Uobičajena fraza da živimo u teškim vremenima, koliko god bila istinita, može također zvučati otrcano ako se vratimo malo dublje u prošlost. I premda su blagdani, pa bi i teme trebale biti veselije, neka događanja i neke reference gotovo da nije moguće izbjeći u kontekstu svega što se događa danas, na izmaku 2022. godine, kad se između inih nevolja čini da nam se upravo i prošlost ponavlja u svojoj sumornoj, tragičnoj ovodobnoj verziji.

Kada su se travanjski i svibanjski izbori 1932. završili bez pobjednika, crne Mercedesove limuzine i Letovi slobode su se ponovili. Hitlerov leteći cirkus ponovno je natjerao njemačku naciju da podigne pogled prema nebu, privlačeći još više pozitivnog publiciteta. Hindenburg je izborio tijesnu pobjedu, ali je progonstvo s radiovalova samo ojačalo sjaj Hitlerove zvijezde. Toga ljeta su oružane bitke između nacista i komunista na ulicama Berlina postale svakodnevica. Christopher Isherwood, stanovnik Berlina, naslutio je postojanje nečeg lažnog i brutalnog u tim okršajima. Činilo mu se kako ih obje strane priređuju radi publiciteta. "Čitava zbrka traje petnaestak sekundi, nakon čega je sve gotovo, a sudionika nema ni od korova", opisuje Isherwood. Nije bilo sumnje da su obje strane, ekstremna ljevica i ekstremna desnica, imale interes skršiti javni red i mir i preplašiti stranke centra. Usred tog "ljeta mržnje", 31. srpnja 1932. odvijala se druga runda nacionalnih izbora. Rezultati su pokazali uspjeh ekstremističke strategije izazivanja nasilja - nacisti i komunisti dobili su glasove na račun umjerenih opcija…

Uskoro su prestale lažne borbe između nacista i komunista. Došao je trenutak da se centru - njemačkoj demokraciji - zada završni udarac. Kada su krajem studenoga berlinski transportni radnici počeli štrajk, zbio se logični, ali ipak groteskni događaj - Joseph Goebbels i Walter Ulbricht (budući komunistički vođa Istočne Njemačke) prosvjedovali su zajedno protiv lokalne buržoaske vlasti; komunisti i nacisti stajali su rame uz rame, jedni su vikali "Crvena fronta!", drugi "Heil Hitler!". Da sve bude zanimljivije, usporedno je boljševička Rusija priskočila u pomoć i odobravanjem tajnih aneksa kojima je dopustila Njemačkoj vojsci ilegalno naoružavanje i obuku na ruskom teritoriju tijekom dvadesetih i tridesetih godina… Desetci tisuća njemačkih "radnika-komandosa" doći će u Rusiju od 1923. Sovjetska domovina postat će poligon za uvježbavanje nove njemačke ratne taktike, blietzkriega. Sporazum je omogućio Nijemcima da prave avione pokraj Moskve i otrovni plin u provincijskim tvornicama diljem Sovjetskog Saveza.

Ovo i još neke druge važne stvari opisao je Tom Reiss u knjizi "Orijentalist: Misterije jednog neobičnog i opasnog života", iz koje kao da je iskočila i recentna njemačka politička burleska povezana s konspirativnom skupinom "Građani Reicha" (Reichsbuerger) i njihovim vođom, princem bonvivanom "Henrikom XIII." Reussom. Podsjetimo, država je tog princa zajedno s 25 "kamerada" pohapsila pod sumnjom udruživanja radi rušenja izabrane demokratske vlasti i stvaranja "Novog Reicha". Taj je Reich trebao zamijeniti trenutnu državu koju posrnuli princ opisuje kao korporaciju pod okupacijom američke i engleske "duboke države". Prema riječima ministrice unutarnjih poslova i socijalistice Nancy Faeser: "Militantne ‘Građane Reicha‘ veže mržnja prema demokraciji, našoj državi i građanima." U vezi s predmetom njemačko je državno odvjetništvo istaknulo da su pripadnici skupine nakon nasilnog svrgavanja vlasti namjeravali s "predstavnicima sila pobjednica u Drugom svjetskom ratu" pregovarati o novom ustroju Njemačke. Središnji oslonac u tim pregovorima bila bi im opet Rusija.



Podsjetimo i da je Rusija bila partner i točno prije devedeset godina, 1932., kada je u Njemačkoj ukinuta republika i uspostavljena nacističko-komunistička revolucija koja je kasnije pojednostavljeno rečeno dovela do Anschlussa, čerupanja Čehoslovačke, Pakta Ribbentrop - Molotov, komadanja Poljske i Drugog svjetskog rata. Rat je nakon puno muka okončan podjelom Njemačke i okupacijom Europe od strane Amerikanaca s jedne i Rusa s druge strane Željezne zavjese. Uslijedio je Hladni rat koji je usporen implozijom SSSR-a, unipolarnošću Amerike i ujedinjenjem Njemačke. Pogonjena ruskim energentima, ujedinjena se Njemačka preko gospodarstva širila na sve, ali najviše u smjeru istočnog dijela Europske nizine.

