Kad smo u travnju razgovarali o sličnoj medijskoj temi, doc. dr. sc. Nenad Vertovšek, suradnik Poslovnog veleučilišta Zagreb, između ostalog je naglasio da kad ljudi postanu zastrašeni, onda ih je najlakše izmanipulirati. Poslije pola godine, jesu li civilizacijski strahovi postali još izraženiji, a medijska prezentacija stvarnosti još sumornija - pitali smo g. Vertovšeka.

- Najlakše bi bilo početi s "jesam li vam rekao...", jer to je način i kako (ne)vješti i neodgovorni političari govore javnosti kako bi još više manipulirali, većinom kada se ne znaju potpuno nositi s problemima i aktualnim trendovima. No život i ljudi, sve je to često složenije od zamišljanja političara i vladara, te zahtijeva više iskustva i mudrosti, posebno strpljivosti. Vidimo i na primjeru Borisa Johnsona i Liz Truss kako ne možeš stalno zanemarivati probleme kao stari premijer, te kako možeš već na početku mandata biti neodgovoran novi premijer. Ali priča nije o premijerima, već o posljedicama za građane jedne zemlje koja se smatrala stabilnom, sređenog sustava i hijerarhije... pa je logično da su naši strahovi globalno i lokalno izraženiji, manipulacija proširena, a mediji još licemjerniji u prezentaciji stvarnosti.

Međutim, treba poći i od toga da upravo ljudi kao dijelovi javnosti i/ili političkog i biračkog tijela pristaju na takve etikete gdje završite kao radikalan, antivakser ili proputinovac samo ako ne prihvatite nametnuti novogovor koji bi bezobzirnošću posramio i Georga Orwella. Nije bitno hoćete li o čemu najprije razmisliti, provjeriti ili razlučiti manipulaciju od činjenica, više ni istina nije važna... Napredak manipulacije očituje se u tomu kako proizvodnja straha i opasnosti (od meteorologije i asteroida do prokletih Drugih, naroda i vjerovanja) dobiva i dimenziju zbunjenosti. Kada plašenje opasnostima i stvaranje straha nije dovoljno, upozoravao je i Chomsky, biti zbunjen u medijskom i društvenom smislu najgori je aktualni oblik manipulacije. Ili, kako je to genijalno sročio Mark Twain: "Lako je prevariti čovjeka, teže ga je uvjeriti da je prevaren."



Uzimajući u obzir sve što gledamo i slušamo posljednjih godina, možemo li zaključiti kako je svijet postao globalno propagandno komunikacijsko bojno polje, među ostalim zahvaljujući i razvoju digitalnih medija...?

- Upravo tako, samo to se ne događa toliko zbog razvoja digitalnih medija, već tehnika, običaja i manipulacija onih kojima digitalni mediji, svjesno ili ne, pomažu i olakšavaju život i grabež imovine i ideja, uma i tijela. Napredak komuniciranja bio je zaslužan za uravnoteženje svjetskih trendova, ograničavanje gospodarskih i vojnih sukoba diljem svijeta, u tomu je bilo čak i zadovoljstvo gledati tzv. globalno selo medija i javnosti. Sve dok se slika Doriana Graya nije izopačila i sve vratilo negdje na granice između prezrelog feudalizma i nedozrelog humanizma u kojemu društvena i medijska renesansa kao da je moguća tek nakon vatrene i nehumane razmjene u utrci za novim teritorijima, novcem, dobrima - i ljudima. Događa se nešto slično kao u vrijeme kada je nestajalo Rimsko Carstvo, što se razvuklo u stoljeće i ništa više nije bilo isto. Osim pritajenih želji za tiranijom i hegemonijom u kasnijim stoljećima. Sada je dobar naziv za to tehnofeudalizam - doba visoke razvijenosti i korištenja tehnologije, ali uz jačanje autokratski i tiranskih nedemokratskih uvjeravanja i prisile na temelju "izabranih", dinastičkih ili tzv. elita.

