U bogatom programu Adventa u Slatini nastupio je osječki glazbeni sastav Nojazz band. Riječ je o glazbenicima koji već nepunih deset godina zajedno nastupaju njegujući osebujan glazbeni izraz.

Nojazz band prvi je puta nastupio u Slatini, ali kako glazbenici nerijetko nastupaju u više sastava, pojedini članovi benda već su bili u Slatini s nekim drugim glazbenim sastavima. Tako je, primjerice, glazbenu svestranost i izvrsnost voditelja Nojazz banda Davora Dedića slatinska glazbena publika, i ne samo slatinska, imala prigodu upoznati prilikom izvedbe interaktivne skladbe sa scenskim elementima Dalibora Bukvića "Horizont - vučedolski misterij" za ženski zbor i soliste na Međunarodnom glazbenom festivalu Dani Milka Kelemena, u pratnji osječkoga vokalnog ansambla Brevis. U Nojazz bandu Davor Dedić svira klavijature i voditelj je benda, Mila Bauković vokalna je solistica, Vedran Zec svita električnu gitaru, Dario Hleb bas-gitaru, a Damir Galeković Taban bubnjeve.

Pojasnite nam naziv benda jer se vaša glazba ipak pretežito oslanja na jazz.

- Mi smo nazivom htjeli reći "Not only jazz", jer svitamo jazz, ali nismo isključivo na jazz orijentirani. Eto, u vrijeme adventa ne sviramo samo jazz, jer tada sve može, ali ne odstupamo previše od našeg repertoara. Zajedno smo počeli svirati početkom 2013. kao kvartet bez pjevačice, dakle u instrumentalnoj varijanti. Tada smo svirali samo jazz fusion, nešto za svoju dušu, nije to bila glazba swingu orijentirana, nismo išli na mainstream-jazz, nego smo išli na malo žešći jazz. Već tada surađivali smo s Milom Bauković, pa nam se ona kasnije radi nekih projekata, koncerata i drugih glazbenih događanja pridružila u repertoaru jazza, swinga, a onda i u ostalom repertoaru koji smo dodali zbog različitih prigoda. I njezin dolazak jedina je izmjena u sastavu otkako postojimo.

I što sve Nojazz band ima u svom repertoaru?

- Mi sviramo dosta toga, s obzirom na to da smo not only jazz, orijentirani smo prema potrebi i prigodi, od jazz-swinga, mainstream-jazza, klasičnoga za koji svi ljudi podrazumijevaju da je to jazz, u fusion varijanti, do pop cover obrada. Ne sviramo domaće pjesme jer to sviraju gotovo svi bendovi. Nitko od nas ne živi od te svirke, svi smo zaposleni osim bubnjara koji svira profesionalno i ima nekoliko sastava. Sviranje u bendu nije naš prvi i glavni posao. Dakle, ne sviramo svatove da bismo zaradili, a ako smo negdje pozvani – sviramo naš repertoar. Nekako smo birali glazbu koju ne sviraju svi ostali i glazbu koju mi želimo svirati, jer možda se ne moramo previše prilagođavati drugima.

Gdje vidite svoje mjesto na hrvatskoj estradi?

- Rekao bih da mi nismo na estradi, jer ja estradnim glazbenicima smatram bendove, pjevače i pjevačice koji su često na televiziji, imaju svoje albume, publiku koja puni dvorane ili stadione, koji su profesionalno orijentirani i žive isključivo od toga. Mi nismo, osim našeg bubnjara koji radi s nekoliko ‘estradnih‘ imena, pa onda usklađujemo datume nastupa. Ja sviram s osječkim bendom Fluentes, koji je također ‘estradni‘ bend, ima svoje spotove, album, prisutan je na radiju i televiziji.

Zašto ne svirate domaću glazbu?

- Svirali smo na dosta događanja, ljudi nas zovu upravo zbog vrste glazbe koju sviramo, ali ako imate glazbeno događanje međunarodnog profila, na koje dolaze ljudi iz svijeta, normalno je da oni žele čuti nešto što prepoznaju, njih ne zanima neka hrvatska pjesma jer to ne razumiju. Tada mi "dobro prođemo" u našoj priči od jazza do popa, što zavisi od samog događaja za koji sviramo. Mi jesmo svirali u Zagrebu, u cijeloj Slavoniji, i uvijek pričamo s ljudima što žele čuti, ali kažemo im kakav repertoar sviramo.

Nojazz band objavio je jedan autorski album. Što vas još u bendu veže, osim ljubavi prema istoj vrsti glazbe?

- Da, krajem 2019. na osječkom Cinema Jazz Festivalu u velikoj dvorani Kina Urania predstavili smo album "Homecoming" s jazz orijentiranim kompozicijama Vedrana Zeca, bez Mile Bauković. A sve nas veže dugogodišnje poznanstvo i prijateljstvo. Vedran Zec i ja zajedno smo studirali i zajedno su nas neke priče u jazz odvele, pa smo zaključili da bismo htjeli imati svoj sastav, ali pod uvjetom da imamo dobre glazbenike. Razgovarali smo s Damirom Galekovićem Tabanom, za koga smo znali da je izvrstan bubnjar i da može svirati ono što mi želimo, a onda smo kontaktirali Hleba, kojega smo znali od prije, i to nam je bila zajednička priča. Svi smo se znali i prije, i prijatelji smo, ali važno nam je, i zajedničko nam je, da volimo glazbu koju sviramo pa se nismo morali previše prilagođavati.

Uskoro će biti 10. rođendan Nojazz banda. Kako ćete ga obilježiti?

- Iskreno, nismo baš previše o tome razmišljali. Prvu svirku imali smo u Tvrđi, u Big Ben pubu, koji više ne postoji, pa ne možemo tamo obilježiti obljetnicu, ali sigurno ćemo to učiniti nekom svirkom za nas, za naše fanove i sve koji žele čuti glazbu koju mi sviramo…