Međutim ovjeravanje braka Srednje Europe i Azije nije se dogodilo jer 24. veljače Rusija napala Ukrajinu. Ratu je od važnijeg prethodio Brexit, pandemija, završetak plinovoda Sjeverni tok 2, implementacija visokih tehnologija u Rusiju, uvježbavanje i modernizacija Ruske vojske, prosvjedi u Bjelorusiji, vojna vježba Global Defence 20 i jačanje isturene prednje prisutnosti NATO-a na istoku Europe, dolazak Zelenskog i Bidena na vlast u Ukrajini i SAD-u te zamjene neadekvatnih političara i stranaka diljem Europe. U Srednjoj se Europi najvažnija promjena dogodila u Njemačkoj gdje na vlast dolazi "Semafor koalicija" sastavljena od socijaldemokrata, zelenih i liberala. Njihov predvodnik, njemački savezni kancelar Olaf Scholz, tri je dana nakon početka sukoba u Ukrajini održao govor na hitnoj sjednici Bundestaga, u kojemu je najavio "smjenu epoha" u njemačkoj vanjskoj i obrambenoj politici.

Gospodin Scholz je također u članku "Globalna prekretnica (Global Zeitenwende): Kako izbjeći novi hladni rat u multipolarnoj eri", objavljenom nedavno u američkom vanjskopolitičkom časopisu Foreign Affairs, napisao između ostaloga i ovo: "Predsjednik SAD-a Joe Biden i njegova administracija zaslužuju pohvale za izgradnju i ulaganje u snažna partnerstva i saveze diljem svijeta. Ali uravnoteženo i otporno transatlantsko partnerstvo također zahtijeva da Njemačka i Europa imaju aktivnu ulogu. Jedna od prvih odluka koje je moja vlada donijela nakon ruskog napada na Ukrajinu bila je određivanje posebnog fonda od približno 100 milijardi dolara za bolje opremanje naših oružanih snaga, Bundeswehra. Čak smo promijenili i ustav kako bismo osnovali taj fond. Ova odluka označava najoštriju promjenu u njemačkoj sigurnosnoj politici od uspostave Bundeswehra 1955. Naši vojnici dobit će političku potporu, materijale i sposobnosti koje su im potrebne za obranu naše zemlje i naših saveznika. Da bi to postigla, Njemačka će u obranu uložiti dva posto našeg bruto domaćeg proizvoda. Zeitenwende je također naveo moju vladu da preispita desetljećima staro, dobro utvrđeno načelo njemačke politike izvoza oružja. Danas, prvi put u novijoj povijesti Njemačke, isporučujemo oružje u rat koji se vodi između dvije zemlje… Nova uloga Njemačke zahtijevat će novu stratešku kulturu, a strategija nacionalne sigurnosti koju će moja vlada usvojiti za nekoliko mjeseci odražavat će tu činjenicu", zaključio je Scholz.



Iako su rekordna inflacija, nedostatak ruskih energenata te jačanje dolara korigirali početne njemačke planove i na neki način usporili militarističku euforiju, podsjećamo da, prema dostupnim informacijama, Njemačke oružane snage (Bundeswehr) već imaju gotov dokument koji se odnosi na čeoni sukob s Rusijom. Zove se "Operativni priručnik za oružane snage", a potpisuje ga glavni inspektor Oružanih snaga Njemačke, general Eberhard Zorn. U priručniku piše da vojni sukob s Rusijom postaje "sve vjerojatniji, pa je Bundeswehr dužan u idućim godinama ojačati "vojnu obrambenu i operativnu obuku u punom opsegu".

Glavni inspektor Oružanih snaga Njemačke također priznaje da su brojne inozemne misije Bundeswehra, uključujući Mali i Afganistan, dovele do usredotočenosti vojne obuke samo na stjecanje "ofenzivnih", a ne "obrambenih" vještina vojnika i operativnih postrojbi taktičke razine. Dok vjerojatnost sukoba na istočnom krilu NATO-a "ponovno raste", postoji potreba jačanja uloge Njemačke na polju europske sigurnosti, rekao je Zorn. Berlin mora preuzeti "vodeće pozicije u Europi" i učiniti "svoje oružane snage pouzdanijima". "Oružane snage orijentirane i pripremljene za scenarij sukoba visokog intenziteta čine temelj odvraćanja", napominje general Zorn i dodaje da je "globalni cilj modernizacije Bundeswehra neovisnost u odnosu na NATO i SAD".

Iako njemačka vlada ima gotov dogovor o kupnji američkih zrakoplova nove generacije F-35A, kao i teških vojnih transportnih helikoptera CH-47F, ipak će najveći dio ulaganja u iznosu do 40 milijardi eura navodno biti usmjeren u opremanje kopnenih snaga koje bi trebale biti ključni element njemačkih oružanih snaga, Bundeswehra. U smislu pozicioniranja u Heartlandu, plan predviđa i da do 2024. Bundeswehr mora formirati bar jednu potpuno opremljenu diviziju.

Vojne stručnjake spomenuti priručnik neodoljivo podsjeća na priručnike Wermachta, pa pacifisti i protivnici militarizacije naglašavaju da bi utrostručenjem vojnog proračuna vladajuća klasa u Njemačkoj nastavila slijediti deklarirani cilj ponovne izgradnje najveće vojne sile u Europi. I da bi nakon Drugog svjetskog rata, i najsumornijih zločina u ljudskoj povijesti, bilo kontraproduktivno opet dopustiti da se njemački tenkovi polako, ali sigurno kotrljaju prema "zoni smrti", kako su područje od Odese do Baltika nazivali u tom ratu. Pritom je zanimljivo da su neonarodnjaci njemački Zeleni danas najoštriji ratni huškači i da kao takvi jako nalikuju crvenim i crnim nacionalistima koji su histerizirali po Njemačkoj u osvit Drugog svjetskog rata. U vezi s tim podsjećamo se notornog Goebbelsa koji je tvrdio da komunizam i nacizam uopće nisu udaljeni. "Dajte mi mladog njemačkog komunista i ja ću od njega brzo stvoriti budućeg nacista", bio je njegov moto.