Razgovarao: Danijel MIKLIĆ

Idućeg mjeseca bit će održana Dora, a među 18 izvođača koji će u Opatiji nastojati osvojiti što više glasova žirija i publike kako bi predstavljali Hrvatsku na Eurosongu u Liverpoolu je Patricia Gašparini. Talentirana Riječanka koja je živjela u Ženevi, prve glazbene korake napravila je 2003. u showu “Story SuperNova Juniors”, nakon čega je sudjelovala na nizu dječjih festivala i natjecanja, među ostalima i na “Hrvatska traži zvijezdu”. Talent nije bila zanemarila ni u Švicarskoj, gdje je pjevala u disco funk grupi Time Machine s kojom je nastupila i na glasovitom Montreux Jazz Festivalu. Ususret njezinu debitantskom nastupu na finalnoj večeri Dore, gdje će izvesti pjesmu “I Will Wait”, donosimo vam kraći razgovor s Patricijom.

Kako s vremenskim odmakom gledaš na sudjelovanje u “Story SuperNova Juniors” i “Hrvatska traži zvijezdu”?



- Mislim da sam već od prvih koraka kao beba imala u sebi živac za pokret, ples i glazbu. Kuhinjski stol je bila moja pozornica, na ne baš preveliko oduševljenje moje mame. (smijeh) Slijedio je “Story SuperNova Juniors” s pjesmom “Black Velvet”, i to na nagovor rock-mame. Kasnije sam se pojavila u “Hrvatska traži zvijezdu”. Sudjelovanje u tim showovima bacilo me je u vatru i pripremalo za prave, velike televizijske nastupe koji uz blještavilo pozornice donose i neizbježnu tremu. Nju, srećom, uspijevam držati pod kontrolom, u čemu mi pomažu dugogodišnji nastupi i odličan odnos s publikom koji ostvarujem kroz nastupe.

Što nam možeš ispričati o životu u Ženevi i nastupu na Montreux Jazz Festivalu?



- Odlazak u Ženevu bio je najprije radi ljubavi, a kasnije i poslovno. Pri završetku studija logistike i menadžmenta Pomorskog fakulteta u Rijeci, pružila mi se prilika raditi u UN-u, koji je razbio puno predrasuda u meni te mi potpuno proširio vidike i poglede na život. Kada si okružen ljudima iz različitih dijelova svijeta i šarolikih kultura, to te izgradi kao osobu, više ne gledaš na svijet samo kroz jednu dimenziju. U Ženevu sam stigla 2015. i priključila se tamošnjem relativno poznatom bandu Time Machine, s kojim sam nastupala za velike svjetske korporacije poput Nestléa i FIFA-e, a nekoliko godina smo nastupali i na Montreux Jazz Festivalu. Nastupati na festivalu na kojem su nastupali umjetnici poput Princea, Arethe Franklin, Elle Fitzgerald, Marvina Gayea i Davida Bowieja veliko je priznanje i čast.

Kako je došlo do potpisivanja ugovora s Menartom i što ti to donosi?



- Menart mi je do sada puno pomogao oko promocije i u povodu Dore dao podršku, ali me i spojio s autorom Sinišom Reljićem Simbom, producentom pjesme ‘’I Will Wait’’. Zadovoljna sam i zahvalna na njihovoj potpori te mi kao mladoj umjetnici to daje još više sigurnosti i zaleđa.



Na kojoj se poziciji vidiš na našoj glazbenoj sceni? Za što smatraš da te izdvaja od ostalih domaćih pop-izvođača?



- Htjela bih biti jedan od najboljih performera i umjetnika na našim prostorima. Svakako želim imati dobre pjesme. Doista mislim da me disciplina, orijentiranost detaljima i iskustvo nastupanja na europskoj sceni, kao i rad s europskim izvođačima, izdvaja iz mase. Dovoljno sam zrela kao umjetnik da znam što želim, a što ne želim pjevati. Ne bih se htjela prodati nekim principima jer je tako lakše uspjeti. Imam u sebi dovoljno toga što mogu pokazati, dovoljno energije, talenta i senzualnosti koja iz mene dolazi prirodno. Ne volim ništa na silu, a vjerujem da publika to osjeti. Rekla bih da sam layback u pogledu cijele scene i držim se onog pravila - kakvom energijom zračiš, takvu i privlačiš. Znam da sam stvorena za ovaj posao jer uživam u svakoj sekundi. Željela bih predvoditi novi pop sound u Hrvatskoj te svojom glazbom prenijeti moćnu poruku za sve žene, a to je da je u redu osjećati težnju i želju za muškarcem, ali isto tako biti svjestan vlastite moći, energije i neovisnosti.

Kako teku pripreme za Doru? Jesi li uzbuđena, što za tebe znači ulazak u finale?



