Pustolovina kao riječ više ne znači neobičan, nenadan i uzbudljiv doživljaj od kada je Splićanin Daniel Krstulović-Opara, u planinarskim krugovima poznat kao Dane Opara, u komadu na vlastiti pogon okončao obilazak 158 kopnenih i otočnih vrhova koji čine Hrvatsku planinarsku obilaznicu (HPO).

Za taj mu je pothvat dugačak pet tisuća kilometara s 130 tisuća metara uspona trebalo samo 67 dana neprekidnog trčanja, planinarenja, bicikliranja i veslanja. "Dužina koju sam u ovoj turi prevalio unutar granica Hrvatske je otprilike udaljenost do Moskve i natrag, ili do Sirije i natrag, samo preko planina, što je znatno teže. Poanta je upravo to! No izvesti jedan takav pothvat ne treba ići do Moskve ili Sirije, dosta je ostati u Hrvatskoj, koja nudi toliko toga", kazao je Opara na kraju pustolovine koju je započeo polovinom listopada u istočnoj Hrvatskoj na Fruškoj zapisavši:



"Kada sam isplanirao rutu kojom ću proći Hrvatskom, najviše sam strepio baš oko početka u Slavoniji. Osim nešto Papuka, sve ostalo je bila jedna velika nepoznanica. Bojao sam se jesenskih kiša, blata do koljena, dugih biciklističkih dionica i hladnih jutarnjih magli. Moj dojam Slavonije bile su nepregledne ravnice i napuštene kuće. Koliko li sam zapravo bio u krivu. Gradovi su uređeni, prepuni zelenih površina, biciklističkih staza, a šume su oslikane svim nijansama jesenske palete, ukrašene lišćem koje dok hodate konstantno pada kao u nekom usporenom snimku iz djetinjstva. Oranice se obrađuje znatno više nego na jugu, OPG-ovi su na svakom kutu, hrana je stvarno domaća i izvrsna je. Voća je u izobilju. Ljudi su srdačni i gostoljubivi. Slavonija je zapravo idealna destinacija", oduševljeno priča Opara.

Negdje ispod Papuka Dane je sjeo na bicikl i krenuo kroz Daruvar prema Moslavačkoj gori gdje spava na parkingu Garić-grada, jedne od najstarijih srednjovjekovnih utvrda. Obišavši Bilogoru, Međimurje i Kalnik, prelazi u Hrvatsko zagorje gdje je oduševljen brežuljcima Ivanščice. Kasnije ide pokraj Trakošćana u pravcu Ravne gore pa Strahinjščice te vozi između Đurmanca i Pregrade do Cesargradske gore pa u dnevnik zapisuje: "Ne znam je li to zbog umora, jeseni ili zalaska sunca, ali to mi je najljepša cesta kojom sam do sada vozio. Stajao sam na svakom zavoju i fotkao brege prelivene tisućama boja. Bilo je kao da sam uronio u okvire zlatne jeseni najboljih svjetskih slikara."



Iako kod Laza Bistričkog brojač okreće prvih tisuću kilometara, to Oparu ne ometa da otrči na lijepi vrh Grohot, s kojega se spušta do Planinarskog doma Hunjka i onda preko legendarnih Horvatovih stuba na vrh Sljeme. Dalje po Medvednici vijuga planinarskim putovima do Medvedgrada, Kamenih svata, Ponikava i još dalje do Samoborskog gorja i žumberačke Svete Gere. Strmoglavivši se s Gere u Sošice u polutransu pedalira do usamljenog vrha Vodenica iznad Ozlja usput bilježeći: "Pri spustu s vrha, među zadnjim kućama u selu u kojemu sam ostavio bicikl, vidim bračni par kako čerupa kokoši. Uz jutarnje sunce, štalu i drvene grede s kojih su kokoši visjele, prizor je poput fascinantnog kadra tradicionalnog seoskog života."

Pojednostavljujući egzistenciju još jače tiska bicikl prema Petrinji i vrhu Cepeliš na Hrastovičkoj gori, gdje u gluho doba ulijeće među divlje svinje. Uslijedila je zaboravljena Petrova gora s koje se prebacuje u sjeverni Gorski kotar koji pak starta s najvažnijeg vrha hrvatskog alpinizma - Kleka. S njega nastavlja, kako navodi, "po predivnoj zabiti" do Vrbovskog i Delnica, gdje mu ljudi ispred dućana kao skitnici dobacuju sitniš. Džepova punih kovanica penje se na Grobničke Alpe pa preko Učke hvata Ćićariju od kuda biciklira do istočne obale Istre. Doveslavši na Cres, uz nebo puno gladnih lešinara, penje se na lagani ali ambijentalni vrh Sis. Na red dolazi planina Osorščica te višesatno veslanje na otok Rab i šatorovanje u loparskom parku iz kojega ujutro trči po zahtjevnoj stazi na vrh Stražu. Kako ne bi zapeo na Rabu čekajući povoljnije vremenske uvjete, Opara vesla prema Krku, ali u kanalu puše nemilosrdno jugo koje mu beskrajno produžuje iskrcavanje na obalu s koje odlazi na Veliku Kapelu i u Liku.

