Jedna od glavnih tema početkom nove godine u Hrvatskoj je uvođenje eura. Sve se o novoj valuti kretalo od pohvala ovog povijesnog postignuća pa, u konačnici, do dramatičnih strahova od čega drugoga, nego od poskupljenja. Još uvijek vlada konfuzija i pritužbe dok su dobre strane prelaska na euro ostale posve u medijskoj sjeni, dok su situaciju mnogi iskoristili za neopravdano podizanje cijena brojnih artikala i usluga. Sve je otišlo toliko daleko da je morala reagirati i Vlada, a s koliko efekta, vidjet ćemo.

Situaciju oko eura i cijena za televiziju France24 komentirao je i premijer Andrej Plenković. "Ono što se, nažalost, dogodilo nakon 1. siječnja je da su neki naši gospodarski subjekti iskoristili to vrijeme za podizanje cijena pojedinih proizvoda i usluga. Vlada je brzo reagirala i pokrenula inspekcijski nadzor. Naša uloga i uloga nevladinih udruga je da zaštitimo potrošače."

Uglavnom, krenuo je obračun s poskupljenjima. No odluka da zbog stalnog galopiranja cijena Vlada ipak ne posegne za njihovim zamrzavanjem te da odustane od produljenja i proširenja primjene Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena donesena je nakon što su premijeru, ministru gospodarstva Davoru Filipoviću i drugim članovima Vlade Državna inspekcija, Porezna uprava i Carina prezentirale rezultate nadzora. Ključno je bilo da je veliki dio poslovnih subjekata vratio cijene na staro, s 31. prosinca, čim su se inspektori pojavili kod njih. Ministar Filipović je od najvećih trgovačkih lanaca, koji čine više od 83 posto tržišta na malo, zatražio popis artikala s jasno izraženim cijenama, na što su pozitivno reagirala tek dva lanca, dok su se drugi oglušili i podržani od strane HUP-a prozvali Vladu.

Filipović se pozvao na Etički kodeks kojemu su trgovci pristupili i pozvao na potrebu transparentnosti i zaštite potrošača u uvođenju eura te istaknuo kako su svi trgovački lanci rekli kako će dostaviti liste. "Ovo nije crna lista, ali ću napraviti sve da građani na jednom mjestu imaju pregled cijena i mogu sve usporediti i vidjeti tko im diže cijene", zaključio je ministar gospodarstva. Premijer Plenković najavio je i novčane kazne za poslovne subjekte koji ne budu poštovali Vladin zaključak o vraćanju cijena na razinu od 31. prosinca, kao i mogućnost ukidanja subvencija za energente, ističući da će nadležne službe pojačati nadzor cijena. Recimo i da je povećanje cijena u uslužnim djelatnostima najviše, potom slijedi pekarska djelatnost te trgovina na malo. Visina kazne je propisana do 26 tisuća eura za pravnu osoba, dok je za fizičku osobu trgovca do 1090 eura.



Osim politike reagirali su i ekonomisti pokušavši odgovoriti je li se drama s divljanjem cijena mogla spriječiti i kako je uvođenje eura utjecalo ili nije na poskupljenja. Znanstvenica zaposlena na Ekonomskom institutu u Zagrebu i ekonomska analitičarka Maruška Vizek odgovara: "Činjenica je da je Hrvatska uvela euro ne u bitno drukčijim, nego u dramatično drukčijim uvjetima u odnosu na sve druge zemlje eurozone od njezina osnutka 1999. pa sve do posljednjeg kruga njezina proširenja prije ulaska Hrvatske u taj klub. Naime, svih 19 zemalja članica eurozone uvodilo je euro u uvjetima iznimno niske inflacije, u kojima je bilo značajno lakše kontrolirati neopravdana povećanja cijena zbog konverzije. Hrvatska je, pak, prva zemlja članica koja uvodi euro u uvjetima iznimno visoke inflacije... Za usporedbu, u godini uoči slovenskog usvajanja eura stopa inflacije u toj zemlji iznosila je 2,5 posto, a u godini prije no što je Litva prešla na euro njezina stopa inflacije iznosila je samo 0,6 posto. Drugim riječima, u trenutku uvođenja eura stopa inflacije u Hrvatskoj bila je od četiri pa do čak 16 puta veća no što su to bilježile druge zemlje koje su također prošle kroz postupak konverzije iz nacionalnih na zajedničku europsku valutu. To ujedno znači da je prostor za neopravdano povećanje cijena u Hrvatskoj tijekom i uoči procesa konverzije značajno veći jer cijene snažno i učestalo rastu zbog inflacijskih pritisaka, a potrošačima i bez prelaska na euro postaje izazov pratiti što se događa s cijenama proizvoda i usluga koje konzumiraju", rezimirala je Vizek dodavši i da razlog za ovakvu diskrepanciju ne valja tražiti samo u činjenici da su hrvatski građani siromašniji, pa im se veći dio dohotka potroši na proizvode koji su nužni za život, što hrana i piće po definiciji jesu, nego i u činjenici da su hrana i piće u Hrvatskoj bili skupi i prije nego što smo kunu zamijenili eurom. Još je dodala: "Kompanije koje su pak postupno povećavale cijene još od proljeća prošle godine, ne zbog inflacijskih pritisaka, nego zato što su se htjele unaprijed prilagoditi većim cijenama koje su očekivale nakon uvođenja eura, a da pri tome ne završe na nekakvoj crnoj listi, višestruko su profitirale. One su, naime, došle u priliku neopravdano povećati cijene u nekoliko navrata, uključujući konverziju, jer nikakvog mehanizma preventivne kontrole, što su svi očekivali, u konačnici nije bilo. Kompanije koje su iskoristile konverziju kao priliku da jednokratno povećaju cijene svojih proizvoda i usluga tijekom same konverzije također su profitirale jer nema te birokratske sile koja može u inflacijskim uvjetima utvrditi jesu li cijene njihovih proizvoda i usluga narasle zbog objektivnih inflacijskih razloga ili zbog neopravdanog povećanja cijena tijekom konverzije", zaključila je Vizek.



