Jasminka Dević 29 je godina radila u Domu za odgoj djece i mladeži s poremećajima u ponašanju Osijek, a u četiri velika grada (Osijek, Pula, Rijeka, Karlovac) i četiri velika mješovita doma u Hrvatskoj provela je istraživanje, i to tako što je osobno napravila upitnik, provodila vrijeme s djecom, pa čak i živjela u istom prostoru.
Stoga je njezina znanstveno-stručna monografija Putokaz - promjena domova za odgoj, djece i mladeži s poremećajima u ponašanju, iz perspektive korisnika, istaknuli su recenzenti prof. dr. sc. Zlatko Miliša i izv. prof. dr. sc. Mirko Lukaš tijekom predstavljanja knjige u ponedjeljak, “znanstveni i stručni, dakle, objektivan doprinos ovoj problematici” iz perspektive korisnika i stručnjaka.
- Ovdje su ispitivani korisnici, a upravo oni određuju koje su točke unutar sustava jake, a koje slabe. Možda će čitatelje iznenaditi činjenica kako je najvažnija karika odgajatelj. Dakle - čovjek. Sve ostalo je daleko slabije vrednovano. Djeci je potrebna komunikacija, ali ne samo ovoj djeci, i zato ova knjiga ne govori samo o domovima za odgoj, nego o komunikaciji kao takvoj unutar institucije obitelji, škole... Riječ je lijek za sve - otkrila nam je u razgovoru autorica.
Dodala je kako je njezino istraživanje pokazalo da djeca koja sudjeluju u izradi osobnog plana i programa pokazuju veliku zainteresiranost za kreiranje vlastitog života.
- Tu pozdravljam uvođenje nove odgojne paradigme da korisnik postane sukonstruktor tretmana, naravno, u skladu sa svojim mogućnostima. Ne očekujemo od njega nešto nerealno, da sam planira, jer se ipak radi o djeci i mladima, ali korisnik mora biti u svakom trenutku involviran u kreiranje svoje budućnosti - dodala je autorica.
Kada je riječ o najslabijoj točki unutar sustava, Jasminka Dević ističe kako se ona odnosi na način provođenja slobodnog vremena, odnosno sadržaje koji se nude djeci u domovima. I. Alilović