Tko potiče takav komunikacijski, propagandni i manipulativni kaos kakvom svjedočimo posljednjih godina? Potpiruju li mainstream mediji, klasični i oni digitalni, uz časne izuzetke, takvo stanje...?

- Živimo u vremenu kada društvena događanja, vojni sukobi ili utrka u naoružanju i ekonomskoj hegemoniji sliče nogometnoj utakmici jer se sve svodi na navijanje i lude proslave kada se dobiva ili mahnita razaranja kada se gubi. Mainstream mediji dobrim dijelom, pa i pojedini portali, gdje novinara više i nema nego medijskih izvršitelja, sa zadovoljstvom potiču takve okvire. Lakše je ljude dijeliti na Nas i Njih, stalne utakmice dokazivanja i "lažljive suce", gdje sport ni etika nisu više ni u drugom planu. Osim onih koji nemaju veze s tradicionalnim privrženostima svojem dragom klubu u kojemu uživate u izvrsnim pojedincima, temelj su ogromni novci, njihovi privatni životi, pa čak i dobitak koji se ostvaruje lokalnoj vlasti kada "naši dobivaju". Samo da je "rulja" (kakvom je zaista smatra tzv. elita) zadovoljna, ne moraju ni izlaziti na izbore. Uživljavamo se sve više u nove gladijatorske predstave masmedija, bez obzira na to je li to susret Reala i Barcelone, rat u Ukrajini ili prodaja cjepiva i trošenje milijuna.



Što će biti s medijima u bližoj i daljnjoj budućnosti, prijeti li im propast ili daljni iskorak u razvoju i dominaciji...?

- Sudbina medija, možda ćete se iznenaditi, vrlo je dobra, naprotiv, njihova uloga će se sve više pojačati. I mainstream mediji i dijelovi javnosti te medijske kuće "namirisali su krv" javnosti, svjesni kako javnost, gledatelje, čitatelje i slušatelje mogu i moraju paliti još i više kako bi progutali još više inače neprobavljive medijske hrane i sadržaja. Korona, posebno pandemijski marketing, pokazala je kako je najbolje, uz opavdavanje brige i zaštite "javne riječi" (kako to gordo i besramno zvuči) i financijski podupirati plaće urednika i novinara i opstajanje vlasti korisnih medijskih sadržaja i propagande. Mislim da se to ipak ne sviđa baš dobrom dijelu profesionalaca i stvarnih novinara i urednika, ne medijskih izvršitelja, ali "takva su vremena...".

Stoga za medije (kako će se svi oni nastaviti zvati) generalno predviđam dobru sudbinu uz milozvuke vlasti koje će, posebno u Europi koja osiromašuje, biti također "staro normalno". Pomalo apsurdno, ali na koncu i logično u ova krizna vremena, jest kako dio tiskanih medija koji opstaje na granici ekonomskog opravdanja još uvijek održava novinarske okvire i stavove. S druge strane, portali, svojedobno prikazivani kao demokratska alternativa MSM-a i čuvarima slobodnog mišljenja i foruma, postaju iznositelji prljavog rublja od politike do estrade (koji postaju zajednički pojam) te grobari osnovnih postulata novinarstva - istinitosti, poštenja, točnosti, nepristranosti i uravnoteženosti.

Upravo u suprotnom smjeru odvija se “uloga” velikog dijela mainstream medija svih vrsta, točno uz bok velikih interesnih korporacija i političkih igrača zapadne i istočne Europe, Azije i Amerike. Svjedoci smo, kao i u koroni, stvarnih opasnosti, ali i zlouporaba tzv. elite i njihovih malih poslušnika koji zbog enormnih zarada dijele ljude i određuju sudbine milijuna. Prije svega sugerirajući nemoć u pojedincima i malim grupama ili zemljama. Znači, za početak bar nemojte da misle kako ste medijski (stvarno) lijeni i glupi. (D.J.)