Inače, često se posljednjih dana upravo susjedna Slovenija navodi kao primjer da je moguće izbjeći plimni val poskupljenja pri prelasku na euro. Ključnima su se pokazali projekti godišnjeg nadzora cijena te objave crnih lista, pa su oni koji love u mutnom završili na stupu srama. Prošlo je 16 godina otkako je euro zamijenio slovenski tolar. Zamjena valute i susjedima je tada donijela problem sa zaokruživanjem cijena naviše. Važnu ulogu tada su imala društva za zaštitu potrošača. Kontrola cijena provodila se redovito od 2006. do 2009. godine. Cijene su se držale pod kontrolom i čestim inspekcijskim nadzorima. A slične liste postoje i danas. "Mi to imamo i danas u vrijeme rasta cijena. Naši trgovački lanci to su prihvatili i cijene se mijenjaju. Kada si u europodručju, cijene ti ne mogu rasti više nego u drugim članicama jer tada tvoja ekonomija gubi konkurentnost", kazao je za HRT Bojan Ivanc, glavni ekonomist Gospodarske komore Slovenije.

Na pitanje zašto su cijene namirnica u susjedstvu niže nego u Hrvatskoj, ekonomski analitičar Andrej Knez odgovara kako su cijene u posljednjih godinu-dvije rasle prvenstveno zbog rasta svjetskih cijena sirovina i energenata, koje se (in)direktno uključuju u procese i troškovnu strukturu lokalnih proizvođača hrane... Na kratki rok, koliko god se potrošači sve više osvješćuju o rastu troškova života, treba imati da umu da su u većem dijelu 2022. godine građani trošili znatno više nego u prethodne dvije godine, naravno zbog ukidanja mjera za COVID-19, a upravo je to trošenje, odnosno značajan oporavak i domaće i strane potražnje, ‘dopustilo‘ porast cijena", pojašnjava Knez. Na pitanje zašto ne osjećamo pad cijena namirnica, a u svijetu, primjerice, cijene padaju, kaže: "Očekujemo da će takvi proizvođači u sljedećim mjesecima ipak prilagođavati svoje cijene prema trgovcima naviše ne bi li ipak izbjegli dugotrajnu eliminaciju profitabilnosti. S obzirom na intenzitet ubrzanja inflacije prošle godine i činjenicu da se srednjoročna inflatorna očekivanja još uvijek nisu stabilizirala, očekujem da ćemo još neko vrijeme čekati normalizaciju definiranja cijena na domaćem tržištu", te dodaje: "Kao i prije, vrlo će brzo efekti konkurencije među trgovačkim lancima postaviti cijene na razine gdje se ponuda i potražnja križaju. U ovakvim uvjetima ljudi aktivnije pretražuju povoljnije cijene namirnica među više prodavača, a dio kolača u potrošnji dobivaju diskonteri", zaključuje analitičar Andrej Knez, čiji se komentari mogu uzeti i kao svojevrsni "poučak za Hrvatsku".

Konačno, kada je o Hrvatskoj riječ, o uvođenju eura govorili su svi i svatko. Naravno, oporbeni populisti još su dodatno demagoški podgrijavali histeriju oko cijena, prikazujući se ujedno i kao protivnici uvođenja nove valute te napadajući svaki Vladin potez. Prozivati Vladu nije su ustručavao ni HUP, da o pojedinim nevladinim udruga i ne govorimo. Sve se zapravo svodilo i svodi se na to da postoje objektivni problemi i njihovo razumno objašnjenja te neobjektivna tumačenja, manipulacije i lov u mutnom. Optimisti će reći da je i ova situacija oko eura i cijena jedan od procesa ne samo ekonomski tržišnih odnosa nego i demokratskog sazrijevanja, odgovornosti i transparentnosti.