U srijedu je osječku i hrvatsku kulturnu scenu potresla vijest da je preminuo osječki književni kritičar, esejist i autor Dario Grgić.

Rođen u Osijeku 1964., gdje je pohađao gimnaziju CUO "Braća Ribar", a potom je studirao filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U svojoj je karijeri djelovao kao kritičar, esejist, recenzent, autor serije razgovora s književnicima i filozofima s prostora bivše Jugoslavije. Tekstove je objavljivao u brojnim časopisima u Hrvatskoj i okolici, kao i na portalima i radijima, a u Glasu Slavonije niz godina pisao i objavljivao glazbene recenzije, prikaze strip-izdanja, književne kritike i razgovore. Gostovao je u emisijama HRT-a Drugi format i Pola ure kulture te imao stalnu rubriku u emisiji "Knjigom u glavu", u kojoj je predstavljao manje poznate, ali vrlo važne autore. Radio je kao urednik u izdavačkoj kući Eos te uredio više knjiga pri nevladinoj udruzi Društvo za promicanje književnosti na novim medijima. Napisao je knjigu eseja "Romantika je roba iz uvoza". Bio je dugogodišnji član uredništva Zareza te član HDP-a i predsjednik osječko-branjskog ogranka HDP-a. Dobitnik je Povelje uspješnosti "Julije Benešić" za kritiku, 2005. (DHK). Bio je sudionik Domovinskog rata, a živio je i radio u Osijeku.

- Dario Grgić bazični je valentinovac, kao što je bio i Zeko, on je kulter, a on je i dobitnik Povelje "Julije Benešić" za pisanje kritike, koju je pisao više od dvadeset godina, a disao svih 59. Napisao je i složio neobičnu knjigu, smjestio se na urnebesnom raskrižju, crossroadu Roberta Johnsona te tamo jedino s njim imao stalan i nedvosmislen dvoboj i dijalog u kojem je rado povlačio najbrže kritičarske revolvere i riffove. Pisao je i govorio britko i uvijek samo paradoksno, oštrom jasnoćom i potpuno jedinstvenim lajferizmom interpretacije. Njegova fotografska memorija zapravo je snimala uzvratno - snimala je kakvog interaktivnog primatelja, iznenađivala ga, a nije nikada pohranjivala podatke u ikakvu pasivu. Govorio je i pisao o književnosti figurama iz najplemenitijih sportskih disciplina, westerna, iz Leonea, iz vrste Eastwoodova hoda i šetnje, iz načina kontakta u kafićkom susretu, a pri tome je uvijek "skidao" stil tekstova o kojima govori ili piše, jer je znao da se jedino tako može naći jezik za razgovor o mjestima na kojima jezik misli za nas, primatelje i misli nas - pa pojavili se mi ili ne. Nije podilazio, nikad i nikome. Hrvatska književnost Grgićevim je pisanjem i uvidom držala glavu nad vodom najbistrijeg i najsjajnijeg konteksta - konteksta i teksta otpora, on je komunicirao, objavljivao u najavangardnijim filozofskim i fanzinskim mjestima regije, a kad god je trebalo osvježiti energiju estetske komunikacije - najstarija massmedijska emisija slušala je Daria Grgića. Moćan kritik čiste stilske slobode - rekao je Goran Rem.

Tanja Kvorka