Nacionalni muzej moderne umjetnosti od 8. prosinca 2022. do 29. siječnja 2023., predstavlja retrospektivnu izložbu vizualnog umjetnika, likovnog kritičara i teoretičara Željka Kipkea pod nazivom "Od Ritma do Palače uništenja".

Koncepciju postava koji kroz sedam dionica u sedam dvorana prvog kata Vranyczanyjeve palače objedinjuje film, ambijentalne instalacije, slike, fotografije i grafike, osmislio je sam umjetnik, a riječ je o njegovim antologijskim ostvarenjima nastalim u razdoblju od 1977. do 2022. Uz djela iz Zbirke NMMU-a za ovu prigodu umjetnička građa posuđena je iz nekoliko hrvatskih muzejskih institucija i privatnih zbirki. Izložbu prati dvojezični katalog na hrvatskom i engleskom jeziku, s predgovorom povjesničara umjetnosti i kustosa Vanje Babića. Grafičko oblikovanje potpisuje Ana Zubić.

Kao ekstenzija umjetnikove retrospektive u NMMU-u, u Galeriji MH, od 26. siječnja do 15. veljače 2023., bit će predstavljena "Osma soba", izložba s dosad neviđenim umjetnikovim litografijama iz druge polovine sedamdesetih godina prošloga stoljeća.

- Riječ je o autoru u čijem opusu kronološki slijed nastanka pojedinih radova nije uvijek od presudne važnosti, njegove jednom realizirane ideje ne ostaju nužno usidrenima u prostorno-vremenskim kontekstima svojih izvornih realizacija, već će nerijetko u sebi nositi potencijal svojevrsnih temporalnih fluktuacija, a samim time i značenjskih revitalizacija. Rodonačelnike izgradnje vlastitih opusa kao integralnih te unutar sebe kontinuirano permutirajućih cjelina valja, dakako, potražiti u razdoblju velikih povijesnih avangardi, a Kipke nedvojbeno pripada među najautentičnije suvremene nastavljače upravo takvih autorskih strategija - piše Vanja Babić u predgovoru kataloga.

- Izložba u sedam etapa (Sedam soba) zamišljena je nelinearno, u vremenskom rasponu između dva filmska naslova realizirana 2022. i 2021. Od šestominutnog “El Palacio Exterminador” do naslova “Ritam II”, recentne montažne permutacije četiri superosmice snimljene 1980., na relaciji između Filozofskog fakulteta i Ulice grada Vukovara (tada Ulica proleterskih brigada). U nelinearni vremenski lanac ugrađena su dva ambijenta, jedan iz 1998. (Marsejska brojalica, Četvrta soba), i drugi iz 1993. (Kabinet molitvenih strojeva, Šesta soba). Dvojake su funkcije, s jedne strane dvije su sobe međučinovi (intermeca), s druge pak poveznice između različitih medijskih strategija. Kabinet je “most” između slika iz druge polovine osamdesetih (Treća soba), i znatno kasnijih filmova (primjerice “Orson’s Direction Sign” iz 2015., Treća soba), dočim je brojalica “most” između filmskih permutacija (Ritam II, Prva soba), i strukturalistički koncipiranih slika i grafika u drugoj polovini sedamdesetih prošloga stoljeća (Druga soba) - objasnio je Kipke.