S 1. siječnja Hrvatska je istovremeno ušla u eurozonu i u Schengen. I dok Schengen svi uglavnom hvale i podržavaju, s eurom nije baš sve idealno, pa se čuju negodovanja da smo prerano kunu zamijenili zajedničkom europskom valutom. Jesmo li, s obzirom na ekonomsku krizu, inflaciju i recesiju, pa i posljedice rata u Ukrajini, preuranjeno uveli euro u platni promet? Po čemu se Hrvatska sad razlikuje u odnosu na npr. Sloveniju i druge zemlje EU-a kad su uvodile euro...?

Za odgovore na ta i neka druga pitanja zamolili smo dr. sc. Nebojšu Stojčića, prorektora za poslovanje Sveučilišta u Dubrovniku.

- S prvim danom nove godine Hrvatska je ostvarila novi značajan iskorak u ispunjenju svojih strateških ciljeva ulaskom u Schengen i eurozonu. I jedno i drugo su vrijedna postignuća kojim se i praktično i simbolično zaokružuje višedesetljetni proces pristupanja europskim integracijama. Iako su pripreme trajale već neko vrijeme, iskustva na terenu zasigurno će zahtijevati određene dodatne mjere prilagodbe u idućim tjednima i mjesecima.

Ovih dana, primjerice, čujemo glasove prijevoznika i turističkih agencija s krajnjeg juga koji se već sada susreću s negativnim posljedicama pojačanih graničnih kontrola na prekogranične transfere, dnevne izlete i sl. Dolaskom sezone i jačanjem tranzitnog prometa kroz našu domovinu prema jugoistočnoj Europi ti problemi mogu biti samo naglašeniji. Riječ je o djelatnosti koja značajno sudjeluje u turističkom lancu vrijednosti i problemu koji neće uskoro nestati, pa je potrebno razmišljati kako pomoći ovom dijelu naših gospodarstvenika.

Kad je euro u pitanju, Hrvatska zaista ulazi u eurozonu u jednoj specifičnoj situaciji rekordno visoke inflacije, strukturnih poremećaja na svjetskim i europskim tržištima i neizvjesnosti oko rata u Ukrajini i geopolitičkih odnosa. Od samog početka priprema za uvođenje eura postojali su argumenti za i protiv, kao i rasprave o primjerenom trenutku za taj potez. U trenutačnim ekonomskim uvjetima dugoročno predviđanje trendova iznimno je zahtjevno i upitno je bi li u nekoj skorijoj budućnosti Hrvatska ispunjavala formalne kriterije za uvođenje eura kao što je to bio slučaj sada. Ako gledate iskustva prošle krize, zemlje izvan eurozone s visokim stupnjem izloženosti euru zapravo su imale ograničenu mogućnost korištenja tečajne politike. Imajući u vidu visoku izloženost našeg gospodarstva euru, pitanje je i bi li nam ostanak izvan eurozone u slučaju izražene recesije donio više koristi ili štete.

Kad se radi o euru, već se danima vodi rasprava o (ne)dopuštenom zaokruživanju cijena naviše, odnosno poskupljenjima niza artikala i usluga. Koliko je, i je li uopće za inflaciju i posupljenja krivac euro ili se radi o našim domaćim anomalijama, navadama da "lovimo u mutnom"...? Ako povećanje cijena nije posljedica konverzije kune u euro, ako je pogrešno prikazivati da je euro kriv za poskupljenja (na što upozoravaju iz HNB-a, HUP-a, HGK-a, Obrtničke komore...), gdje je onda glavni problem?

- Iako je trenutačno popularno porast cijena pripisivati euru, potrebno je sagledati širu sliku. Već treću godinu svijet se suočava s rijetkom kombinacijom inflatornih šokova na strani potražnje, ponude i strukturnih poremećaja koji zajedno stvaraju pritisak na rast cijena. S jedne strane imamo strukturne probleme nemogućnosti pojedinih sektora da isporuče dobra i usluge potrošačima zbog nedostatka ključnih sirovina i logističkih problema na globalnoj razini. S druge strane, rast cijena energenata, sirovina i poluproizvoda stvarao je u proteklom razdoblju pritisak na troškove proizvodnje. Konačno, nakon popuštanja pandemije došlo je i do porasta potrošačkog optimizma i potražnje koju tržište u kratkom roku ne može apsorbirati zbog navedenih strukturnih problema. Sve to zajedno daje situaciju kakvoj svjedočimo proteklih mjeseci.

