Pjesmom "Mala" počinje novo poglavlje Mile Kekina. "Mala" je pjesma i slikovnica, ona je direktno inspirirana Milinom desetogodišnjom kćeri, koja je, kako pjesma kaže, također "neobično nepraktična i samo sebi slična."

- Često pjevam o onima koji nikad neće imati mira jer su rođeni izvan okvira, da se malčice samocitiram. Volio bih da ova pjesma, bilo kroz slikovnicu bilo kroz stihove, dopre do klinki i klinaca, koji su danas, puno više nego u moje vrijeme Pipi Duge Čarape, zbog društvenih mreža, aplikacija i filtara ljepote izloženi pritisku da moraju u svakom trenutku izgledati savršeno. S druge strane volio bih da "Mala" dođe i do svih klinaca kojima se stalno govori kako da se odijevaju, šišaju, izgledaju, i kako da budu primjereni i u skladu s konvencijama, koje su često same sebi smisao. Ona je i poziv da se zbog okvira koji ih žuljaju ne krate i ne sužavaju kako bi ispunili tuđa očekivanja. Mislim da se tema tiče svih nas, ne samo djece. Ako bih baš morao poruku pjesme sažeti u jednu rečenicu, ona bi glasila: Savršenost nije samo lažna nego je i dosadna - rekao je Mile Kekin.

Režiju i montažu za pjesmu "Mala" radio je Tomislav Fiket prema ilustracijama sjajnog Orahovčanina Tomislava Torjanca. Kad je počeo pisati "Malu", Mile kaže kako nije ni sanjao da će se ona pretvoriti u slikovnicu, a još se manje nadao da će ju napraviti Tomislav Torjanac, autor remek-djela "Kako živi Antuntun" i "Grga Čvarak". "Mala" je prvi singl s njegova nadolazećeg albuma, koji koji je već u pripremi i bit će objavljen na proljeće iduće godine. Producent je pjesme, kao i cijelog nadolazećeg albuma, Mark Mrakovčić. Slikovnicu možete kupiti na web-shopu Menarta.

Kako je došlo do ideje za "Malu"?

- Najviše me za nju inspirirala moja desetogodišnja kći, koja je sva takva kao i u pjesmi "neobično nepraktična i samo sebi slična". Volio bih da ova pjesma, bilo kroz ilustracije bilo kroz stihove, bude podrška onima koji nisu uvijek u skladu s normama, do tvrdoglavih i neukrotivih autsajdera, koji su mi inače omiljena tema. Premda priča i pjeva o jednoj djevojčici, ona se zapravo tiče svih koji odskaču svojim izgledom ili ponašanjem od zadanih okvira.

Suradnja s vrhunskim umjetnikom Tomislavom Torjancem dala je ovoj knjizi dušu, kako je do nje došlo?

- Tomislava sam pokušao uloviti još prije pet godina godina, kad sam tražio omot za svoj soloalbum "Kuća bez krova". Našli smo se na kavi i odmah sam mu priznao da sam njegov veliki fan. Njegove slikovnice "Kako živi Antuntun" i "Grga Čvarak" redovito sam čitao svojim klincima. Kako mi je posljednji album bio autobiografski i posvećen djetinjstvu, bio sam uvjeren da je on pravi čovjek za to. Tada je, nažalost, bio u stisci s rokovima i u nekim privatnim dramama, pa od toga ništa nije bilo, ali ‘ko čeka, dočeka. Sama ideja došla je od našeg zajedničkog prijatelja Andrije, koji je, kad je čuo pjesmu, rekao da bi to bila divna slikovnica, evo, i ovim putem ga pozdravljam i zahvaljujem.

Ovaj uradak nešto je posebno i još neviđeno za Milu Kekina, kakav je osjećaj?

- Lijepo je kad nakon 30 godina tu i tamo još uspiješ iznenaditi svoje fanove i izbaciti pjesmu koju ne očekuju od tebe. Ono što me najviše iznenadilo je bezbroj pozitivnih i euforičnih reakcija na "Malu". Nisam očekivao to. Ne sjećam se da sam u ovih trideset godina autorskog rada imao toliku količinu isključivo pozitivnih komentara. Morat ću s idućim singlom opet razbjesniti i šokirati bar neke od njih da budem opet u balansu.

Kakav je plan s "Malom" i kakvi su planovi za budućnost? Nastavljate s dobrim starim punk-rockom ili...?

- Album izlazi u ožujku i bit će bijesan, vesel i šarolik. Bavim se na njemu ovim kataklizmičnim dobom, kojem pokušavam naći i smiješnu i vedriju stranu. Spominjem dosta i djecu, komplicirane muško-ženske odnose jer me harmonični odnosi nikad nisu toliko okupirali. Počeo sam prije dvije godine raditi s producentom i multiinstrumentalistom Markom Mrakovčićem. On sve sam odsvira i snimi, zajedno složimo aranžmane, a poslije s bendom samo još brusimo detalje. Nisam nikad radio na taj način. Stilski će album biti mješavina svih stilova i bendova koji su utjecali na mene i koje trenutno slušam, od Idlesa do Waitsa i Van Morrisona, znači, od laganijih i nježnijih do punka, americane, folk rocka. Malo će sigurno vući i na Hladno pivo, jer moj će glas uz distorziranu gitaru uvijek slušatelje prvo podsjećati na to.