Danijel Miklić

Uoči Svjetskog nogometnog prvenstva mladi glazbenik i producent Ivan Zečić - ZETZ okupio je jake glasove domaće glazbene scene s kojima je otpjevao navijačku pjesmu “Idemo, Hrvatska”. Uz ZETZ-a, inače rođenog Osječanina, “pjevačku reprezentaciju” čine Slavonci Igor Delač, Mario Roth i Pero Galić, a tu su i Ivan Penezić te Giuliano. Nova navijačka pjesma bila je povod za kraći razgovor s njezinim “nositeljem”.

Možeš li se našim čitateljima predstaviti čime se baviš?



- Multiinstrumentalist sam, tj. sviram klavijature, gitaru, bas-gitaru, bubanj, udaraljke... Počeo sam kao klasično školovani pijanist, a kasnije sam postao fanatik električne gitare. Samostalno sam učio svirati, a već nakon tri godine svirao sam tehnički najzahtjevnije skladbe virtuoza poput Satrianija i Vaija. S vlastitim sam skladbama sudjelovao na međunarodnim gitarističkim natjecanjima i osvajao prva mjesta. Ipak, najveća želja bila mi je da mogu samostalno stvarati svu glazbu koja mi padne na pamet i da to zvuči kao najskuplja svjetska produkcija. Zato sam paralelno učio produkciju, miksanje i mastering. Smatram da sam kompetentan producent te inženjer miksanja i masteringa jer sam u toj ulozi surađivao s nekima od najrespektabilnijih izvođača i autora na ovim prostorima. Na “Idemo, Hrvatska” sudjelujem u svim nabrojenim ulogama pa sam zbog toga i “nositelj” pjesme. Inače kažem da na pjesmama radim sve osim pjevanja, ali na ovoj pjesmi i pjevam prateće vokale.

Kako je zapravo nastala pjesma “Idemo, Hrvatska”, tko su autori?



- Slučajno! Nedugo prije SP-a otkrili smo jedan naš prije snimljeni demo koji nas je asocirao na navijačku pjesmu. To je bila ljubavna pjesma sa ženskim vokalom, ali jakom melodijom i stihom: “Nek gore srca vatrena”. Upalila nam se lampica pa smo ju pretvorili u navijačku pjesmu. Moj prijatelj Ivan Penezić snimio je novi demo koji je zazvučao fenomenalno. Prvotna ideja bila je da pjesmu izbacim s Igorom Delačem. Ipak, kako je Penezićev demo zvučao odlično, shvatio sam da bi pjesma bila idealna podloga za suradnju nekoliko moćnih vokala. Igor je proslijedio pjesmu Peri, Giulianu i Mariju. Svidjela se svima te je tako nastala naša “pjevačka reprezentacija”. Autori smo moj otac Miroslav i ja. Zajedno komponiramo i pišemo tekstove za sve naše pjesme. Također smo zaduženi za promociju i sve ostale aspekte ovog posla, pa u ovoj priči djelujemo i kao poduzetnici. Nedavno smo otvorili i vlastitu izdavačku kuću.

Je li pametno da se glazbenici miješaju u sve aspekte posla?



- Cijeli život sam glazbenik, ali sam slučajno postao profesionalni glazbenik. Karijeru mi je započelo jedno veliko iznenađenje. U trenu kada sam postao magistar ekonomije, skoro upisao doktorat i skoro se zaposlio u struci, što je bio moj tadašnji plan, na mojoj “kanti” od kompjutora i raspadnutoj klavijaturi skladao sam, snimio i producirao glazbu koja je postala bestseler broj 1 u svijetu te je korištena na tržištima od nekoliko milijardi ljudi, od Sjeverne i Južne Amerike, preko Europe, Afrike, Azije i Australije. Tek nakon tog iznenađenja na pamet mi je pala ideja da se profesionalno bavim glazbom i da probam nešto napraviti u Hrvatskoj. Nedugo nakon te odluke, u roku od dvije godine, skupio sam 10 uzastopnih brojeva 1 u Hrvatskoj na službenoj nacionalnoj top-listi HR Top 40. Trenutno imam 11 brojeva 1 i još me nitko nije uspio uvjeriti da to sve ne sanjam. Uza sve to, glazba mi je završila u južnokorejskom filmu, a nedavno sam skladao i za holivudske trailere.

Koji su ti planovi za budućnost?



- Planova je previše, kao i mojih interesa. (smijeh) Rijetkima kažem čime se sve bavim, a još rjeđima što sve planiram jer me često gledaju kao da nisam normalan. Ipak, nedavno sam otkrio da mi je IQ 156 ili čak viši od toga, zbog čega sam postao član Mense, gdje sam upoznao sjajne ljude i shvatio da pretjerana predanost raznim interesima nije nešto čega bi se itko trebao sramiti.