Skupina rekreativaca iz osječke Udruge Zdravo trčanje treći je put pohodila Tursku i sudjelovala na Istanbul maratonu. Ove godine mogu se pohvaliti s pet novih maratonaca koji su prvi put ušli u cilj utrke od 42,195 kilometara, tako da se osječka "ekskurzija" vrlo zadovoljna vratila kući.

Istanbulski maraton ima kultni status zbog geografije, povijesti i kulture te svake godine privlači desetke tisuća natjecatelja iz cijelog svijeta. Utrka je jedinstvena jer se trči preko dva kontinenta, na azijskoj strani je start, a cilj je ispred Plave džamije na europskoj strani grada. Od osječke ekipe izvrstan je bio dokazani dugoprugaš Vatroslav Haramustek, koji je nakon povratka u Osijek kazao:

- Jutro prije maratona u gradu je abnormalna gužva, mnoštvo je ljudi raznih nacionalnosti. Trčanje iz Azije u Europu preko najvećeg mosta dugačkog čak 1,5 km je inspirirajuće. Helikopteri vas oblijeću, mnoštvo ljudi uz stazu, buka, galama, apsolutno fantastičan osjećaj! Uvjeti su zahtjevni i bilo je vruće, a na pola utrke jak čeoni vjetar stvarao mi je probleme. Blizu cilja atmosfera je žustrija. Posljednja dva kilometra su najteža zbog opakog uspona do Plave džamije koji "kida mišiće". Na kraju sam zadovoljan rezultatom od 2 sata i 49 minuta i 48. mjestom ukupno te petim u kategoriji M 35.

Vođa puta Elvir Rakipović navodi:

- Iako se na dan maratona ustaje rano, doručkuje prije 6 sati, da bi se u 7 došlo do podzemne željeznice koja ispod Bospora vozi trkače na azijsku stranu od kuda se autobusom ljudi prevoze do starta koji je u 9 sati. Svoj prvi maraton u Istanbulu istrčali su članovi Udruge Zdravo trčanje Matej Karša, Dražena Vrselja, Luka Rakipović, Branko Begonja i Siniša Tadić. Zanimljivo, razlika između najmlađeg i najstarijeg maratonca naše grupe bila je 50 godina - bio je zadovoljan Rakipović.

- Zahvaljujući treninzima u Udruzi Zdravo trčanje istrčala sam svoj prvi maraton, u Istanbulu. Veliki dio nas trčao je u majicama Zdravo trčanje Osijek, tako da su nam vidjevši kockice ljudi mahali i navijali uz povike Slaven Bilić, Bešiktaš i Vida! Osjećaj dok trčiš preko mosta iz Azije do Europe, koji je samo jednom godišnje rezerviran za pješake, ovaj put za nas sudionike maratona, neopisiv je i neponovljiv, a ovo iskustvo je nešto što me čini ispunjenom i neobično sretnom. Svakome bih preporučila da se bavi trčanjem jer mu doista ne treba ništa osim tenisica i dobre volje - ispričala nam je Dražena Vrselja, novopečena maratonka i uspješna intendantica HNK-a Osijek. Na kraju nas je zanimalo kako se istrči 42 maratonska kilometra. Čini se puno, ali sve više je maratonaca.

- To ne možete objasniti, morate pokušati, pa makar jedan dio prehodali. I trčeći i hodajući, negdje oko 30. kilometra imate određenu krizu, a od 35. kilometra vam je sve u glavi. Na neki način pobijedite samog sebe - zaključila je Vrselja.