Posljednji odigrani Euro, onaj koji se trebao igrati 2020., a zapravo je odigran 2021. godine, bio je uvjerljivo najčudniji u nogometnoj povijesti. Jedini turnir koji je igran u neparnoj godini zbog pandemije koronavirusa.

Zato je umjesto 2020. organiziran godinu dana poslije, a zahvaljujući avanturističkoj odluci predsjednika UEFA-e Michela Platinija to se prvenstvo igralo diljem Europe. Bila je to čista noćna mora za navijače reprezentacija jer je velika većina morala prevaljivati više tisuća kilometara između dvije utakmice u skupini. Potpuno promašena i krajnje nepraktična ideja koja je još samo jednom pokazala totalnu nebrigu UEFA-e za one zbog kojih bi se nogomet zapravo trebao igrati. Naravno, cijela je priča bila otežana i zbog koronapravila koja su se razlikovala od zemlje do zemlje. Uglavnom, taj ćemo Euro pokušati što prije zaboraviti zbog svih tih čudnih odluka UEFA-e i pandemije koronavirusa.



Hrvatska je na taj Euro stigla kao druga reprezentacija svijeta i naravno s novim izbornikom. Ante Čačić "poginuo" je u kvalifikacijama za SP u Rusiji. Presudio mu je remi protiv Finske na Rujevici, a kestenje iz vatre je vadio današnji izbornik Zlatko Dalić. Uspio je složiti kockice baš na brzinu, odveo nas je Rusiju, a tamo i do finala, gdje nas je pobijedila Francuska. Vratila se dobra atmosfera oko reprezentacije, opet je to bila iskonska Hrvatska. No vrijeme nakon ruske bajke nije bilo nimalo bajkovito. Uvijek se vrti ista priča, put do visina lakši je negoli održavanje na njima. Hrvatska je imala puno problema u novoosnovanoj Ligi nacija, gdje smo spavali na lovorikama i prosipali ugled. Teško smo se nosili sa statusom druge reprezentacije svijeta. No buđenje je krenulo netom prije početka kvalifikacija. Na kraju smo zamalo stigli na završni turnir Lige nacija, a kvalifikacije smo kao i uvijek u početku odradili dobro, iako nam se potkrao poraz u Budimpešti protiv Mađarske. U rujnu 2019. nakon briljantne pobjede nad Slovačkom (4:0) u gostima, zapeli smo u Azerbajdžanu (1:1), a isti rezultat bio je u listopadu na gostovanju u Walesu (1:1), pa smo plasman opet morali osiguravati u posljednjem kolu. Nije bilo problema, na Rujevici smo lako svladali Slovake i izborili plasman na Euro. No onda je u proljeće 2020. izbila pandemija koronavirusa i nogomet na nekoliko mjeseci gurnula u drugi plan. Jasno, Euro je odgođen, što nam je čak možda dobro i došlo kako bi se naši iskusni ratnici odmorili i skupili snagu za dalje. Ovaj put ždrijeb, bar onaj kada je mjesto igranja u pitanju, bio nam je naklonjen. Sve utakmice skupine igrali smo na Otoku, pa smo izbjegli suludo duga putovanja. Skupina je bila prolazna, iako su u njoj bila dva domaćina, Engleska i Škotska, a krug je zatvorila Češka. Igralo se u 11 europskih gradova (London, Glasgow, Sevilla, Rim, Budimpešta, Minhen, Amsterdam, Kopenhagen, Bukurešt, St. Petersburg i Baku), a polufinale i finale odigrano je na Wembleyu u Londonu.



