Jako cijenim hrvatski nogomet. Uvijek su mi se sviđali hrvatski nogometaši, ne samo njihove nogometne kvalitete. Vrlo su otvoreni i prijateljski raspoloženi.

U jako sam dobrim odnosima s Brankom Struparom. S obzirom na to da dolazim iz pokrajine Limburg, pa u našem mediju intenzivno pratimo KRC Genk, dok su bili kod nas, upoznao sam Gorana Ljubojevića i Tomislava Mikulića. Sve su to bili vrlo kvalitetni nogometaši. I današnja hrvatska reprezentacija je vrlo kvalitetna. Imate puno dobrih, odnosno odličnih igrača, koji jako dobro barataju loptom. Znaju točno kada treba ubrzati igru, a kada se malo opustiti. Jako je teško braniti se protiv takve Hrvatske.

Većinu javnosti najviše zanima stanje u belgijskoj reprezentaciji. Dosta toga je proteklih dana izlazilo u javnost. Neke stvari koje su igrači rekli prije, sada se potenciraju baš zato što su stvari krenule loše. Spominje se, primjerice, izjava Kevina De Bruynea, koji je ustvrdio da je belgijska reprezentacija prestara. Upravo takve i slične izjave naglašavaju se kada stvari krenu loše. Da smo se već kvalificirali u drugi krug, nitko se ne bi pozivao na taj De Bruyneov citat. Jednostavno, tako stvari funkcioniraju u nogometu. Negativni naboj uvijek će izići kada se ne igra dobro i kada se izgubi. Nakon utakmice emocije rastu. Kod navijača, a također i kod igrača. Mislim da nema ništa loše u tome da si igrači jedan drugome kažu otvoreno što misle. Bolje je da se stvari tako otvoreno kažu jer se samo tako mogu riješiti. Vjerojatno imamo drukčiji osjećaj u Belgiji u odnosu na ostatak svijeta. Smatram da takav jedan otvoreni razgovor može samo još više ujediniti momčad. Takav je moj osjećaj. Naravno, belgijska momčad mora puno bolje igrati. Činjenica je da nisu igrali dovoljno dobro u prve dvije utakmice. Očekujem i određene promjene od izbornika Roberta Martineza. Sigurno će ih biti, ali ne očekujem neka pretjerano velika iznenađenja. Zasad još uvijek vjeruje igračima koji su mu dali mnogo u prošlosti. Toga se drži i vjerujem da će tako biti i ovaj put.

Trenutačno sam u Kataru gdje izvještavam sa Svjetskog nogometnog prvenstva. Pratim i sva zbivanja koja prate ovo po svemu čudno Svjetsko prvenstvo. Smatra kako je dobra stvar što je pozornost bila na problemima koje ima Katar, što se otvoreno pričalo i pisalo o tome, ali ne mislim da će se bilo što bitno promijeniti. Bojim se da će sve ostati kao i prije. Vidite kako oni na sve to reagiraju. Nije ih briga što ostatak svijeta misli.