Čaj, posebno onaj kineski, puno je više od običnog napitka, a ceremonija pijenja kineskog čaja puno je više od samoga uživanja u tom napitku, to je umijeće pripreme, upotrebe pribora i konzumacije. U to su se mogli uvjeriti svi oni koji su u nedjelju došli do Galerije "Stari mlin", u baranjskoj Suzi, na Prezentaciju ceremonije kineskog čaja, koju je vodio Đorđe Cvijić, jedini hrvatski majstor čajne ceremonije gongfu cha ili kung fu cha, vještine naslijeđene na Dalekom istoku, i uz pomoć Amerikanke Felicie Gyron, višestruke majstorice čaja koja, udana za Kineza, u Kini predaje engleski jezik.

- Pristupom, dakle, odabirom društva, odabirom trenutka, ambijenta, odabirom čaja i vode već na neki način usmjeravate ceremoniju. Imate poruku te ljepote u sebi jer sobom tu ljepotu osjećate, ali ju izvana poprimite - priča Cvijić dok njegova kolegica Gyron strpljivo radi na pripremi čaja.

- Ta poruka bude pobuđena, u vama nešto zatitra kao kod lijepe glazbe, lijepe slike ili lijepe žene, imate poruku izvana, ali u sebi ste taj koji to prepoznaje. Kod čaja je to višestruko povezano i kreće se u tom krugu da se jednom pričom iz prošlosti unutar sebe, unutar svojih ideja, povežete s nekom umjetnošću, druženjem - tvrdi Cvijić, napominjući kako je čaj i u nas i u Kini socijalna kategorija.

- Ne možete ući u neku kinesku kuću a da nakon dvije minute ne budete ponuđeni čajem. Ako ste u lošem raspoloženju, skuhate si mirno čaj, sjednete i pijete čaj. Možete, ali i ne morate čitati nešto, slušati glazbu, ali nakon nekog vremena shvatite da se vaše loše raspoloženje jednostavno promijenilo. Čaj je zdrava tekućina, ali je ispijanje čaja i zdrava navika - zaključuje ceremonijal-majstor čaja.

Dok su posjetitelji imali prilike kušati četiri vrste kineskog čaja, različitih okusa, boja i mirisa, koje je priredila Gyron, doznali smo mnogo toga o čaju. Primjerice da se čaj proizvodi u 35 zemalja svijeta, da je Kina najveći proizvođač s oko šest milijuna tona godišnje, ali i najveći potrošač čaja. Također smo naučili da čaj voli visoka staništa s dosta kiša i magle, da najbolji čaj daju biljke starosti od 7 do 25 godina, da kolut najfinijeg čaja težine 350 grama stoji i do 5000 eura, ali i da najfiniji čajevi proizvedeni u Kini i ostaju u Kini. I prvi papirnati novac bila je zapravo mjenica koju je kineski car izdavao za trgovinu čajem. Čaj se povezuje i s religijom, a uspoređuje i s vinom. Kao što je vino na Zapadu povezano s kršćanstvom, na Istoku je čaj povezan s budizmom.

Nije, kaže nam Cvijić, slučajno pristao ceremoniju čaja prezentirati upravo u Galeriji "Stari mlin", umjetnika i keramičara Daniela Asztalosa, vlasnika Galerije i Radionice keramike Asztalos.

- Nisam poznavatelj keramaike, ali oblika keramike i ljepote šalice za čaj sigurno jesam i poznajem ih u puno zemalja, prepoznajem ih ne samo na Istoku i ne samo na Zapadu. Sviđa mi se Asztalosev pristup, želio je povezati u svojoj glavi priču s osobnom porukom što izlazi ispod njegovih ruku. Drago mi je da mogu pridonijeti nekakvoj kretnji u umjetnosti k lijepome, što je zapravo na neki način i pozadina priče o čaju. U tim tisućama godina iza nas čaj je bio društvo pjesnicima, slikarima, keramičarima, čaj je, s druge strane, i u svom nastajanju pripreme rabio keramiku u povratnoj, uzajamnoj komunikaciji, gdje je keramika mijenjala čaj, finalni proizvod i čaj je mijenjao keramiku - poručuje Cvijić, dodajući da je ugodno iznenađen i grupom ljudi koja se u tom prekrasnom ambijentu okupila.

- Shvatio sam da Daniel ulaže nevjerojatan napor da ovdje živi svoju unutarnju umjetničku poruku - zaključio je jedini hrvatski majstor ceremonije čaja Đorđe Cvijić.