- Doru sam gledala kada sam tek kretala u pjevačke vode i sanjala sam da budem na pozornici iste. S obzirom na to da sam iz Rijeke, Opatija mi je uvijek bila bajna. Veliki dio mojeg glazbenog izričaja predstavlja i scenski nastup, upravo taj spoj želim pokazati na ovom velikom europskom natjecanju, na čijoj ću pozornici, ako osvojim srca publike, s ponosom predstavljala svoju zemlju. Mislim da izvođač na stageu treba privlačiti pažnju glasom, lakoćom interpretacije i osobnošću. Mora biti siguran i pripremljen za nastup, a emocija se mora osjetiti u glasu. Tek tada dopire do publike s kojom tu emociju dijeli. To je cijela poanta ovog posla, odnosno bolje rečeno, ljubavi, a tko to ostvari, sretan je! Nastupanje kroz dugi niz godina donijelo mi je iskustvo i samouvjerenost na pozornici, stoga mi je jako drago da sam prošla na Doru, koju vidim kao jednu stepenicu više u karijeri.

Kako se dogodila pjesma “I Will Wait”? Kako si reagirala kad si ju prvi put čula?



- Javila sam se Menartu sa željom da bih se htjela prijaviti na Doru, a Branko me je onda spojio s producentom Sinišom, koji mi je poslao ‘’I Will Wait’’. Pjesma je nastala na Songwriting Weeku u Švedskoj, zajedno s autoricom Lisom Desmond i autorom iz Nizozemske Aidanom Winkelsom. Na prvo slušanje mi se svidjela, a kada sam snimila demo, Siniša je, unatoč tome što se nije planirao prijaviti na Doru zbog drugih poslovnih obveza, ostao oduševljen mojom izvedbom, pa je tako pjesma postala moja. “I Will Wait” moj je put nakon teškog privatnog razdoblja, to je svjetlo na kraju tunela. Godine 2019. bila sam rezerva na Dori, a sada sam finalist, što je dokaz da se isplati pokušavati i biti uporan. Životna vizija je neostvariva i ne postoji bez akcije, potrebno je puno rada, vjere i sreće, ali u mojem slučaju također vrijedi pravilo strpljen - spašen. Pjesma govori o nadi, koja nam je u ovim vremenima svima potrebna. Ipak, to nije tipična ljubavna pjesma koja je obično tužna i pomalo klišeizirana. Zalažem se za žensku samostalnost i neovisnost. Čekam, ali na najbolju verziju sebe. Postajem sigurnija, snažnija i jednostavno bolja JA.



Što možemo očekivati od tvog nastupa? Kakva su tvoja očekivanja, što kažeš na konkurenciju?



- Ono što mogu reći o samom nastupu je to da neće proći nezapaženo. Eurovizijska pozornica ipak zahtijeva spektakl, potrebno je puno truda i energije, ali i discipline za pripremu. Na sve sam to spremna i ozbiljno sam prihvatila svoj prolazak u finale Dore, s naumom da na svjetskoj razini prezentiram sebe i svoj tim. Pripremam upečatljiv, dinamičan i senzualan nastup s četiri plesača. Jako mi je drago da je čak osam finalista iz mojeg rodnog kraja, stoga se nadam lijepom druženju s ostalim izvođačima u danima punih smijeha, priče i, naravno, glazbe.

Vratila si se u Hrvatsku. Kako se snalaziš i osjećaš na toj životnoj prekretnici?



- Svaka prekretnica je teška, ali je i nužna. Tek kada izađemo iz zone komfora, nastupa rast. Svako razdoblje u životu nas nešto pokušava naučiti. Onaj tko želi biti bolja osoba nešto iz toga nauči kako bi bio pametniji i hrabriji za dalje. Nakon dugogodišnje veze i života vani, naravno da postoji proces prilagodbe i taj neki strah ili pitanje ‘’što dalje?’’. Ali uvijek me je povratak u Hrvatsku privlačio, a sada ima više smisla jer je radi glazbe. Prvi put u životu živim sama, ali osjećam da ću tek sada postati najbolja verzija sebe kako bih i privukla meni slične ljude.

Nakon Dore, koji su ti glazbeni planovi za predstojeće razdoblje?



- Aktivno ću krenuti sa snimanjem sljedećeg singla, ali ću se prijaviti i na ostale festivale poput nadolazećeg Zagrebačkog festivala i ljetnog CMC festivala. Sad kada sam dobila svojih pet minuta, nikako ne želim stati. Sasvim je logično da nakon Dore, koja mi je dala vjetar u leđa, još više i usmjerenije radim na svojoj glazbi te polako, ali sigurno ostvarim svoje mjesto na našoj glazbenoj sceni. Nisam ni protiv snimanja dueta s nekom od pjevačica na sceni. Girl power!