Usporedno s krvavim ratom na terenu Ukrajine odvija se i žestoki rat u medijskom komunikacijskom prostoru. Početkom 90-ih CNN je 24 sata dnevno televizijski prenosio tadašnji Zaljevski rat, a danas tu funkciju kod rata u Ukrajini preuzima internet i društvene mreže. Kako sve to komentira, pitali smo Petru Begović, magistru komunikologije i povijesti/poduzetnicu/vanjsku suradnicu Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.

- Mediji su nezaobilazna pojava u životima pojedinaca i grupa. Kako se društvo razvija, tako se razvijaju i sredstva kojima se informacije prenose i razmjenjuju. Tradicionalni i novi mediji i danas ostvaruju svoju ulogu u informiranju, edukaciji i zabavi, no u ovom slučaju zadržat ćemo se na informiranju o okolnostima koje su dovele do rata u Ukrajini, do samog uzroka, do svakodnevnih posljedica koje utječu na život stanovnika, ali i cijelog svijeta koji prati tijek rata.

Ne možemo zanemariti činjenicu da nas rat u Ukrajini ne dotiče, pratimo informacije. Neki biraju televiziju kao glavni izvor informiranja, drugi prate dostupne informacije koje se pojavljuju na internetu i društvenim mrežama. Obraćanja ukrajinskog predsjednika Zelenskog s engleskim titlovima u zelenoj majici, s već prepoznatljivom scenografijom, postala su prepoznatljiv simbol otpora ruskoj invaziji. Ljudi se mogu poistovjetiti i podržavati takva obraćanja. Svakodnevno ih prate i dobivaju najnovije informacije.

Ne možemo sve medije generalizirati i doživljavati kao režimske, propagandne. Možda neki govore više, neki manje stvari s kojima se slažemo ili ne, ali ne smijemo zanemariti činjenicu da su mnogi novinari i urednici, među njima i hrvatski, posjetili Ukrajinu i izvještavali o svemu što se tamo događa. Propaganda ima svoju cijenu, no ljudski život je ne poznaje. To potvrđuje i izjava Ivana Čorkala, reportera Nove TV: "Kad si u ratnoj zoni, a pred tobom stotine kilometara neizvjesnosti, shvatiš koliko si malen, i sve što želiš je vratiti se svojoj kući, ali znaš da za to garancije nema…"

Uzimajući u obzir sve što gledamo i slušamo posljednjih godina, kako biste ocijenili kvalitetu medija, prezentaciju aktualnih događanja, tema, kriza...?

- Zanima nas što se događa na europskoj razini jer međunarodni odnosi utječu na politiku i odluke koje se tiču naših života. No treba biti realan jer na svjetskoj razini zanima nas minimum, želimo i tražimo maksimum u Hrvatskoj. Da se kontroliraju poskupljenja koja nemaju veze s aktualnom krizom, da se zaštite svi radnici koji još uvijek stradavaju na svojim radnim mjestima, da se rješava pitanje siromaštva s kojim se suočava sve veći broj građana. Možemo ovako nabrajati unedogled. Cijenim medije koji pošteno obavljaju svoj posao, teže istinitom i odgovornom novinarstvu, no ne zanemarujem činjenicu da baš mediji često pronalaze prostor za neke teme koje nisu od značenja za opću javnost. Tu nam je važan i kritički pogled publike na takav sadržaj. Svi već danas možemo ostaviti komentar ispod teksta o uspješnom poduzetniku, postaviti pitanje ispod teksta o poskupljenjima ili o održavanju neke konferencije.

Koliko je percepcija sumorne sadašnjice paranoična u širem i dubljem smislu tog pojma, uzimajući u obzir i pandemiju i ukrajinski rat i sve posljedice s kojima se suočavamo...?

- Povijest pokazuje da je uvijek dolazilo do pregovora u kojima su se jasno znali pobjednici i gubitnici, no ono što povijest nije nikoga naučila - da uz pobjedu i gubitak dolaze ljudske žrtve, materijalne štete, propast jednog sustava, uspostava nekih drugih vrijednosti. Svakom je čovjeku stalo do mira i dogovora, no o tome odlučuju moćnici koji guraju interese i ostvaruju svoje ciljeve. Možemo reći da je rat u Ukrajini stvar koja se tiče Ukrajine i Rusije, no možemo li reći da je poduzetnik koji je surađivao s ruskim ili ukrajinskim tržištem i kojemu su otkazani poslovi - u paranoji? Možemo li reći svakoj obitelji koja živi na rubu siromaštva i brine se kako će sutra prehraniti svoju obitelj - u paranoji? Može li svaki pojedinac utjecati da će od sutra biti jeftinije gorivo ili da će moći lakše poslovati jer će biti niže cijene režijskih troškova? Na toj razini rat u Ukrajini i nategnuti odnosi znatno utječu na život malog čovjeka. Na tu neizvjesnost i strah za budućnost kako vlastitu tako i onu najmlađih, naše djece.

I pandemija i ukrajinski rat dodatno naglašavaju i moguću distopijsku budućnost ovog našeg svijeta, ako je suditi prema razvoju sadašnje situacije s ratom (stvarnim i propagandnim) na istoku Europe i širem kontekstu prijetnje nuklearnim armagedonom. Vaš završni komentar?

- Gotovo sam sigurna da mnogi razmišljaju o nuklearnom ratu kao mogućoj opciji. To je negativna strana utjecaja medija - širi se panika i strah. Budućnost medija je neupitna, razvoj medija također. No, kako sam već spomenula, budućnost medija ovisi o svim pojedincima koji trebaju razvijati kritički pogled na sadržaj koji konzumiraju u medijima. Lako je to reći, no svakodnevno čitamo, gledamo, slušamo vijesti o tijeku rata i različitim odnosima između Rusije i Ukrajine, ali često i o odnosu između hrvatskih predstavnika vlasti koji imaju svoj pogled na cijelu situaciju.

Slično kao i s razdobljem pandemije koronavirusa kada su vijesti stizale iz sata u sat, ne možemo mnogo utjecati na stvari koje se događaju. No možemo utjecati na naš doživljaj kako ćemo reagirati na to, koliko ćemo osjećati strah, koliko ćemo prenositi paniku na druge i koliko ćemo vjerovati u dezinformacije koje se šire u medijima. Možemo svakog dana utjecati na izbor medija koji će nas informirati, na vrijeme u kojemu ćemo biti izloženi sadržajima, na teme o kojima ćemo razgovarati s najbližima. Kako će se mijenjati publika i njezine navike, tako će se mijenjati i njezini mediji. (D.J.)