Magazin
EGIPATSKI COP27: DANI POSLIJE JOŠ JEDNE KLIMATSKE KONFERENCIJE

Skok u prazno ili korak naprijed
Objavljeno 3. prosinca, 2022.
Kompromis bez jamstava: Sporazum ne utvrđuje mehanizme kojima će se provesti u djelo...

Mnogo vike ni za što - glasovita je komedija u pet činova Williama Shakespearea, napisana vjerojatno 1598. - 1599., a tiskana 1600. godine. Od tada do danas taj naslov, osim na "daskama koje život znače", dakle u kazalištu (ali i na filmu), svoju izravnu ili posrednu, parafraziranu primjenu često doživljava u praksi i u nizu zbivanja koja sa Shakespeareovim djelom nemaju nikakve veze, ali sintagma "mnogo vike ni za što" zvuči poput trajne referentne "zimzelene" poštapalice. Slušali smo je, dakako, i proteklih dana dok se u Egiptu održavao klimatski samit COP27, a još više poslije, nakon što je konferencija UN-a okončana bez posebno značajnih rezultata koji bi na globalnom planu bili prekretnica u klimatskoj agendi za koju se deklarativno svi zalažu.



No, da ne bude sve u duhu netom citiranog Shakespearea ili još gore po onoj staroj "tresla se brda...", neki su se pomaci nabolje ipak dogodili. Naime, godišnja konferencija o klimi UN-a, poznata kao COP27, u egipatskom ljetovalištu Sharm El-Sheikhu, usvojila je rezoluciju kojom se predviđa stvaranje namjenskog fonda za financiranje klimatskih šteta koje su već pretrpjele "posebno ranjive zemlje". Podsjetimo, nakon višednevnih i višenoćnih napetih pregovora, egipatsko predsjedništvo COP27 objavilo je tekst nacrta sporazuma i istovremeno sazvalo plenarnu sjednicu kako bi ga proglasili konačnim, sveobuhvatnim sporazumom. Odluka COP27 odmah se u startu počela spominjati kao "povijesna", a usvojena je konsenzusom više od 200 zemalja na plenarnoj skupštini uz gromoglasan pljesak.

FOND ZA PREŽIVLJAVANJE


U Sporazumu se naglašava neposredna potreba za novim, dodatnim, predvidljivim i odgovarajućim financijskim resursima za pomoć zemljama u razvoju koje su posebno osjetljive na ekonomske i neekonomske učinke klimatskih promjena. Među tim mogućim načinima financiranja izričito je navedeno stvaranje "fonda za odgovor na gubitke i štete", što je snažan zahtjev zemalja u razvoju, koje su se ujedinile oko tog pitanja.

Inače je pitanje "gubitka i štete", više nego ikada u središtu rasprava nakon razornih poplava koje su nedavno pogodile Pakistan i Nigeriju, a stavljeno je na dnevni red samita COP27 u posljednji trenutak, nakon dugog oklijevanja bogatih zemalja, i pod uvjetom da se odbaci pitanje moguće zakonske odgovornosti ili odštete. Inače se još od prije plaćanje naknade za štetu izazvanu klimatskim promjenama siromašnijim zemljama pokazalo kao kamen spoticanja u središtu razgovora pod vodstvom UN-a. Drugim riječima, bogati su taj problem izbjegavali uzeti u obzir kao prioritetan, dok je za siromašne, one pogođenu velikim katastrofama, to bilo i ostalo pitanje "života i smrti". Zato i toliko oduševljenje ugroženih i siromašnih donesenom rezolucijom kojom se predviđa stvaranje namjenskog fonda financijske pomoći.

