Osijek
PROSLAVA TRI DESETLJEĆA PRIJATELJSTVA

Danke, Hans! Neraskidiva je veza Njemačke i Hrvatske
Objavljeno 23. studenog, 2022.
Radujte se svome gradu, radujte se i Europi! Mi pripadamo jedni drugima. Veza između Njemačke i Hrvatske neraskidiva je

U retfalačkoj crkvi Uzvišenja sv. Križa, prepunoj vjeroučenika i djece, protekle nedjelje bilo je raspjevano i posebno zbog ratnoga prijatelja brojnih Osječana, Hansa Lyera, svećenika iz njemačke Župe sv. Elizabete Ugarske u Nadbiskupiji Bamberg u Bavarskoj, koji je misu suslavio i propovijedao na njemačkom jeziku (uz simultano prevođenje).



Bila je to proslava prijateljstva, podsjetnik na Domovinski rat i zahvala za nesebičnu potporu njemačkih katoličkih vjernika. Povod gostovanju je 30-godišnje prijateljstvo začeto tijekom Domovinskoga rata s vlč. Ivanom Jurićem koji je tada bio župni vikar gornjogradske Župe sv. Petra i Pavla te s Osječanima iz OŠ Antuna Mihanovića (nekadašnja OŠ "Anka Butorac") čije je izbjegle školarce i učiteljice 1991. godine Lyer zbrinuo u Bambergu, a veza je produbljena u međubiskupijskim i župnim projektima pomoći siromašnima i prognanicima smještenim u Osijeku. Među dobročinstvima, čulo se tijekom susreta, otvaranje je prve ratne pučke kuhinje 1992./93. u Osijeku i obnova ratom oštećenog krovišta konkatedrale, te niz potpora ostvarenih zahvaljujući Lyeru i karitativnoj zauzetosti Aloisa Albrechta, generalnog vikara Nadbiskupije Bamberg, kao i osječkih vjernika posrednika među kojima se istaknula Mirjana Leder (rođ. Matković) te nekolicina danas pokojnika, uključujući biskupa Ćirila Kosa, za koje se molilo na nedjeljnoj misi.

Rupe od projektila


Uvodeći u slavlje zahvale, župnik Jurić je, sišavši s oltarnog prostora među djecu, rekao brojnim školarcima OŠ "Retfala" i OŠ Ivana Filipovća te vjernicima: "Današnje evanđelje (Lk 21, 5-19) govori o sudnjem danu. Hans je svjedok sudnjega dana pa ćemo čuti što se dogodilo takvoga dana s njim i s nama, kada je prije 30 godina bio pripremljen sudnji dan za nas u Osijeku, a on je tada postao naš prijatelj poslan od Boga."

- S nama su na misi ljudi koji su prije 30 godina bili djeca te njihovi nastavnici u to vrijeme. Dogodilo se tada, nešto kao u ovom evanđelju, opkolili su nas topovima, padale su granate po Osijeku, kuće se rušile, požari su izbijali. Došla je naredba kojom sva djeca trebaju biti izvedena iz grada. Većina je otišla u Mađarsku, Austriju, na mjesta izvan rata, a skupina od pedesetak djece ostala je u Osijeku. Pojavili su se dobri ljudi koji su rekli: "Dovedite djecu u Njemačku da sačuvaju živote." I otišla su djeca s učiteljicama u kuću koju je držala Katolička Crkva. Ostali su tamo deset mjeseci, imali su sve potrebno. Pojavio se svećenik Hans koji ih je odmah prihvatio i pružio pomoć, ali ne samo on, već puno ljudi u Njemačkoj. On je danas došao Bogu zahvaliti što ga je u tom trenutku poslao da pomogne Hrvatskoj, djeci i roditeljima, svima nama - pojasnio je prije propovijedi Jurić.

Propovjednik Hans Lyer uvodno je svjedočio o poznanstvu s Jurićem i prvomu posjetu Osijeku, kazavši kako pamti župnu sobu s rupama od eksplodiranih projektila. Mladima je poručio da se raduju jer ne moraju doživjeti iskustvo napuštanja ognjišta zbog rata. Otkrio je i kako je obišao Vukovar.

