Euro 2008. godine opet su ugostile dvije zemlje, Austrija i Švicarska. Igralo se u po četiri grada u tim zemljama, a na završnom turniru našle su se sve europske nogometne velesile osim Engleske.

Engleze je eliminirala Hrvatska onom glasovitom pobjedom na Wembleyu (3:2) i tako pomogla Rusiji u plasmanu među 16 najboljih reprezentacija na kontinetu. Društvo je bilo poznato, a favoriti uobičajeni: Italija (aktualni svjetski prvak), Francuska, Njemačka, Španjolska, a dvije reprezentacije su se prvi put našle u tom odabranom društvu Austrija i Poljska.

Natjecanje po skupinama nije moglo proći bez iznenađenja. Ispali su Francuzi, a Grčka je, što nije bilo baš posebno iznenađenje, već u grupnoj fazi izgubila mogućnost obrane naslova prvaka osvojenog četiri godine prije u Portugalu.

Glavne priče prvog kruga bile su Hrvatska i Nizozemska koje su osvojile maksimalan broj bodova u skupinama. Hrvatska je u svojoj grupi između ostalih pobijedila kasnijeg finalista Njemačku, koja je u četvrtfinale prošla kao drugoplasirana. Ugodno iznenađenje bila je Turska, koja se uz Portugal probila u nokaut-fazu iz prve skupine. Skupina smrti bila je treća, u kojoj su snage odmjeravale tri velike nogometne sile, Italija, Nizozemska i Francuska, a na kraju je najdeblji kraj izvukla Francuska, koja je završila kao posljednja, iza četvrtog sudionika Rumunjske.

Prvi dio natjecanja obilježili su i hrvatski navijači, koji priredili pravu invaziju na Beč, gdje su igrale Austrija i Hrvatska. Uglavnom, grupnu fazu preživjeli su Portugal, Turska, Hrvatska, Njemačka, Nizozemska, Italija, Španjolska i Rusija.



Odličnim nastupima u grupnoj Hrvatska se iznenada promovirala u reprezentaciju koja može otići do kraja. Očekivanja u četvrtfinalu koje smo igrali protiv Turske bila su velika. Vratili smo se u Beč, gdje smo i počeli, navijači su ga opet okupirali, ali su na kraju svjedočili jednoj od najbolnijih epizoda u povijesti naše reprezentacije.

Na našu nesreću na tom je prvenstvu ukinuto pravilo "zlatnog gola" jer da je postojalo, bili bismo polufinalisti. Ovako, Klasnić je zabio u 119. za naše vodstvo protiv Turske, ali samo 60-ak sekundi kasnije Sentürk je šokanto izjednačio dok su naši navijači još slavili pogodak Klasnića. Susret je otišao u rulet jedanaesteraca, u kojem se Hrvatska raspala. Promašili smo tri penala i Turska je otišla dalje.

Njemačka je svoj put prema polufinalu prokrčila pobjedom nad Portugalom, Španjolska je eliminirala Italiju boljim izvođenjem jedanaesteraca, a Rusija je neočekivano u produžecima svladala Nizozemsku. Polufinala su donijela dva posve različita susreta. Španjolska se lako obračunala s Rusima (3:0), a u susretu Njemačke i Turske, koja je bila desetkovana ozljedama i kartonima, bilo je mnogo dramatičnije. Turci su poveli s 1:0, Nijemci preokrenuli na 2:1, a onda je opet Sentürk izjednačio četiri minute prije kraja. Nova je drama bila na pomolu, ali Turci nisu izdržali. Lahm im je zabio u 90. i odveo Njemačku u finale.

Finalnu utakmicu između Španjolske i Njemačke odlučio je jedan pogodak koji je u 33. minuti zabio Torres. Španjolska se tako na europski tron vratila nakon 44 godine (prvi naslov osvojila je na svom tlu 1964.), ali još važnije, na tom se prvenstvu počela rađati velika generacija španjolskog nogometa koja će vladati nogometom u sljedeće četiri godine jer će postati svjetski prvak (2010.) i obraniti naslov europskog prvaka (2012.).      {embed_infobox_gray}258892{/embed_infobox_gray}{embed_infobox_gray}258893{/embed_infobox_gray}