Što se pak Europske unije tiče, njezini "igrači" na samitu COP27, uoči planiranog zatvaranja konferencije, ponudili su prihvaćanje fonda pod uvjetom da on bude rezerviran za "posebno ranjive zemlje", čime bi se isključile zemlje u razvoju koje su doživjele snažan rast poput Kine. EU je također želio spomenuti proširenje "baze doprinositelja", što bi omogućilo uključivanje Kine. Zato će, ne samo na traženje EU-a, modalitete provedbe odluke, a time i fonda, trebati izraditi poseban odbor za usvajanje na sljedećem klimatskom druženju COP28, krajem 2023. godine u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

U svezi s novčanom pomoći najugroženijima, podsjetimo kako su još prije više od deset godina bogate i razvijene zemlje obećale 100 milijardi dolara godišnje zemljama u razvoju do 2020. za suočavanje s klimatskim promjenama i prilagodbu njima. Na konferenciji o klimi u Parizu 2015., na kojoj se svijet prvi put složio oko cilja ograničavanja globalnog zatopljenja, ponovili su to obećanje i produžili rok do 2025. godine.

Sad, dakle, uz navedeni rok imamo i konkretnu COP27 rezoluciju, pa se bar s nešto većom dozom optimizma može gledati na "bolje sutra" kad se takve mjere u pitanju, u širem kontekstu brige za klimu danas i sutra. Ono pak što preostaje učiniti i što i dalje predstavlja golem problem jest odlučiti o konačnoj globalnoj deklaraciji i nastojanjima da se smanje emisije stakleničkih plinova koje izazivaju globalno zatopljenje. To će biti teška i po mnogima nemoguća misija, bar za izvjesno vrijeme. Jer prema izvješćima raznih medijskih dopisnika i agencija (uključujući i našu Hinu) s protekle COP27 konferencije, sporna točka ostaje neriješena, a to je smanjenje ili ukidanje korištenja fosilnih goriva kako bi se dostiglo ciljano ograničavanje zagrijavanja atmosfere na 1,5 Celzijevih stupnjeva iz predindustrijskog doba, koje je doduše dogovoreno prošle godine u Glasgowu (COP26), ali samo na papiru i deklarativno, dok je izvedivost u praksi takvog dogovora i dalje posve neizvjesna opcija.

S RIJEČI NA DJELA


Vratimo se još malo na COP27, kako bismo dodatno naglasili dramu koja se odvijala posljednjih dana i noći u Sharm El-Sheikhu da bi se došlo do sporazuma koji su morale podržati sve zemlje od gotovo 200 njih koje su nazočile samitu. Između ostalog sam produžetak trajanja konferencije bio je sam po sebi dramatičan. Egipatski ministar vanjskih poslova Sameh Šukri, predsjednik konferencije, rekao je da je COP27 produžen kako bi se omogućilo više vremena za razgovore u jeku podjela među pregovaračima koji su se okupili u gradu na Crvenom moru. "Danas moramo opet promijeniti brzinu. Vrijeme nije na našoj strani", rekao je Šukri te poručio da "globalna zajednica od nas traži da budemo hrabri i ambiciozni".

"Globalne emisije su na najvišoj razini u povijesti - i rastu. Klimatski utjecaji desetkuju ekonomije i društva - i rastu. Znamo što trebamo učiniti i imamo alate i resurse da to učinimo", zavapio je šef UN-a Antonio Guterres, koji se iz petnih žila trudio približiti pregovarače koji su zapeli na nizu pitanja. Pritom je SAD iznova bio ključan igrač u cijeloj drami, jer se u početku usprotivio uspostavi novog fonda za potporu zemljama u razvoju pogođenim klimatskim promjenama iz straha da bi ih to moglo izložiti neograničenoj odgovornosti za njihov povijesni doprinos količini emisija stakleničkih plinova.

Guterres je opetovano, u katastrofičnom tonu, ponovio da "nitko ne može poreći razmjere gubitaka i štete koje vidimo diljem svijeta" te dodao: "Svijet gori i tone pred našim očima!" Također je ponovno pozvao sve bogate i razvijene zemlje da ispune prethodno obećanje da će osigurati 100 milijardi dolara godišnje za pomoć siromašnim zemljama da se prilagode na klimatske promjene i prijeđu na čistu energiju.

