Prošlotjednom promocijom knjige Komentar Obiteljskog zakona (I. i II.), propisa koji je na snazi u Hrvatskoj već punih sedam godina, nešto je više progovoreno o tom zakonu, kojemu je odano priznanje kao jednom od vrjednijih tekstova te vrste. Novi Obiteljski zakon usvojen je 2014., ali ga je nakratko u siječnju 2015. Ustavni sud faktički stavio izvan snage. Poslije se pokazalo da je to bilo pod pritiscima različitih interesnih skupina, kako liberalnih, tako i konzervativnih, uključujući i akademsku zajednicu. Vrijeme je pokazalo da je postupanje Ustavnog suda bilo posve neutemeljeno, a reformu obiteljskog zakonodavstva ionako time nisu uspjeli zaustaviti. Nepunu godinu kasnije sa sitnim ga je izmjenama Vlada uputila u proceduru, Sabor usvojio i Obiteljski zakon iz 2014. je ponovno zaživio, sada kao Obiteljski zakon iz 2015. godine.

Prvi komentar Obiteljskog zakona je, nakon više godina rada, napisala Branka Rešetar, redovita profesorica Pravnog fakulteta Osijek, stručnjakinja iz područja obiteljskog prava, prava djece i osoba s invaliditetom. Za ovu je priču posebice bitna okolnost da je upravo ona bila voditeljica radne skupine za donošenje spomenutog Obiteljskog zakona. "Povod za pisanje Komentara je zapravo jedna moralna obveza svakoga onoga tko je sudjelovao u kreiranju zakonskih rješenja. Naime, zakoni se moraju znati tumačiti i razumjeti, što je bio cilj zakonodavca, te vidjeti u kom smjeru se razvija sudska praksa. Što se mene osobno tiče, to je bilo ono što sam ja dugovala stručnjacima koji primjenjuju Obiteljski zakon u praksi. Knjiga je namijenjena tim stručnjacima, potom studentima prava i socijalnog rada kako bi se upoznali s našom praksom, ali i praksom Europskog suda za ljudska prava kada je o obiteljskim stvarima riječ. Komentar Obiteljskog zakona pisan je jednostavnim jezikom, pa može koristiti i građanima", kaže Branka Rešetar.

Današnji Obiteljski zakon stupio je na snagu 1. studenoga 2015. te je u mnogome reformirao niz instituta iz područja obiteljskog prava. Upravo je suspendirana verzija iz 2014. godine, koju je izradila ekipa stručnjaka za to područje na čelu s Brankom Rešetar, zapravo identična Obiteljskom zakonu iz 2015., koji se i sada primjenjuje, uz neke sitnije izmjene.

"U razdoblju između važenja Obiteljskog zakona iz 2014. i Obiteljskog zakona 2015., tadašnji Ustavni sud je napravio jedan manevar i faktički suspendirao zakon iz 2014. godine. Nakon što je to učinio, Vlada je tada gotovo isti takav zakon provela kroz zakonsku proceduru, a Sabor ga izglasao te je sve ovo vrijeme na snazi", ističe Rešetar. Premda su kritike bile usmjerene na voditeljicu radne skupine, treba reći i kako ona nije sama radila na tekstu zakona. Tu Rešetar ističe kao koautorice zakonskog teksta, docenticu Ivanu Milas Klarić, tada s Pravnog fakulteta u Zagrebu, i Slađanu Aras Kramar (autoricu druge knjige Komentara koja je predstavljena u Osijeku), profesoricu sa zagrebačke katedre za Građansko procesno pravo, koja je pisala procesne odredbe, odnosno postupanje sudova u obiteljskim stvarima. Radna skupina brojila je desetak članova, među kojima su bili suci, socijalni radnici i psiholozi te su svi zajedno kritički čitali i dorađivali tekst koji je potom postao zakon.

"Dok ga nismo izbrusili na način da svatko od stručnjaka iz radne skupine razumije svoju ulogu u toj priči, nismo odustajali. I rezultat toga je zapravo današnji Obiteljski zakon, koji je u primjeni više od sedam godina", kaže Branka Rešetar. "Komentar Obiteljskog zakona ima dva neodvojiva dijela, prvi dio je o materijalnom obiteljskom pravu (načela, brak, roditeljska skrb, zaštita djece, posvojenje, skrbništvo, uzdržavanje), dok se drugi dio odnosi na obiteljski sudski postupak. Nakon ovih sedam godina imamo i neke evaluacije tog zakona. Primjerice, u nekim inozemnim evaluacijama i komparacijama različitih zakonskih uređenja Hrvatska tu predstavlja primjer za druge države. Posebni skrbnici za djecu i pravo djeteta da izrazi svoje mišljenje je zakonski uređeno, tako da je prepoznato kao dobar primjer. Čak je i Europska agencija za ljudska prava prepoznala hrvatski razvod kao primjer gdje roditeljima ostavljaš prostor da se izvan suda dogovore i da poštediš djecu i roditelje stresa sudskog postupka. Komentar su ocijenili recenzenti na promociji, ocijenit će ga stručnjaci u praksi, a moja osobna dužnost je bila ovaj posao dovršiti do kraja", kaže Rešetar.



Kao i mnoge lijepe priče, i ova ima svoju tamniju stranu, a odnosi se upravo na početak 2015., kada je pod pritiscima Ustavni sud samo nakratko zaustavio primjenu zakona. U primjenu je tada vraćen bio Obiteljski zakon iz 2003., te naložena izrada novog zakonskog prijedloga. Na naše pitanje kako se nosila s javnim napadima na nju kao voditeljicu radne skupine, Rešetar objašnjava: "Nisu me ti napadi nimalo dirali. Cijelo vrijeme sam znala da ne radim ništa nezakonito i neetično. Odluku o suspenziji Obiteljskog zakona trebali su tada prije svih komentirati stručnjaci ustavnog prava. Ono što me je zaprepastilo je da su takva događanja, isprepleteni osobni interesi na najvišoj državnoj i akademskoj razini uopće mogući", kratko se na to osvrće.

"Naučila sam tijekom rada na nacrtu Obiteljskog zakona sljedeće: Kako znate da je netko izradio kvalitetan zakonski tekst? Kada ga napadaju svi, i lijevi, i desni, liberalni i konzervativni. Takav zakon koji diže puno prašine u javnom prostoru ne pogoduje nijednoj interesnoj skupini", kaže nam prof. Rešetar, ističući kako je u Komentaru Obiteljskog zakona sadržano 20 godina njezina znanstvenog i stručnog rada u području obiteljskog prava i da više od toga u ovom trenutku ne zna te sada "počinje učiti za nešto dalje". U to se uklapaju i riječi recenzentice knjige Nataše Lucić, profesorice s Pravnog fakulteta u Osijeku, koja je istaknula da je 2012., kada je skupina na čelu s Rešetar krenula u izradu tog zakona, počeo razvoj posve "novog smjera u našem obiteljskom zakonodavstvu, na koji je sada stavljena točka".

Za kraj prof. Rešetar u svemu ističe i potporu Alena Uzelca, predstojnika Katedre za građansko procesno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, koji je na promociji istaknuo da je njezin Komentar nešto što bi se svim “praktičarima” trebalo naći na stolu, a za vjerovati je da će poslužiti i studentima, kao i nastavnicima.