- Radujte se ovome gradu i vašoj zemlji Hrvatskoj, radujte se i Europi! Mi pripadamo jedni drugima. Povezanost između Njemačke i Hrvatske, moje Nadbiskupije Bamberg i Nadbiskupije đakovačko-osječke neraskidiva je. Danas ponovno gledamo svijet između rata i mira. Upoznali smo COVID, ukrajinski rat, klimatske promjene, recesiju, inflaciju… U današnjemu evanđelju nije riječ o organizacijama i strukturama, već o tome kako ćemo mi konkretno živjeti evanđelje. Je li stvarno čovjek u središtu našega dušobrižništva? Crkva se danas temelji i prepoznaje po solidarnosti. Prije 30 godina ovdje je bio rat, potreba. Mi koji smo Crkva morali smo razumjeti, biti tu kao što bi bio Isus, koji je rekao: Bio sam gladan i dali ste mi jesti, kad nisam imao krov nad glavom - vi ste me primili, što ste jednomu od mojih najmanjih učinili – učinili ste meni. Moramo, dakle, biti tu za siromašne, za one koji žive na rubu, one bez doma, za ovisnike, za ljude koji traže pomoć. Oni se žele osloniti na Isusa - rekao je sedamdesetjednogodišnji vlč. Lyer.

Zabrinutost za Ukrajinu


Govorio je o svom nadbiskupskom pastoralnom radu u Njemačkoj sa "zatvorenicima, bolesnima, ljudima koji su pali u svojem životu, potrebitima i s mladim dvadesetogodišnjim kriminalcima koji su imali nesreću u obitelji alkoholičara i bili zanemarivani", pojasnivši kako je to za njega živo Evanđelje i uz blagoslov čestitao prijatelju Ivanu Juriću za dugogodišnji angažman u projektu Cenacola.

- Brinimo se i molimo za mir! Molimo da ne dođe do toga da djeca iz Osijeka moraju bježati, da djeca u ovom svijetu više ne moraju trpjeti! Današnja događanja u svijetu zabrinjavaju: Europa u ratu, narod koji bježi iz Ukrajine… Važno je solidarno se brinuti, jedni druge pomagati, moliti danas za mir i ljude koji su u bijegu, i važno je "političko" evanđelje propovijedati. To znači ne ratu jer ne može biti "svetih ratova", nema "svete mržnje". Isusov je program pomagati ljudima! Takav da se sva djeca i ljudi više ne trebaju bojati rata. Želimo živjeti u Europi gdje ne vlada egoizam i egocentrizam, nego duh mira našeg Evanđelja - poručio je Lyer.

Retfalački župnik zahvalio je za nesebičnu pomoć Biskupiji Bamberg i pojedincima, rekavši kako su mnogi Osječani svjedoci da nam je Njemačka pružila ruku i u priznanju Hrvatske i tijekom rata te da smo, kako je rekao, i danas veliki prijatelji.

- Osijek je nekada bio grad u kojemu je živjelo mnoštvo Nijemaca. Ni jedan župnik nije mogao dobiti župu u Osijeku, a da nije poznavao njemački jezik. Molimo za Nijemce koji su nekada ovdje živjeli i protjerani su, prognani, a mnogo dobra su učinili za grad - rekao je Jurić.

Na kraju misnoga slavlja, s usklađenim pjevanjem Dječjeg zbora (na koru) uz ravnanje Marijane Matijević i pjevanjem vjeroučenika uz ravnanje s. Vianee Pezer, župljani su se od vlč. Hansa Lyera oprostili pjesmom i pljeskom.

Budući da je misi prisustvovao dio ratne generacije, tadašnjih (većinom) sedmaša i nastavnika, održano je druženje u župi na kojemu su bili Branislav Žuža, Sandra Milmajer (rođ. Orešković), Ivana Roso (Slobođanac) i Dražen Domić, profesori Marina Ništ i Marija Domić, te dobročinitelj Marijan Holub. Žuža je rekao kako ih je Lyer ugostio i nakon rata, a dok su bili u izbjeglištvu njih 40-ak i šest učiteljica boravili su u dvorcu/crkvi, smješteni u Centru za mladež u Burg Feuersteinu, pohađali su školu i rekreacijski program, učili njemački jezik te su mnogi svakodnevno sudjelovali na misi, a ti se dani ne zaboravljaju. Zato je i OŠ Antuna Mihanovića srdačno ugostila Lyera, bivše učenike i nastavnike.

Nevenka Špoljarić
Možda ste propustili...

PROMOCIJA KNJIGE NA PRAVNOM FAKULTETU

Zaštita okoliša u zakonodavstvu

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana