Objavljeno 25. studenog, 2022.
Perdasdefogu izgleda kao i svako drugo sardinsko selo. Ondje su predromanička crkva, središnji trg i šarmantne male prodavaonice. Ni po čemu naročito upadljivo, reklo bi se, sve dok ne shvatite da ondje živi više stogodišnjaka na broj stanovnika nego igdje u svijetu. Sada je u selu devetero stogodišnjaka na 1780 stanovnika, što im kao rekord priznaju i u Guinnessovoj knjizi. To je otprilike pet puta više nego što ih ima u Hrvatskoj prema istom kriteriju.
Najmlađa stogodišnjakinja u Perdasdefoguu je Annunziata Stori, ne pije nikakve lijekove i kuha minestrone s domaćim fregulama, sardinskim tijestom. Je li hrana tajna za dugovječnost mještana? Pietro Mereu, redatelj dokumentarca "Klub stogodišnjaka", kaže da su ljudi na istoku Sardinije teško živjeli, ali s mnogo manje stresa nego danas. Oni prate ritam prirode umjesto da se stalno brinu o mobitelima ili elektronskoj pošti.
Antonio Brundu potvrđuje da je zemljoradnja oduvijek ovdje bio glavni posao. “Ljudi su uvijek radili na svježem zraku”, kaže Burdu, koji je sa 104 godine najstariji u selu. Njegova je koža i dalje zategnuta i blago osunčana. Nekoliko faktora može objasniti dugovječnost mještana. Jedno je genetika. Usto, jedu hranu koja je uzgojena “na udaljenosti od nula metara”, odnosno u njihovim vrtovima. Važno je i društvo. “Sve do posljednjeg dana okruženi su članovima obitelji. I to ih čini fizički i mentalno zdravima.”
H
9
stogodišnjaka živi u selu
od 1780 stanovnika