Ako je Hrvatska dosad bila neprijeporna u drugim utakmicama grupne faze Svjetskih prvenstava, to se nikako ne može reći za treće susrete u skupini.

Te utakmice, posebno ako su odlučivale o prolasku u drugi krug, bile su uvijek frustrirajuće za nas jer nijednom nismo uspjeli ostvariti rezultat koji bi nas odveo dalje. Istina, u dva od pet navrata te treće utakmice nisu imale težinu prolaska dalje jer smo u Francuskoj 1998. i u Rusiji 2018. s dvije pobjede u prva dva nastupa bili već osigurali prolaz u nokaut-fazu Mundiala. U Francuskoj smo izgubili od Argentine (1:0), a u ruskoj bajci smo svladali Island (2:1). Između ta dva susreta uvuklo se 20 godina neuspjeha. Hrvatska je uvijek u treći susret ulazila "živa", ali joj je svaki put trebala pobjeda za potvrdu prolaska skupine i nijednom je nismo uspjeli dohvatiti. U Kataru će biti prvi slučaj u kojem je našoj reprezentaciji dovoljan i jedan bod kako bi produžila život na World Cupu, ali događaji iz povijesti svakako trebaju biti upozorenje. U Japanu i Južnoj Koreji 2002. smo treći susret dočekali nakon velike pobjede nad Italijom, a za prolaz trebalo je pobijediti Ekvador. Vladalo je tada mišljenje kako neće biti neki problem to ostvariti, ali zakazali smo. Poraženi smo od Ekvadoraca (1:0) i završili nastup na SP-u. Četiri godine poslije slična priča. Njemačka 2006. godine donijela nam je u trećem kolu skupine okršaj protiv Australije. Pobjeda je bila imperativ, no završilo je remijem (2:2), pa su Australci otišli dalje. Teško smo primili taj remi jer smo tijekom susreta dvaput vodili, ali nismo tu prednost znali pretvoriti u pobjedu. Identična se priča ponovila u Brazilu 2014. godine. Opet smo bili na valu euforije nakon uvjerljivog trijumfa protiv Kameruna (4:0), a za prolaz je trebalo pobijediti Meksiko. Utakmica je bila tvrda, dugo se lomila jer još 20-ak minuta prije kraja nije bilo pogodaka, a onda se u samo četiri minute sve okrenulo na stranu Meksikanaca, koji su u 71. i 75. minuti zabili za vodstvo od 2:0, koje je kasnije još podebljao Hernandez, pa je Perišićev pogodak u završnici susreta bio tek labuđi pjev za novo razočaranje. Tadašnjoj generaciji, u kojoj je bilo puno igrača koji su četiri godine poslije postali svjetski doprvaci, prišila se etiketa gubitnika jer su uvijek posrtali u ključnim susretima ne samo na svjetskim nego i na europskim smotrama. Zato će Modrić i društvo protiv Belgije imati priliku razbiti i taj posljednji tabu koji prati našu selekciju. Volimo reći kako je Hrvatska najbolja kada je najteže ili najvažnije, međutim, povijest nastupa na velikim natjecanjima govori drukčije. Nismo se baš proslavili u tim trećim utakmicama, iako smo s Zlatkom Dalićem na klupi uspjeli ostvariti jedinu pobjedu dosad u takvim susretima na SP-u.

Istina, prvi put ćemo biti u poziciji kada nam pobjeda nije ultimativno potrebna, ali to nam baš i neće olakšati put prema osmini finala jer s druge strane će stajati Belgija, što će biti ozbiljan izazov na naše reprezentativce. Međutim, kada god je napravila veliki rezultat, Hrvatska je do njega redovito dolazila težim putem, a utakmicu opet dočekujemo u dobrom raspoloženju nakon visoke pobjede nad Kanađanima. Valjda će nam se ovaj put konačno osmjehnuti sreća u tom neugodnom trećem susretu na SP-u. D.Keler