NAŠICE



Maja Domnjak-Lelić (39), rekreativna trkačica iz Našica, uspjela je istrčati maraton od 42,2 kilometara u Parizu!

Toj zaljubljenici u trčanje to je drugi poznati maraton na svijetu koji je istrčala. Prvi je uspješno završila u Amsterdamu 2019. godine.

Maja je do cilja u Gradu Svjetlosti došla za malo manje od četiri sata. Utrka u Parizu počela je na Elizejskim poljanama, a završila u blizini Slavoluka pobjede.

- Zadovoljna sam vremenom. Nije bilo lako, ali sam uspjela istrčati maraton, pogotovo što se nisam posebno pripremala. Istrčala sam samo nekoliko dužih dionica. Na maratonu sam doživjela mnoge posebne, emotivne trenutke. Sama pomisao na odlazak u Pariz budi posebne emocije, a kamoli osjećaj da sudjelujete u utrci u kojoj je više od 54.000 trkača iz cijelog svijeta i da ste pretrčali 42 kilometara - rekla je Maja Domnjak-Lelić, koja je trčala s prijateljicom Dunjom Ličinić iz Orahovice.

- Dunja i ja smo se upoznale i zbližile kroz trčanje, a zajedno i planinarimo. U pratnji u Parizu bile su još dvije naše prijateljice, također zaljubljenice u trčanje i planinarenje, Nataša Ibriks i Renata Sambolec, ali one nisu sudjelovale u maratonu, nego su nas bodrile. Inače, maraton se trči ulicama Pariza i duž cijele rute imate gromoglasnu podršku publike. Maraton je počeo ujutro, a završio u poslijepodnevnim satima - kaže Maja, koja se trčanjem počela baviti 2007. godine.

- Godine 2006. i 2007. sudjelovala sam u jednome studentskom programu u Americi i bili smo smješteni u šarmantnom hotelu okruženom šumom i stazama za trčanje. Većina gostiju svako je jutro trčala. Pomislila sam: mogla bih i ja. Odlučila sam probati, svidjelo mi se i tako sam počela trčati. Nemam plan ni program trčanja, već slušam govor tijela i, naravno, moram uklopiti vrijeme, jer sam zaposlena i imam obitelj. Trudim se trčati svaki dan, obično nakon radnog vremena, poslije 16 sati. Nekada i oko 22 sata. Ljeti mi je najbolje trčati u pet ujutro. Obavezno otrčim 10 kilometara. Ako zbog poslovnih i obiteljskih obveza ne stignem, onda obvezno trčim vikendom. Trčim po našičkom parku, oko jezera Lapovac, po šumi Palićevac i okolnim prirodnim zonama… Nema boljeg osjećaja od trčanja, a mir u šumi za mene je neprocjenjivo bogatstvo - kaže Maja, koja se bavi i planinarenjem te se upustila i u Highlander Velebit, avanturu u kojoj je u pet dana prešla 100 kilometara s ruksakom na leđima.



Ističe kako trčanje i planinarenje nisu njezin hobi, nego stil života. Trčanje je, kaže idealan sport za rekreativce, koji ne zahtijeva posebnu opremu, osim udobnih tenisica.

- Investiram samo u tenisice. Godišnje istrčim oko tri tisuće kilometara i promijenim dva para tenisica - kaže Maja, koja nekoliko puta godišnje sudjeluje i na različitim utrkama, ali sve rjeđe.

- Došla sam u fazu da mi više odgovara opušteno trčanje i uživanje u prirodi nego iscrpljivanje i misao da svaki put budem bolja. Također, zbog obitelji i posla ne mogu se posvetiti pripremama za natjecateljske utrke - iskreno će Maja.

Međutim, sudjelovanje na svjetski poznatim maratonima sasvim je nešto drugo. Nakon amsterdamskog i pariškog, Majina je želja otrčati i maraton u New Yorku, jedan od šest najpoznatijih u svijetu. Cilj je postavila još prije šest godina.

- Jako je teško upasti na taj maraton. Prijavljuje se velik broj trkača, a da biste upali, morate imati izvrsno vrijeme, koje je rekreativcima teško dostupno. Svi ostali koji se prijave idu u sistem lutrije. Šest godina se prijavljujem, ali bez uspjeha. Odlučila sam da ću se, ako sljedeće godine ne budem izvučena, prijaviti preko neke od agencija koje imaju program na NYC maraton i osiguravaju startninu - zaključila je.

{embed_infobox_gray}259349{/embed_infobox_gray}