Magazin
ZAMKE NA DOMAĆEM TERENU (I)

Pokušaji opstrukcije usmjereni
protiv interesa Hrvatske
Objavljeno 3. prosinca, 2022.
Ugled na kušnji: Kako neodgovorni politikanti i pojedini mediji urušavaju reputaciju vlastite države...

Nova žestoka svađa predsjednika Zorana Milanovića i Vlade, ponovno vanjskopolitičke naravi, traje već više od mjesec dana, a riječ je o dolasku ukrajinskih vojnika na obuku u Hrvatsku. Naime, Milanović je odbio razmotriti pismo ministra obrane Marija Banožića kojim se od njega traži prethodna suglasnost za sudjelovanje Hrvatske u misiji EU-a "Military Assistance Mission - Ukraine", a nakon toga je ministar objavio da je predsjednik time odbio dati suglasnost, te je Vlada prijedlog odluke poslala u Sabor.



No cijela procedura nije išla glatko jer se pokrenulo i pitanje kršenja Ustava. Tako je i u priopćenju iz Ureda predsjednika stajalo da "Oružane snage država saveznica mogu prijeći granicu i ući u RH ili djelovati unutar njezinih granica u skladu sa sklopljenim međunarodnim ugovorima, na temelju odluke Sabora, koju predlaže Vlada uz prethodnu suglasnost predsjednika RH". Ako predsjednik uskrati suglasnost, Ustav propisuje da Sabor donosi odluku dvotrećinskom većinom. U Uredu predsjednika tvrde da iz obrazloženja Nacrta odluke proizlazi da je Vlada planirala provoditi obuku ukrajinskih vojnika na području Hrvatske i kažu da se ta odredba Ustava nikako ne može primijeniti u ovom slučaju. Naime, formalno-pravno, tvrde u Uredu, Ukrajina nije država saveznica. U priopćenju je još stajalo da odluke o prelasku Oružanih snaga granice RH radi vježbi i obuke donosi Vlada uz suglasnost predsjednika Republike. Dakle, u toj križaljci Sabora nema i ako predsjednik ne da suglasnost, prijedlog propada. No Vladin argument bila je odluka Vijeća ministara EU-a o uspostavi misije EU-a iz listopada ove godine. Odluka o uspostavi misije donesena je jednoglasno, čime je Hrvatska preuzela dobrovoljnu obvezu sudjelovanja u njoj. U sklopu te odluke Ukrajina bi se mogla definirati kao država partner. Stoga je Vlada svoju odluku poslala u Sabor na raspravu, a onda i izglasavanje (planirano za 15.12.) bez suglasnosti predsjednika.

MILANOVIĆEVI INTERESI


Od njega očekivano, Zoran Milanović je tko zna koji put oštro udario i po Andreju Plenkoviću, koji, kako kaže, "maltretira Vladu i Sabor". Premijer je pak Saboru naveo tri načina na koja bi HV pomagao Ukrajini. "Da naši časnici budu u zapovjednim strukturama ove misije, da hrvatski vojnici budu dio onih vojski unutar EU-a koje će biti spremne obučavati ukrajinske vojnike, mahom u Poljskoj i Njemačkoj, te mogućnost da se ukrajinski vojnici obučavaju i u Hrvatskoj", objasnio je Plenković. Misija EUMAM trajat će dvije godine i provodit će se na teritoriju država članica EU-a. Vlada je predložila da u misiji sudjeluje do 80 pripadnika Oružanih snaga RH uz mogućnost rotacije i da u Hrvatsku može ući do 100 pripadnika ukrajinskih snaga uz mogućnost rotacije u 2023. i 2024. godini. Ipak, ni oko tog pitanja, koje je u svojoj biti potpuno benigno, nije bilo suglasja ni dijela oporbe, koja je stala na Milanovićevu stranu i koja također smatra da je Vladina odluka o obučavanju ukrajinskih vojnika protuustavna.

Inače, podsjetimo i na to kako je Milanović, kada je o ukrajinskom pitanju riječ, u više navrata davao nesuvisle ili, blaže rečeno, dvosmislene izjave, dovodeći do nevjerice i veći dio međunarodne zajednice, kao i do brojnih reakcija. I domaći politički analitičari prisjećaju se njegovih riječi da se nas rat u Ukrajini ništa ne tiče. Da se ne smijemo dati uvući u sukobe velikih, koji su nahuškali Ukrajince na otpor Putinu i tako sami svalili nevolju na svoja leđa. Da je širenje NATO-a bio napad na Rusiju. Da su Rusi toliko nadmoćni da neizbježno pobjeđuju te da je svaki otpor uzaludan. Ima li kraja tom moralnom posrnuću, pitaju se u analizama.

No moralno posrnuće osobni je problem, a urušavanje ugleda Republike Hrvatske ipak društveni, politički i državni problem. Jer predsjednik RH, uz dio ostrašćene, demagogiji i populizmu sklone lijeve i desne oporbe, konstantno radi protiv interesa RH na međunarodnom planu. Naime, biti dio EU-a, NATO-a i svih drugih europskih i svjetskih asocijacija podrazumijeva i odgovornost za izgovorenu riječ, poštovanje potpisanih sporazuma i prihvaćenih odluka koje se, između ostalog, tiču i konteksta ukrajinskog rata, a time i aktualnog "problema" obuke Ukrajinaca u Hrvatskoj.

Vratimo se u tom smislu još malo do predsjednika RH. "Od Zorana Milanovića ništa nas više ne bi smjelo iznenaditi, a kamoli šokirati. Zar je nakon svega ikom čudno što čovjek koji je pet dana prije Putinove invazije tvrdio da invazije neće biti, zaklinjući se da će se on osobno suprotstaviti svakom širenju NATO-a, tijekom sedam posljednjih mjeseci nije nimalo promijenio svoju retoriku, pa sad govori da neće odobriti ni obuku ukrajinskih vojnika na hrvatskom teritoriju? Iz njegovih riječi jasno je da on ne bi dozvolio čak ni slanje hrvatskog oružja u Ukrajinu, samo što, na sreću, nikom nije palo na pamet od njega tražiti tu dozvolu", stoji u komentaru analitičara Večernjeg lista.

A koji je to dio oporbe koji predsjedniku Milanoviću drži ljestve i vraća dugove? Svi oni koje je i on podržavao, primjerice, prilikom tumačenja Ustava kako kome odgovara, a prije svih Most. Sjetimo se i toga da je, kad je izbila korona, politička svađa o tome što je ustavno, a što nije počela prije bilo kakve javnozdravstvene akcije. Udarni nositelj prepirke bio je i tada, još svježe izabran, hrvatski predsjednik Milanović. Ideja je bila, otprilike, zaustaviti većinu strogih epidemioloških mjera dok ih ne izglasa dvotrećinska većina u Saboru. Naravno da ni tada to nije imalo previše veze s politikom ni s Ustavom, ali na tome su pojedini političari, u vrijeme kad su ljudi u mukama umirali od neistraženog virusa, svejedno bezosjećajno gradili "karijere" i skupljali obožavatelje, doduše, pretežno među radikalnim glasačima s jedne i druge strane spektra. Milanović je dao vjetar u leđa i Mostovu referendumu o COVID potvrdama i stožerokraciji. Nema ni danas ništa protiv onih huškača kojima se baš ne sviđa ni novogodišnji ulazak Hrvatske u eurozonu, kao ni Schengen. Bar im se glasno ne suprotstavlja. A nije glasan jer i sam zna koje su sve koristi i benefiti što se očekuju.

Što se pak tiče uvođenja eura i ulaska u Schengen, nedvojbeno je da su ti prioriteti, ostvareni u cijelosti, podignuli međunarodni ugled Republike Hrvatske na višu razinu. Bez obzira na igre i podmetanja koja i u tom kontekstu slušamo godinama. Naime, s eurom i Schengenom Hrvatska ne gubi svoju neovisnost i slobodu, to je temeljno, nego postaje ravnopravna, odgvorna i ugledna članica europske demokratske obitelji. A svi oni koji u tome vide neke "crne mačke", odreda se vesele europskom novcu u svojim novčanicima. Jer, budimo iskreni, nikad mi ne bismo vidjeli Pelješki most da nam Europa nije dodala silnu financijsku pomoć, svjesna da to postaje vanjska granica EU-a. Isto je i s brojnim lukama i lučicama koje se obnavljaju na Jadranu, cestama, vodom, strujom, kanalizacijom... Bruxelles je odlučio nerazvijene krajeve Hrvatske koliko-toliko spasiti bijede. Jer pitanje je kad bismo mi sami obnovili, primjerice, vodovodnu i kanalizacijsku mrežu i riješili bitne infrastrukturne probleme da izgradimo infrastrukturu dostojnu života u 21. stoljeću. I zato treba stalno ponavljati kako biti u Europskoj uniji nema alternativu. To je nacionalni hrvatski interes, bez obzira na to što oponenti, sumnjičavci i dežurni euroskeptici o tome mislili.

HRVATSKI INTERESI


Zato za kraj podsjetimo još jednom na ono što dolazi i što nitko ne može spriječiti, odgoditi, zaustaviti - euro i Schengen! Aktualna vlast (Vlada, HDZ) s punim pravom pripisuje sebi najveći dio zasluga, uz dužno uvažavanje svih drugih koji su zdušno i ustrajno radili i zagovarali takav europski smjer Hrvatske. Zato je bilo posve besmisleno, nepotrebno i uzaludno, u sjeni priprema za euro i Schengen, puštati nekakve demagoške dimne zavjese s Pantovčaka i sa strane paranoičnih populista i demagoga.

Doduše, kad se radi o hrvatskim interesima, uključujući i štićenje međunarodne reputacije Republike Hrvatske, zamki na domaćem terenu uvijek je bilo i čini se da će ih i dalje biti, s Milanovićem ili bez njega, odnosno nakon njega. Jer neodgovorni politikanti, uključujući i pojedine medije koji urušavaju teško stečeni ugled vlastite države, šire defetizam i negativizam, uobičajeni su popratni dekor svakog, pa i našeg, društva. Oni će, naime, i dalje dobivati aplauze za svoje besmislice, dok pokraj njih istina pronalazi put u hrpi laži i obmana.

Damir Gregorović
Prostačko vrijeđanje
Osebujni stavovi i izričaj našeg predsjednika uspjeli su se probiti izvan domaćeg i susjedskog medijskog prostora. Uistinu, nema puno predsjednika, čak ni plemenskih poglavica na kugli zemaljskoj, koji su prostački kao Milanović izvrijeđali Ukrajinu, državu koja je djelomično okupirana od susjedne Rusije, koja je i dalje meta njezina velikodržavnog projekta, koja je u situaciji toliko sličnoj onoj kroz koju je prolazila Hrvatska prije tridesetak godina zbog Srbije, samo s mnogo jačim protivnikom, pisala je i dugogodišna vanjskopolitička analitičarka Višnja Starešina.

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike