Čestitke našoj reprezentaciji! I kapa do poda dečkima, Daliću, Jošku, Modriću... Bili su doista spektakularni u odličnoj utakmici, za što su trebala dva jaka aktera, a kojoj je za vrhunsku ocjenu nedostajalo pogodaka. Bilo je obostrano prigoda za to, ali smo i ovako svjedočili fenomenalnoj predstavi, u kojoj je bolja reprezentacija zaslužila potrebni rezultat te stoga pošteno otišla u drugi krug natjecanja. Nismo svi, moguće, ni svjesni kakav smo fenomen i koliko snažnu reprezentaciju imamo, planetarno respektabilnu, iako smo mala zemlja, ali nogometno velika poput onih koje su u proteklih stotinjak godina obilježile nogomet. Četvrt stoljeća takvih dosega nije slučajnost, tako da je privrženost reprezentaciji logična posljedica, koja doista izmiri i ujedini sve suprotnosti. Bilo je milina gledati ove “vatrene” pod vodstvom izbornika Zlatka Dalića, koji ni u jednom trenutku nije odustao od izgrađenog i prepoznatljivog sustava igre, koji nam je donosio te će, izvjesno, i donositi rezultate kojima ćemo se moći ponositi. Nametnuli smo se od prve minute visoko pritisnuvši protivnika, koji prethodne dvije utakmice nije bio na razini na kakvoj u ovom trenutku objektivno može biti, pa je bilo jasno da će u odlučujućem susretu dati sve od sebe kako bi otišao onamo gdje smo sada mi. Neizmjerno su htjeli, ali nisu mogli, odnosno naši im dečki nisu dali držeći većim dijelom igru pod kontrolom, iako je bilo jasno da će nakrcana kvalitetom Belgija imati svoje prigode, a koliko je opasna, pokazali su pojedini trenutci samo male dekoncentracije koji su nas mogle koštati! Nisu i nisu mogli jer je nagrada morala stići za tako poštenu i kvalitetnu borbu protiv ponajbolje reprezentacije svijeta, od koje smo, dakle, kvalitetniji! Belgijci su imali određenih problema, ali je njihov izbornik potisnuo sentiment i na teren izveo sve najbolje što je mogao, dodatno pojačavši ritam nogometašima koji čine dodanu vrijednost. Ne mogu si stoga ništa predbaciti, namjerili su se na boljeg, koji je to mogao i rezultatski izraziti da se tehnologija nije umiješala te nam poništila dosuđeni kazneni udarac, čija bi realizacija, u ranoj fazi igre, bitno odredila njezin daljnji tijek. Nismo pali ni u jednom segmentu, nego smo se nastavili držati plana igre, posebice bivajući dominantni u prvom poluvremenu, u kojem je protivnik bio posve nemoćan. U završnici smo, istina, opasno živjeli, ali je bilo iluzorno očekivati da Belgija neće doći do daha i imati prigode. Tada je sve karte bacila na napad i ozbiljno nas pritisnula stvorivši nekoliko izglednih situacija koje nije realizirala, ali to je nogomet sa svojim zakonitostima, tako da na kraju pobjedu, odnosno uspjeh, uvijek dodijeli na pravu stranu. Hrvatska je, nedvojbeno, to bila i ne dvojim da će biti i u sljedećim susretima, neovisno o protivnicima, iako je jasno da relativno slabih nema. To su po skupinama pokazali brojni ishodi na terenu, gdje je prava istina i nema zavaravanja ni izlika. U jednom je knock-out susretu, dakako, sve moguće, ali dokazali smo da ni najmanje ne zaostajemo za preliminarno apostrofiranim favoritima, u čijoj nas skupini nisu vidjeli, odnosno možda nisu htjeli, jer smo mi skromna i jednostavna vrsta koja govori na najmjerodavnijem mjestu!