Hrvatska je svoje utakmice skupine, rekli smo već, igrala u Londonu i Glasgowu. Kamp je prvobitno trebao biti na elitnom škotskom sveučilištu St. Andrews, ali zbog pandemije i strogih pravila koja su vladala u Škotskoj HNS je odlučio prebaciti bazu u Hrvatsku, točnije u Rovinj. Zbog koronavirusa kapaciteti nekih stadiona su bili reducirani, a ulazak u Veliku Britaniju bio je kompliciran do bola, pa Hrvatska nije imala podršku svojih navijača na koju je naviknula u završnicama europskih prvenstava. Sve je nekako bilo skromno i usiljeno. Turnir smo otvorili na Wembleyu protiv Engleske i nismo izgledali dobro. Istina, poraženi smo minimalno, ali bili smo posve neopasni, što je donijelo prilično razočaranje. Krenule su kritike na račun izbornika Zlatka Dalića i njegovih taktičkih zamisli, najčešći je zaključak bio "druga reprezentacija svijeta ne smije igrati tako dekadentno". Nakon tog neuvjerljivog starta čekale su nas dvije utakmice u Glasgowu. Prva protiv Čeha nije donijela neke bitne pomake. Odigrali smo mršavi remi (1:1) u kojem smo bili u rezultatskom zaostatku nakon što je Schik pogodio iz kaznenog udaraca koji je nespretno skrivio Lovren. Izjednačio je Perišić odmah na početku drugog poluvremena. Iz skupine je potencijalno moglo troje ići u nokaut-fazu, a s obzirom na rezultate iz prva dva kola (nijedna reprezentacija u skupini nije imala obje pobjede, nap. a.), milijun kombinacija je bilo otvoreno. Hrvatskoj je igrala samo pobjeda nad Škotskom, a na kraju smo je ostvarili, i to baš na način koji nam je donio drugo mjesto u skupini. Slavili smo s 3:1, a ostao je zapamćen drugi naš pogodak koji je sjajnim udarcem s više od 20 metara vanjskim dijelom kopačke postigao Luka Modrić. Osvajanje drugog mjesta značilo je put u Kopenhagen, iako nam ni treća pozicija ne bi bila mrska jer bismo u tom slučaju igrali u Budimpešti, gdje, recimo, nije bilo ograničenja vezanih uz kapacitet Puskas Arene. No takvih ograničenja nije bilo ni u Kopenhagenu, što je bio signal našim navijačima za pravu invazuju na dansku metropolu. U osmini finala dopala nam je Španjolska, koja nam je postala redoviti suparnik na posljednja tri Eura. U Poljskoj i Ukrajini smo izgubili, a u Francuskoj smo ih pobijedili. Oba ta susreta odigrana su u grupnoj fazi.



Na tribinama kopenhagenskog Parekna dominirale su "kockice", a na terenu je krenulo kao iz snova. Pedri je u 20. minuti vraćao jednu naizgled običnu loptu s centra terena svom vrataru Unaiju, koji je nespretno reagirao i na zaprepaštenje svih na stadionu propustio ju u mrežu za naše vodstvo. Do odmora Španjolci su izjednačili, a 13 minuta prije kraja susreta imali su naizgled nedostižnih 3:1, a onda je krenuo čudesan povratak Hrvatske. Prvo je Oršić u 85. smanjio na 3:2, a u drugoj minuti nadoknade Pašalić je pogodio glavom za izjednačenje i opći delirij među našim navijačima, pa je utakmica otišla u produžetke. Vidjelo se na njihovu početku kako su Španjoci šokirani događajima iz završnice regularnog dijela, pa smo dominirali u početku produžetaka, a Kramarić je imao veliku priliku dovesti nas u vodstvo. Nije zabio i onda se utakmica opet okrenula na stranu Španjolaca, koji su zabili dva pogotka i u pravom trileru s 5:3 izborili plasman u četvrtfinale. Bila je to najluđa utakmica koju je Hrvatska odigrala na europskim prvenstvima, ali opet je ostala kratkih rukava i morala se vratiti kući.

Dani nakon Eura bili su turbulentni jer su na vidjelo isplivali nekvalitetni odnosi unutar reprezentacije, a pod paljbom se našao izbornik Dalić. No ostao je za kormilom, povukao je neke poteze koji su homogenizirali momčad, pa smo samo godinu dana poslije na SP-u u Kataru još jednom zadivili nogometni svijet osvojivši treće mjesto. I sada dolazi Euro u Njemačkoj, vjerojatno posljednji ples Luke Modrića u reprezentativnom dresu i prilika da konačno razbijemo prokletstvo te prve eliminacijske utakmice na europskim prvenstvima jer je još nikada nismo uspjeli proći.