Krenimo stoga sa srcem Slavonijom i svijetom đakovačkih misnih vina. Zasigurno vam je poznata monumentalna katedrala u Đakovu. No ljepotica s kraja 19. stoljeća nije niknula ni iz čega. Do tog trenutka đakovačkim veleposjedom gotovo 200 godina upravljaju probitačni biskupi koji, nastavljajući stare tradicije, od 1716. podižu prve vinograde u mjestu Trnava, a potom i Mandićevcu. Najveći u biskupskom nizu, J. J. Strossmayer, poduzima još neke vinoljupcima drage korake. Godine 1870. u Trnavi daje podići vinski podrum, a za njegova mandata đakovačka vina počinju dobivati i priznanja na izložbama (Trst, Pariz, Zagreb). Ostalo je povijest. Danas đakovački misni chardonnay te osobito traminac pripadaju među najcjenjenija slavonska vina, tražili u njima produhovljenje ili ne.

 

Najmanju od veličanstvenih povijesnih vinarija slijedi obujmom proizvodnje najveća. Nakon što iz Đakova krenete put Osijeka i prijeđete Dravu, naći ćete se u krilu majke vina – Baranje. Odavde potječe i najrječitiji dokaz tisućljetne vinske tradicije južne Panonije. Žrtvenik bogu Liberu (Dionizu), pronađen krajem 18. stoljeća u Popovcu, svjedoči o razmjerima vinogradarstva kakvo je ovdje postojalo u antici, ali i o kontinuitetu vrednovanja pojedinih vinogradarskih lokaliteta. Žrtvenik je pronađen podno dijela Planine znanog kao Mons Aureus. Godine 1690. ovdje počinje stvaranje veleposjeda Eugena Savojskog, jednog od najvećih u Ugarskoj. Danas je baranjsko zlatno brdo dom 650 ha beljskih nasada. Vidikovac na njegovu vrhu otok je u moru savršene vinogradarske simetrije. Stari pak vinski podrum u njegovu podnožju, u Kneževim Vinogradima, pet je stoljeća stara utroba pokrajine koju je stvorilo vino. Tko se ne “pali” na poetičnost, evo mu činjenicâ: riječ je o najvećem povijesnom vinskom podrumu u Hrvatskoj, smještenom na tri etaže i 1200 m2.

 

Idealni vinogradarski položaji i blizina Dunava, europske žile kucavice, Podunavlje čine jednom od najdojmljivijih hrvatskih vinskih podregija. Oko 40 km nizvodno od baranjskih vinskih landmarka smjestili su se oni erdutski. Moćna rijeka oplakuje ih s triju strana, jednako kao i sunce. Erdutska vinska priča počinje 1730., kad barun Zuany ovdje podiže prvi vinski podrum. Godine 1778. posjed prelazi u ruke obitelji Adamovića Čepinskih. Oni će, zajedno s vinogorjem, imati sreću da im se sredinom 19. stoljeća priženi siromašni no obrazovani plemić Ervin Cseh. On proširuje vinograde, gradi ladanjski dvorac, pa čak i jednu veliku lažnu bačvu u kojoj bi danima kartao s prijateljima, skriven od prijekih pogleda svoje supruge Fanny. Legende na stranu, Erdut se do 20. stoljeća i tijekom njega razvio u etablirano vinogorje, prepoznatljivo i po detaljima kao što su jedna od najvećih drvenih bačava na svijetu (75.000 l) te najveći plantažni vinograd u Hrvatskoj (490 ha). Tradiciju, impresivni krajolik i arome osunčanih graševina, chardonnaya, pinota, traminaca i dr. erdutski vinari danas uvezuju u zaokruženi doživljaj koji čeka da ga otkrijete i kušate.

 

Ako se 220 godina tradicije može smatrati mladošću, reći ćemo da se najmlađe vinogorje Osječko-baranjske županije smjestilo u Feričancima. U kuriju Mihalović, koja će uskoro postati viski hotel, rado je dolazio poznati skladatelj Frantz Listz tražeći inspiraciju za svoja glazbena djela. Čuvena po svojim frankovkama, u posljednje vrijeme vinarija doživljava dubinski preobražaj, prerastajući u jedan od najinovativnijih vinskih brendova u Hrvatskoj. Među inim, feričanska vinarija tržištu nudi prvo hrvatsko vino s etiketom koja pruža iskustvo proširene stvarnosti (AR). Ipak, bez obzira na stupanje u fazu svog razvoja, Feričanci su i dalje vjerni korijenima. Uostalom, i naziv njihova novog krovnog brenda – Enosophia (grč. mudrost vina) – vrlo je blizak onoj staroj da je u vinu istina!

Marina Krivić