Tri mušketira povukla su Hrvatsku do pobjede nad Kanadom. Zanimljivost je u tome što su dvojica od njih bila izložena priličnoj salvi kritika nakon susreta protiv Maroka, a jedan je bio u drugom planu. Andrej Karamarić i Mateo Kovačić bili su sjajni, a Marko Livaja potvrdio je svoju klasu koju imamo priliku svakog tjedna gledati u HNL-u i na najvećoj pozornici. Malo, jako malo treba mu kako bi zakuhao vatru pred suparničkim vratima. Osim toga, sposoban je kvalitetno igrati na oba načina licem i leđima okrenut suparničkim vratima, što ga čini vrlo neugodnim za čuvanje i idealnim izborom za Zlatka Dalića u utakmicama gdje će Hrvatska dominirati i konstantno napadati. Trebao je biti unutra i protiv Maroka, pa ako i nema snage za više od 60 minuta, svejedno treba početi utakmicu jer će u takvim okolnostima dati veći doprinos negoli kada ulazi s klupe. Uglavnom, važno je što se Dalić odlučio za njega protiv Kanade, a Livaja je na povjerenje uzvratio na pravi način.

- Došao je s ozljedom, pa ga nije bilo šest dana, nije bio najspremniji. Pokazao je kvalitetu u Hajduku, pokazao je da ima potez i da može zabiti iz svake pozicije. Zabio je Kanađanima, imao još jednu sjajnu šansu. Njegova je kvaliteta neupitna, Marko nam može puno pomoći - rekao je Dalić.

Ipak, u glavnim ulogama protiv Kanade bila su dva starosjedioca u reprezentaciji čije su igre često bile promjenjive, ali iz različitih razloga. Za Karamarićeve oscilacije odgovornost snosi izbornik Zlatko Dalić jer ga je nerijetko gurao na poziciju centralnog napadača, i to u utakmicama gdje smo se bili osuđeni braniti. Tada bi Kramarić bio nevidljiv, što i nije čudno jer on je tip napadača koji voli lutati, a ne stalno nositi suparničkog stopera na leđima. Protiv Kanade je dobio tu "lutajuću" ulogu i bio je sjajan. Dva majstorska pogotka kod kojih je iskazao veliku mirnoću i preciznost, jedan koji mu nije priznat, još jedna čista prilika koju mu je Borjan uspio nekako obraniti. Svuda ga je bilo, bio je prava "plutajuća mina" koja je često izmicala kanadskoj obrani iz vidokruga. I zato ga više ne treba trošiti s ulogama koje mu jednostavno ne odgovaraju i u kojima ne može dati pravi doprinos. S Mateom Kovačićem je, pak, drukčija priča. On je baš lijepo uživao u hladovini pokraj Luke Modrića i Marcela Brozovića. Tratio svoj talent jer nije dovoljno koristio svoje igračke vrline. Protiv Kanade je konačno to bio Kovačić koji je u stanju preuzeti odgovornost i na svojim plećima nositi Hrvatsku. Donio je toliko dobrih lopti do napadača, prodorima je uništavao kanadski vezni red, a čak je ostao dojam kako je ponekad povukao ručnu u tim prodorima kada nije morao. Uglavnom, bio je to Kovačić kakvog Hrvatska uvijek treba.



- Treba nam Kovačić kakav je bio protiv Kanade. Kad okomito krene s loptom, možda je jedan od najbržih veznjaka na svijetu. Držao je ritam utakmice. U pripremi utakmice rekli smo da je važno probiti prvi blok, Mateo je tu bio nenadmašan. Cijela je ekipa bila sjajna, ali su Andrej i Mateo za nijansu bili bolji - smatra je Dalić.

Uz ta tri mušketira veliki je obol dao Ivan Perišić, a zanimljivu je ulogu odigrao Bruno Petković nakon što je zamijenio Livaju. Istina, u prvih nekoliko dodira s loptom bio je malo impresioniran prvim nastupom na SP-u, ali, kada se opustio, Kanađani mu nisu mogli ništa posebno u zračnim duelima. S njim Dalić svakako ima dodatnu napadačku dimenziju ako će mu biti potrebna. I dalje nam maštu zaokuplja pitanje kako bi Livaja i Petković djelovali u tandemu...