Na skupu COP27 vrlo je glasna bila i francuska delegacija. "Ne možemo dopustiti da naš cilj o ograničavanju globalnog zatopljenja na 1,5 Celzijevih stupnjeva u odnosu na predindustrijsko razdoblje umre u Šarm-el-Šeiku", napisala je ministrica energetike Agnes Pannier-Runacher na Twitteru.

"Moramo napredovati, a ne nazadovati i svi europski ministri su spremni povući se ako ne postignemo rezultat koji svijet očekuje - da učinimo nešto po pitanju klimatske krize", zaprijetio Frans Timmermans.

JOŠ JEDAN KOMPROMIS


I onda je postignut kompromis, prije svega u svezi s već više puta ovdje spomenutim namjenskim fondom za financiranje posljedica klimatskih šteta koje su pretrpjele "posebno ranjive zemlje", kojim nisu svi bili zadovoljni. "Ovo desetljeće je biti ili ne biti, no dokument koji je pred nama nije dovoljan korak naprijed za ljude i planet", rekao je europski povjerenik za klimu Frans Timmermans. Prema njegovim riječima, sporazum je propustio obvezati glavne zagađivače da ubrzaju i ostvare veća smanjenja emisija štetnih plinova. Norveški ministar Espen Barth Eide dijeli isto mišljenje, dodavši da se nadao snažnijem sporazumu. "On ne odstupa od Glasgowa, ali nije nimalo ambiciozniji", rekao je Eide.

Sve u svemu, mučnih situacija u pregovorima oko sadašnjosti i budućnosti klime nije nedostajalo ni u Sharm El-Sheikhu. Nakon svega što se čulo i vidjelo, utješna je činjenica da je postignut kakav-takav sporazum, prezentiran kroz rezoluciju o stvaranju namjenskog fonda za financiranje klimatskih šteta koje su pretrpjele ili će pretrpjeti "posebno ranjive zemlje". Utješno je također i to što je u nacrtu deklaracije cilj od 1,5 Celzijevih stupnjeva ograničavanja rasta temperature zadržan. Utješna je na kraju bila i ukupna atmosfera u Sharm El-Sheikhu. Utješno je i to što su u konačnici optimistički tonovi ipak prevladali početni pesimizam. Nije, međutim, nimalo utješno što definitivnog rješenja, odnosno sveobuhvatog dogovora oko klime, troškova i mjera koje obvezuju još nema niti ih može biti.

U tom i takvom, širem kontekstu, klima jest prioritetno pitanje opstanka i razvoja na putu od negiranja problema preko iskupljenja do spasenja od sveopće propasti i prirode i naše civilizacije pred eskalacijom klimatskih promjena. U tom je smislu i COP27 pokazao kako je svim nevoljama, nesuglasjima i različitim interesima unatoč bolje klimatsko sutra nadohvat ruke. Ishod konferencije, piše Reuters, uvelike predstavlja test odlučnosti svijeta u borbi protiv klimatskih promjena, u trenutku kad rat u Europi i neobuzdana inflacija odvlače međunarodnu pažnju.

Darko Jerković
MEDAK: U Hrvatskoj smo prespavali tranziciju na energiju sunca proteklih 20 godina
U razgovoru za Hinu, Tomislav Medak, istraživač s Multimedijalnog instituta u Zagrebu, koji je doktorirao na temi o tehnopolitici i planetarnoj ekološkoj krizi na Sveučilištu u Coventryju u Engleskoj, između ostalog naglasio je da ‘’Hrvatska mogla značajno uštedjeti u trenutnoj energetskoj krizi da nije prespavala tranziciju na energiju sunca proteklih 20 godina’’. Podsjeća da su izvješća uoči konferencije jasno isticala da cilj ograničavanja globalnog zagrijavanja od 1.5°C iznad predindustrijskog prosjeka više realno nije ostvariv. Ostalo nam je devet godina ugljičnog budžeta kako bismo imali barem polovične izglede da se globalno zagrijavanje ograniči na 1.5°C. Ta granica će se izvjesno probiti, no nužno je spriječiti svako daljnje zagrijavanje, kaže Medak te dodaje: “Potrebne su široke sistemske promjene da bismo drastično smanjili emisije stakleničkih plinova. U suprotnom, do 2070. trećina čovječanstva morat će migrirati zbog nepodnošljivih klimatskih uvjeta’’. Medak relativni uspjeh sastanka u Šarm el-Šeiku ipak vidi u pokretanju fonda za štete i gubitke i podsjeća na velike štete od ovoljetnih poplava koje su u Pakistanu pogodile 33 milijuna ljudi i uništile 300.000 domova te u Nigeriji, Nigeru i Čadu izmjestile 1.5 milijun ljudi i uništile 500.000 hektara obradive zemlje. (H/DJ)

BIJESNI AKTIVISTI: Udar na umjetnost je kulturocid, a ne briga za klimu i okoliš
U sjeni samita COP27, uobičajeno aktivni i sve ekstremniji ekološki aktivisti pronašli su novi način da na sebe (više) i klimu (manje) skrenu pozornost. Krenuli su napadati umjetnička djela u muzejima i na izložbama diljem svijeta. Tako su između ostalog prosvjednici bacili brašno na sportski automobil koji je obojio američki umjetnik Andy Warhol i koji je izložen u talijanskom financijskom središtu Milanu. BMW je izgledao kao da je prekriven snježnim prahom nakon napada. Inače, Warhol je automobil oslikao 1979., iste godine kad je sudjelovao u 24-satnoj utrci Le Mans u Francuskoj, prije nego što je automobil završio u muzeju. Bilo je to treći put ovaj mjesec da su aktivisti iz grupe Ultima Generazione (Posljednja generacija) ciljali umjetničke izložbe. Dana 4. studenoga prosvjednici su bacili juhu na van Goghovu sliku u Rimu, a 15. studenoga bacili su crnu tekućinu na sliku Gustava Klimta u Beču. Oba umjetnička djela imala su staklenu zaštitu te nisu oštećena. Uglavnom, to što sad čine ostrašćeni aktivisti apsolutno je nedopustivo, kontraproduktivno i kriminalno. Zalaganje za klimu - da, atak na umjetnost - ne! (H/DJ)

PLENKOVIĆ: Hrvatska je dodatno ubrzala tranziciju prema niskougljičnoj energiji
Predsjednik Vlade Andrej Plenković sudjelovao je na sastanku na vrhu šefova država i vlada COP27 u Sharm el-Sheikhu u Egiptu. Uz predsjednika Vlade bio je i ministar gospodarstva i održivog razvoja Davor Filipović. “Hrvati su uistinu postali svjesni potrebe ublažavanja posljedica klimatskih promjena - više od 80 posto smatra da treba djelovati kako bismo spriječili štetne posljedice za ljude i okoliš”, rekao je premijer u svom govoru u sinajskom turističkom odredištu. Plenković je također naglasio kako je Hrvatska, zahvaljujući novim nacionalnim i europskim zakonima, dodatno ubrzala tranziciju prema niskougljičnoj energiji u kojoj je već daleko iznad europskog prosjeka. “Dvije trećine naše proizvodnje struje i energije dolazi iz obnovljivih izvora koji također osiguravaju jednu trećinu naše ukupne konačne potrošnje energije”, rekao je Plenković. Još je upozorio kako u svijetu i dalje postoje velike neravnoteže u emisijama stakleničkih plinova, pri čemu je najbogatijih jedan posto odgovorno za 15 posto emisija, gotovo dvostruko više nego najsiromašnija polovina čovječanstva. “To je nepravedno i neodrživo. Ako ćemo pobijediti u ovoj borbi, oni koji emitiraju većinu moraju učiniti puno više i djelovati brzo, posebno mi u razvijenom svijetu. To nije samo pitanje moralne pravednosti i solidarnosti, nego i racionalne nužnosti”, zaključio je hrvatski premijer. (H/DJ)

Možda ste propustili...

TEMA TJEDNA: POLITIČKI I DRUŠTVENI APSURDI

Protiv napretka, protiv razuma

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana