S obzirom na to da su epidemiološke mjere diljem svijeta ublažene, ove su se godine filmovi konačno vratili u kina i dočekali svoje odgođene premijere. To ne znači da se filmska industrija i u 2022. nije suočila s brojnim izazovima, no, unatoč egzistencijalnoj krizi koja je pogodila i taj sektor, publika je imala više nego dovoljno razloga otići u kinodvorane i nestrpljivo iščekivati datume izlazaka naslova na streaming platformama. Uoči Nove godine i sezone dodjela nagrada, koja će početi 10. siječnja Zlatnim globusima, vrijeme je da saberemo dojmove i sastavimo subjektivnu listu deset najboljih (abecednim redom) filmova u proteklih 12 mjeseci.

(Charlotte Wells)



Dugometražni prvijenac škotske scenaristice i redateljice Charlotte Wells priča je o 11-godišnjoj djevojčici Sophie (talentirana debitantica Frankie Corio) i njezinu 30-godišnjem ocu Calumu (sjajni Paul Mescal), koji provode tjedan dana u jeftinom ljetovalištu u Turskoj prije početka nove školske godine i njezina povratka mami. Pojedinosti ljetovanja saznajemo iz videosnimaka što su ih snimili tijekom boravka u Turskoj, ali i iz sjećanja odrasle Sophie (Celia Rowlson-Hall), koja, sada i sama 30-godišnjakinja i roditelj, pregledava te snimke. Fantastičan kao drama o odrastanju, još bolji kao film o odnosu kćeri i oca, “Aftersun” djeluje proživljenim i stvarnim na način kakav rijetki filmaši mogu predstaviti, no Wells to ovdje čini doista predivno.





(Martin McDonagh)



McDonagh je ponovno angažirao Colina Farrella i Brendana Gleesona, ovaj put za tragikomediju smještenu na izmišljeni irski otok Inisherin pretkraj Irskog građanskog rata, točnije, 1923. godine. Dok je njihova država usred političkih previranja, dva dugogodišnjih prijatelja, mljekar Pádraic i glazbenik Colm, odjednom to prestaju biti kada Colm poželi nastaviti svoj život što dalje od Pádraica. Kako se Pádraic odbija pomiriti s takvom sudbinom i uporno nastavlja gnjaviti bivšeg prijatelja, on mu priprijeti da će si svaki put kad mu zasmeta ili pokuša razgovarati s njim odrezati jedan od prstiju lijeve ruke škarama za ovce. Stvari postanu prilično ozbiljne kada se pokaže da se nije šalio. “The Banshees of Inisherin” maestralno je ostvarenje, jedan od onih filmskih dragulja što će vas i nasmijati i ražalostiti do suza.





(Matt Reeves)



Reevesov film o Čovjeku-šišmišu nije uradak namijenjen specijaliziranoj publici ljubitelja stripova i akcijskih superjunaka. Dobili smo, naime, odličan psihološki akcijski triler izvrsnih studija karaktera. Što tek kazati o briljantnoj glumačkoj postavi, gdje treba posebno istaknuti Paula Dana kao psihopatskog serijskog ubojicu Riddlera, oko kojega se i vrti radnja. Gotham je u svojoj filmskoj povijesti oduvijek prikazivan kao mračan, sumoran, surov i prljav grad, međutim, Reeves je tu tamu dodatno pojačao. I dok se većina drugih filmova o Batmanu fokusira na heroja koji izlazi iz tame, on se fokusirao upravo na tamu, što čini veliku razliku, a osim što je uprizorio zasigurno najmračniji koncept Gothama dosad, donio je intrigantnu detektivsku priču koja nešto manje od tri sata gledatelja drži prikovanog uz ekran.





(Luca Guadagnino)



Najnoviji uradak Luce Guadagnina, široj publici poznatog po “Call Me by Your Name”, ekranizacija je istoimene knjige Camille DeAngelis o paru tinejdžera kanibala. U glavnoj ulozi, baš kao i u spomenutom filmu, gledamo Timothéeja Chalameta, koji igra uz bok Taylor Russell. U ovom filmu ceste, ali i specifičnoj kombinaciji žanrova, njih dvoje utjelovljuju Leeja, buntovnog lutalicu, i Maren, mladu ženu koja pokušava preživjeti na margini društva. To kanibalsko putovanje ujedno je putovanje samospoznaje koje na surov i emocionalno dojmljiv način progovara o tužnoj istini da je možda nemoguće ikada stvarno upoznati nekoga, čak i ako između dvoje ljudi postoji golema ljubav.



 

(Daniel Kwan, Daniel Scheinert)



Sredovječna kineska imigrantica Evelyn muku muči kako bi održala kontrolu nad iscrpljujućim obiteljskim poslom, bračnim razmiricama s plahim suprugom, turbulentnim odnosom s kćeri i nikad zadovoljnim ocem, koji je upravo doputovao iz Kine na proslavu Nove godine. Kao da sve to nije dovoljno, mora što prije dovesti u red i zbrljanu poreznu papirologiju jer joj inspektorica opasno puše za vratom i prijeti zatvorom. U cijelom tom kaosu Evelyn iznenada postane ključnom figurom u borbi protiv zbunjujućih opasnosti iz multiverzuma koje prijete cijelom čovječanstvu. Iako je riječ o pravom spletu žanrova, najoriginalniji film godine žanr je sam za sebe te u biti impozantna priča o međuljudskim odnosima.

(Steven Spielberg)



Nakon ekranizacija svih mogućih priča - od fantastičnih avantura do ozbiljnih ratnih filmova, Spielberg je snimio film o sebi. U ovoj uzbudljivoj filmskoj priči donio je intiman pogled u svoje djetinjstvo. Poluautobiografska drama prati mladića u osjetljivim godinama koji otkriva potresnu obiteljsku tajnu, što ga potakne da uroni u svijet filmova, te tako spozna istinu o sebi i drugima. Uz sjajan scernarij i glumačke izvedbe, na jednako su visokom nivou fotografija, kostimografija, glazba, ali i svi ostali segmenti. Predivna je to posveta filmu, kinu i filmskoj umjetnosti, koja nas podsjeća na to koliko su filmovi važan dio naših života, ali istovremeno i emotivna priča o odrastanju, obitelji i (ne)sretnoj ljubavi.

(Rian Johnson)



Misterij, crni humor i renomirana glumačka postava pretvorili su krimidramu “Knives Out” u jedan od najobožavanijih filmova posljednjih godina. U još boljem nastavku Daniel Craig vratio se u ulozi detektiva Benoita Blanca, kojega je put odveo u Grčku, na privatni otok tehnološkog milijardera Milesa Brona (Edward Norton), gdje se susreće s plejadom zanimljivih likova i novim misterijem koji valja razriješiti. Rian Johnson ponovno je kreirao uzbudljivu vožnju koja potiče na razmišljanje, jednostavnu, ali pametno složenu slagalicu, koja još jedanput očarava brojnu publiku diljem svijeta.

(Guillermo del Toro)



Disney+ u rujnu je objavio Zemeckisova “Pinocchija”, a samo tri mjeseca poslije na Netflixu je osvanula u svakom smislu superiornija verzija priče o drvenom dječaku. Del Toro si je uzeo razne slobode u odnosu prema knjizi, pa je tako i radnju smjestio otprilike pola stoljeća nakon nastanka pisanog izvornika, u Mussolinijevu fašističku Italiju. U jednom trenutku ovog potpuno stop-motionom animiranog remek-djela Pinocchio komentira kip Isusa i kaže: “On je također napravljen od drva. Zašto njega vole, a mene ne?”, što je jedno od mnogih duboko filozofskih pitanja koja se Del Torov uradak ne ustručava postaviti. Njegova verzija slavi narav “antijunaka” i agenta kaosa, koji svojim pustolovinama jednakom snagom istražuje pitanja života i smrti.



 

(Todd Field)



Dugih 16 godina nakon drame “Little Children” Todd Field vratio se radu iza kamere i snimio film čija se priča vrti oko (fiktivne) skladateljice i dirigentice Lydije Tár, prve žene koja je predvodila veliki njemački orkestar. Štićenicu Leonarda Bernsteina pratimo u trenutcima dok se sprema objaviti svoju autobiografiju. Taj je lik osmišljen isključivo s namjerom da ga utjelovi Cate Blanchett, te ni jedna druga glumica za Fielda nije dolazila u obzir, a sve je rezultiralo novom glumačkom bravurom slavne Australke, odnosno zanosnim dubokim poniranjem u psihu žene istovremeno definirane i odvojene od svijeta klasične glazbe, u kojem briljira.

 

(Sarah Polley)



Adaptirana prema istoimenom romanu Miriam Toews iz 2018. godine, inspiriranom užasnim istinitim događajima u Boliviji, drama kanadske filmašice i političke aktivistice Sarah Polley ekranizirala je priču o ženama u vjerskoj koloniji koje gube vjeru nakon seksualnih napada muškaraca. One održavaju tajni sastanak na kojem vode razgovor ne bi li shvatile način na koji bi zajedno mogle krenuti naprijed te izgradile bolji svijet za sebe i svoju djecu. Predvodnice vrsne glumačke postave su Rooney Mara, Claire Foy, Jessie Buckley i Judith Ivey, a pridružuju im se Ben Whishaw i Frances McDormand. Riječ je o više nego dojmljivom pogledu na prava žena, priče koje pričamo kako bismo izbjegli istinu i probleme pri donošenju ispravnih odluka.