcioniraju kako treba, što u biti nije ni čudno jer su pratkički prvi put zaigrali zajedno.



Zapravo najveći problem Osijeka bio je taj što su Nejašmić i Jugović bili ostavljeni na vrlo širokom prostoru kada se trebalo braniti. Nisu dobivali pravu podršku u tom dijelu od Caktaša i Lovrića zbog čega je uporno izgledalo da Rijeka ima igrača više na terenu, pa su njezine akcije bile tečne. U biti, teški uvjeti doista su išli naruku riječkoj momčadi koja u svojim redovima ima lakše i pokretnije igrače. Osijekovi "dizelaši" često su zapinjali u raskvašenom travnjaku, što je prilično usporavalo akcije. Onda se u završnici susreta Rene Poms odlučio na odvažan potez te je u igru poslao tinejdžera Filipa Živkovića. Tog 16-godišnjaka doslovce su centimetri dijelili od slave. Zabio je u 89. minuti, Kolarić je već pokazao na centar, pogodak se burno slavio, ali onda se ukazao VAR i ugasio radost. Poput Grincha koji je ukrao Božić, tako je VAR ukrao golemu radost Živkoviću. No zaleđe je bilo. Maleno, centimetarsko, ali je bilo.

- Šteta zbog tog Živkovićeva nepriznatog pogotka. Kakva bi to priča bila za njega i za klub. Prve seniorske minute i odmah tako važan pogodak. Bio je vrlo angažiran kada je ušao. Dobivat će on još prilika jer ih svojim radom zaslužuje, a siguran sam kako će ubrzo zabiti taj prvi seniorski pogodak - poručuje Poms.

Toliko se dobrih priča pojavilo tijekom tog susreta, ali pozornost je opet otišla na krivu stranu. Špoljarić je zabio prvenstveni pogodak za Osijek nakon tri i pol godine, 16-godišnji Živković bio je na korak da postane junak, ali svima im je show ukrao sudac Patrik Kolarić.

To ne bi trebalo biti tako, ali u HNL-u je očito nemoguće izići iz sjene sudaca i njihovih ekshibicija...