Kod nas u Hrvatskoj ti problemi manifestiraju se kao i u ostatku svijeta dijelom kroz uvezenu inflaciju, a dijelom i zbog poremećaja na domaćem tržištu. Euro u toj priči dolazi kao svojevrsni "šlag na torti", iako se čini da je dio subjekata na tržištu zaista iskoristio uvođenje eura za podizanje cijena kojemu se teško može naći logično obrazloženje. Međutim, slične argumente koje čujemo danas mogli smo čuti i ovog ljeta i proteklih mjeseci, s tim da su tada krivci za porast cijena bili rat u Ukrajini i sl., čak i u sektorima koji nemaju izravnih ili neizravnih dodira s tim događanjima. Osobno sam mišljenja kako je prerano za procjenu koliko od aktualnog povećanja cijena možemo pripisati uvođenju eura, a koliko je zapravo posljedica svih ovih spomenutih događanja. Međutim, ako su razlozi za podizanje cijena izvan sfere uvođenja eura, javnost se s pravom pita zašto je baš trenutak uvođenja eura izabran za takvo podizanje cijena, a ne neki trenutak u tjednima i mjesecima koji su mu prethodili.

Hrvatska Vlada očekivano staje u obranu eura i poziva na vraćanje cijena na razinu prije siječanjskih povećanja te prijeti donošenjem kaznenih mjera. Što zapravo može učiniti Vlada da ipak ne naruši funkcioniranje tržišta, tržišnu ekonomiju, konkurentnost ponude i potražnje...?

- Iako formalno Vlada ima određene instrumente kojima bi mogla izvršiti pritisak na poslovne subjekte, upitno je u kojoj bi to mjeri bilo sukladno načelima funkcioniranja tržišnog gospodarstva. Zakon o uvođenju eura, istina, zabranjuje neopravdano povećavanje cijena, ali za primjenu takvih odredbi potrebno je prvo dokazati da određeno povećanje nije imalo temelja u troškovima poslovanja što je dugotrajan proces i građanima u konačnici neće omogućiti u kratkom roku kupnju proizvoda po povoljnijim cijenama niti će im vratiti novac već utrošen na skuplje proizvode. Upitno je i u kojoj mjeri je poželjno da se država upleće u tržišne tijekove i kako povući crtu između proizvoda i sektora u kojim je potrebna intervencija i onih u kojim bi se određivanje cijena u cijelosti trebalo prepustiti tržištu.

Ono o čemu se manje govori, a što vidim puno snažnijim alatom je pritisak javnosti. Ako pogledate iskustva nekih drugih zemalja koje su uvodile euro, onda vidimo da su se upravo takve inicijative i negativna percepcija pojedinih poslovnih subjekata zbog dizanja cijena od strane tijela poput udruga za zaštitu potrošača i sl. ili samih građana koji su preko njima raspoloživih alata poput društvenih mreža i sl. dijelili informacije o promjenama cijena pokazale kao učinkovit alati protiv povećanja cijena pod krinkom uvođenja eura. Dojam je da smo u tom segmentu pri uvođenju eura donekle podbacili.



Za kraj, ipak malo optimizma. Naime ugledni portal bloomberg.com piše kako je "u Europi najgora godina inflacije u povijesti eurozone vjerojatno završila i čini se da se u prosincu ritam rasta troškova vratio na jednu znamenku". To se zbog niza razloga za Hrvatsku zasad još ne može reći, s obzirom na aktualnu siječanjsku lavinu poskupljenja. Uzimajući sve mogućnosti u obzir, kako bi se daljnji razvoj situacije mogao odvijati, u nekom pozitivnijem smjeru ili prema daljnjim dubiozama i kad je euro u pitanju, i kad se radi o inflaciji, cijenama...?

- Nije to slučaj samo u Europi, nedavni podatci upućuju i na usporavanje inflacije na godišnjoj razini i u Sjedinjenim Američkim Državama šesti mjesec zaredom, iako usporavanje još nije vidljivo u svim sektorima. Mi smo u tom pogledu tradicionalno specifični jer nam i recesije i oporavci dolaze s određenim vremenskim odmakom za vodećim europskim gospodarstvima. Situacija s eurom tu ne pomaže, iako ćemo za procjenu magnitude tog učinka morati pričekati još neko vrijeme. Daljnji inflatorni pritisci ovisit će i o kretanjima na svjetskom tržištu. Svi navedeni procesi mogli bi se odraziti i na ulazne cijene u lancu vrijednosti turizma početkom sezone, pa ostaje vidjeti hoće li s te strane biti dodatnih impulsa inflaciji. (D.J.)