Mnogi usputni vrhovi poput Bjelolasice i Plješevice bili su tek uvertira za pustolovinu unutar pustolovine, višednevni prelazak snijegom zatrpanog Velebita: "Prćenje je najteža aktivnost na svijetu. Tko god tvrdi da seks troši najviše kalorija, očito nikada nije prtio snijeg na Velebitu", kazao je Opara te na magistrali prema Pagu dodao: "Jadranska je magistrala zbog olujne bure zatvorena za motocikle, ali nigdje ne piše da je zatvorena za bicikle." Bez obzira na oluju rutinski obilazi vrh Sveti Vid na Pagu, ali se muči veslanjem do Ista, Dugog otoka i Kornata, gdje uz sve počinje patiti od pothlađenosti o kojoj kaže: "Vlaga uz more zavlači se u kosti. Ova 3 Celzijeva stupnja puno su hladnija nego pusti minusi na Velebitu."



Kad smo kod pothlađivanja, treba znati da u takvim i sličnim uvjetima većina energije odlazi na zagrijavanje i da se ljudi mogu smrznuti i na relativno ugodnim temperaturama ako postoje uvjeti poput vlažne odjeće, iscrpljenosti, neishranjenosti i nenaspavanosti. Jednom kada tjelesna temperatura padne ispod 35 stupnjeva, svaki pad od jednog stupnja smanjuje primitak kisika u mozak, što izaziva slabost i zbunjenost, a kada ste ispod 33 stupnja i amneziju. Kada se pak tjelesna temperatura spusti ispod 31 stupnja, organizam prestane drhtati, krv se zgrušava, a unos kisika pada za 25 posto. Tjelesna temperatura ispod 30 stupnja vodi u halucinacije i smrt. Pod stalnom primjetnom hipotermijom Opara obilazi šibensko zaleđe i Prominu. Penje se na najviši vrh Hrvatske Sinjal na Dinari, a onda na Svilaju i Vilaju, gdje se zbog jake kiše osjeća kao da je provučen kroz perilicu. Nakon perilice slijedi sušilica u obliku bure koja ga gura na dalmatinski Kozjak s kojeg do zaleđenih staza Mosora tutnji nezapamćena tuča. Omiška Dinara ide glatko, ali na Biokovu opet ulijeće u strašnu oluju. "Molin te, nemoj odit u planinu po kijametu", vape uzaludno podbiokovski seljaci dok Dane trči na Svetog Iliju i kroz Vrgorsko gorje dolje na Neretvu.

Na ušću rijeke u more, uz neretvanski brudet od jegulja i žaba, Opara lokalnoj ekipi priča o prehrani na putu: "Planirati unos hrane dok trčiš, voziš ili veslaš i fizički si iscrpljen, neispavan i trošiš više kalorija i nutrijeneta nego što ih unosiš je teško. Takav organizam sve prebacuje u udove i potrebu da se krećeš, a mozak slabije radi. Teže procesuiraš misli, zaboravljaš i nešto što je logično ne uspijevaš pojmiti. Jeo sam što više i koliko god i kad god sam mogao. Jeo sam sve, od domaće zdrave hrane, kada sam imao takvu priliku, ali i najveći mogući junk food. Važnije mi je bilo unositi kalorije nego se hraniti zdravo jer sam trošio više nego što unosim. Nastojao sam se ujutro dobro najesti kako bih imao dovoljno kalorija bar za početak dana. To je najčešće bila kutija keksa uz čaj čim se ustanem. Onda zobena kaša s voćem i orašastim plodovima. Zatim 7 - 8 jaja sa slaninom i kruhom. Ako sam bio blizu civilizacije, onda pojedem još i nekoliko peciva iz pekarnice. Tijekom dana jeo sam većinom energetske pločice, a kada mi je padala energija, uzimao sam energetske gelove. Osim toga, pio sam elektrolite s ugljikohidratima i na kraju etape proteinske napitke za oporavak. Kada mi je pratnja s automobilom bila djevojka Zrinka, jeo sam i kuhani ručak. Inače sam pravi obrok imao tek navečer prije spavanja. Tada sam jeo što je više moguće. Većinom proteine u obliku mesa i ugljikohidrate poput tjestenine ili riže. Često sam pojeo i po 700 do 800 grama mesa, uz 2-3 porcije tjestenine ili riže. I uza sve to ipak sam gubio na tjelesnoj masi."



Okrijepljen neretvanskim specijalitetima, Opara kao prvi legalni biciklist prelazi preko Pelješkog mosta, otkud zbog lošeg vremena vozi kroz Ston do najjužnijeg vrha HPO-a Sniježnice i Dubrovnika. Potom poput mitskog junaka Odiseja ide na Mljet, s kojega zbog jakog juga odgađa Lastovo i vesla natrag na Pelješac hajkajući vrhove Sveti Ivan i Sveti Ilija. Iz Orebića vesla na Korčulu. Penje se na Kom i po uzburkanom moru opet vesla do pustih obala Lastova i vrha Sozanj. Onda uskače u kajak i kao veslač antičke galije ide izravno u 25 čvorova jaku buru natrag na Korčulu, a zatim na Hvar.

"Veslati preko otvorenog mora, do otoka Visa, izazov je i ljeti, a kamoli zimi", kaže Opara, kojega ljepota Visa očarava i nagoni da sebi uzima prvi cijeli dan odmora. Preostalih pet dana obilazi Brač i Hvar te završava pustolovinu u Splitu, na plaži Firule. "Kada sam došao do cilja, nije bilo ushićenja, nestala je želja koja me gurala, a ostala je praznina", zaključuje svoju originalnu priču Daniel Krstulović-Opara.